Odlomak

Sažetak
Studentica u diplomskome radu metodom komparativne analize prikazuje studentski pokret u Saveznoj Republici Njemačkoj i Socijalističkoj Republici Hrvatskoj 1968. godine. Četiri su dodirne točke komparacije – teorijska podloga oba pokreta, tijek pokreta u obje zemlje, posljedice pokreta i karizmatske ličnosti te međusobna interakcija kroz studentske časopise i
na kraju popularna kultura s posebnim naglaskom na seksualnu revoluciju. Iako se na prvi pogled čini da se studentski pokret u Zapadnoj i Istočnoj Europi ne mogu uspoređivati, to se
pokazalo pogrešnom konstatacijom, jer su studentski pokreti u Njemačkoj i u Hrvatskoj imali brojnih dodirnih točaka, pogotovo kroz studentsku i profesorsku interakciju. Ipak, posebno treba naglasiti da pokret hrvatskih studenata niti u približnoj mjeri nije bio toliko intenzivan kao onaj berlinskih studenata, niti u uzrocima, niti u tijeku, a niti u posljedicama. Iako su oba
pokreta završila propašću, ipak su oba pokrenula svojevrsne promjene, svaki u svojoj zemlji, što je i bila temeljna studentska ideja.

Ključne riječi: studentski pokret, Savezna Republika Njemačka, Socijalistička Republika Hrvatska, Jugoslavija, komparativna analiza, Hladni rat

 

 

 
Uvod
 
Pogled onoga koji traga za korijenima 1968. godine neizbježno seže na sam vrhunac Hladnog rata. Konflikt Istoka i Zapada u prva dva desetljeća poslije Drugoga svjetskog rata, formiranje vojnih blokova, NATO-a  i Varšavskog pakta , kao i cjelokupni potencijalni sindrom ideoloških i vojnih konfrontacija u razdoblju nakon 1945. godine, pripadaju pretpovijesti „pobunjeničkog desetljeća“. Ova se tvrdnja odnosi na Sjedinjene Američke Države u kojima je sve počelo, kao uostalom i na Zapadni i Istočni svijet koji je „kipio“ u šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Atomsko naoružanje u pedesetima, prije svega u Velikoj Britaniji i Saveznoj Republici Njemačkoj, predstavljali su polaznu točku kristalizacije lijeve kritike, dok se u Francuskoj okidač šezdesetosmaških kretnji pripisuje borbi protiv rata u Alžiru.
Ipak, najvažniji prethodnici, uzori i počeci kasnijih protestnih pokreta nalaze se u Sjedinjenim Američkim Državama. Tamo, u srcu modernog kapitalizma, izbio je takav vid radikalne sistemske kritike, koji nije crpio ideje iz komunizma, već je svoju osnovu imao u borbi za građanska prava, opću političku participaciju i konkretni utopizam novog društva. Bila je to borba protiv surovog Vijetnamskog rata, borba protiv diskriminacije Afroamerikanaca, te razdoblje buna na sveučilištima Berkeleyju, Columbiji i San Francisco Stateu. Latinoamerički studenti organizirali su se od šezdesetih godina u gradske gerile, dok su istodobno Crne pantere u getoima u svojim kapicama i s pištoljima u rukama demonstrirali za „Black Power“ i izlagali se pucnjavi s bijelom policijom. Tu su bili i milijuni crvenogardista u Kini koji su na Maov poziv pošli u teroristički „dječji križarski rat“. Prosvjedovali su i amsterdamski Provosi na bijelim biciklima na drskim okupljanjima. Pariški svibanjski revolucionari su na barikadama dostojnima filmskog uprizorenja zahtijevali „Phantasie an die Macht“  i mokrili na grob neznanog junaka. Talijanski su studenti i šegrti zajedno s vršnjacima neofašistima gradili „oslobođene prostore“, dok su češki studenti sjajnim očima klicali dobrim očevima svojeg „Praškog proljeća“, a u kolovozu 1968. godine golim se rukama penjali na sovjetske tenkove. U SSSR-u izgubljena je hrpica mladih demonstranata na Crvenom trgu u Moskvi razapela transparent solidarnosti, dakako potpuno neuspješno. I ništa nije moglo proći bez hipija i djece cvijeća koji su u ljeto 1969. godine pred očima cijelog svijeta prakticirali „make love, not war.“ Od svih tih raznih grupa i pokreta zasigurno najkompleksniji jest bio onaj melankoličnih berlinskih antiautoritaraca s njihovim pompoznim teorijskim debatama i ritualnim plesnim procesijama u Ho-Ho-Ho-Chi-Minh taktu.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ostalo

Više u Skripte

Komentari