Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za povijest
KOMPARATIVNA ANALIZA STUDENTSKOG POKRETA U SR
NJEMAČKOJ I SR HRVATSKOJ 1968. GODINE
Diplomski rad
Zrinka Borovečki
Mentor: doc. dr. sc. Ivica Šute
Zagreb, 2012.
3
1. Uvod
Pogled onoga koji traga za korijenima 1968. godine neizbježno seže na sam vrhunac
Hladnog rata. Konflikt Istoka i Zapada u prva dva desetljeća poslije Drugoga svjetskog rata,
formiranje vojnih blokova, NATO-a
1
i Varšavskog pakta
2
, kao i cjelokupni potencijalni
sindrom ideoloških i vojnih konfrontacija u razdoblju nakon 1945. godine, pripadaju
pretpovijesti „pobunjeničkog desetljeća“.
3
Ova se tvrdnja odnosi na Sjedinjene Američke
Države u kojima je sve počelo, kao uostalom i na Zapadni i Istočni svijet koji je „kipio“ u
šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Atomsko naoružanje u pedesetima, prije svega u
Velikoj Britaniji i Saveznoj Republici Njemačkoj, predstavljali su polaznu točku kristalizacije
lijeve kritike, dok se u Francuskoj okidač šezdesetosmaških kretnji pripisuje borbi protiv rata
u Alžiru.
Ipak, najvažniji prethodnici, uzori i počeci kasnijih protestnih pokreta nalaze se u
Sjedinjenim Američkim Državama. Tamo, u srcu modernog kapitalizma, izbio je takav vid
radikalne sistemske kritike, koji nije crpio ideje iz komunizma, već je svoju osnovu imao u
borbi za građanska prava, opću političku participaciju i konkretni utopizam novog društva.
4
Bila je to borba protiv surovog Vijetnamskog rata, borba protiv diskriminacije
Afroamerikanaca, te razdoblje buna na sveučilištima Berkeleyju, Columbiji i San Francisco
Stateu. Latinoamerički studenti organizirali su se od šezdesetih godina u gradske gerile, dok
su istodobno Crne pantere u getoima u svojim kapicama i s pištoljima u rukama demonstrirali
za „Black Power“ i izlagali se pucnjavi s bijelom policijom. Tu su bili i milijuni
crvenogardista u Kini koji su na Maov poziv pošli u teroristički „dječji križarski rat“.
5
Prosvjedovali su i amsterdamski Provosi na bijelim biciklima na drskim okupljanjima. Pariški
svibanjski revolucionari su na barikadama dostojnima filmskog uprizorenja zahtijevali
1
NATO –
North Atlantic Treaty Organisation,
ili francuska inačica
Organisation du Traité de l'Atlantique Nord
– OTAN, politički je i vojni savez čiji je glavni zadatak očuvanje političkog i vojnog mira. Organizaciju je 1949.
godine osnovalo dvanaest država koje su pripadale zapadnom bloku.
2
Varšavski pakt – službeni naziv
Sporazum o prijateljstvu, suradnji i međusobnoj pomoći,
bio je savez zemalja
istočnog bloka osnovan kao protuteža NATO-u 1955. godine, pod izlikom da se radi o odgovoru na primanje
Savezne Republike Njemačke u NATO, kao i na njezino atomsko naoružanje.
3
Norbert Frei (2008.).
1968
.
Jugendrevolte und globaler Protest
. München: Dt. Taschenbuch – Verlag., 31.
Nadalje: Frei, 2008.
4
Ibid, 31.
5
U vrijeme Velike kineske proleterske revolucije (1966.-1969.), Mao Ce-tung aktivirao je ponajprije djecu
pripadnika partijskog kadra i inteligencije (profesora na fakultetima, učitelja, visokih dužnosnika) u svrhu
nadgledanja i denuncijacije svojih roditelja i nastavnika. Ovo nije bio nimalo bezazleni čin, pogotovo radi
nemira koji su izbijali u pokrajinama u kojima su mladi provodili ono što je Mao od njih tražio.
4
„Phantasie an die Macht“
6
i mokrili na grob neznanog junaka. Talijanski su studenti i šegrti
zajedno s vršnjacima neofašistima gradili „oslobođene prostore“, dok su češki studenti
sjajnim očima klicali dobrim očevima svojeg „Praškog proljeća“, a u kolovozu 1968. godine
golim se rukama penjali na sovjetske tenkove. U SSSR-u izgubljena je hrpica mladih
demonstranata na Crvenom trgu u Moskvi razapela transparent solidarnosti, dakako potpuno
neuspješno. I ništa nije moglo proći bez hipija i djece cvijeća koji su u ljeto 1969. godine pred
očima cijelog svijeta prakticirali
„make love, not war.
“
7
Od svih tih raznih grupa i pokreta
zasigurno najkompleksniji jest bio onaj melankoličnih berlinskih antiautoritaraca s njihovim
pompoznim teorijskim debatama i ritualnim plesnim procesijama u Ho-Ho-Ho-Chi-Minh
taktu.
No, uz ove velike pokrete, koji predstavljaju ne samo nacionalna, već i internacionalna
mjesta sjećanja, gibali su se i oni „manji“ pokreti , među kojima i oni u Jugoslaviji, u kojoj su
se po prvi puta počele „rušiti“ krute društvene i političke strukture. Sve je krenulo od
Beograda u vrućim lipanjskim gibanjima, kad je Beogradski univerzitet postao „Crveno
sveučilište Karla Marxa“, a zatim se priključuju i Ljubljana, Sarajevo, Niš, Kragujevac i
Zagreb. Zagrebačko sveučilište, koje je za ovu priliku uzelo ime „Socijalističko sveučilište
Sedam sekretara SKOJ-a“ počelo se gibati direktno potaknuto događajima u Beogradu.
8
Čime
je zagrebačka pobuna bila motivirana i zašto je uopće izbila, najbolje je opisao tadašnji
profesor Filozofskog fakulteta Branko Bošnjak, kad je 1968. godine pisao časopisu
Razlog
odgovor na pitanje što predstavlja 1968. godina:
„Nedavni studentski događaji kod nas pokazuju da su u našoj stvarnosti zakazale institucije
kojima je bila dužnost da pokažu svoju sposobnost na djelu u rješavanju problema naše mlade
generacije. Psihologija birokrate uvijek je konzervativna i protestira protiv promjena i zahtjeva
koji dovode u pitanje ustaljene norme u kojima se birokrat osjeća najpozvanijim. Birokrat vidi
prvenstveno svoje želje i interese, a misli iz hijerarhije odnosa pri čemu sebe poistovjećuje sa
samim idejama. U tom odnosu birokrat važi kao mjerilo principa. Studentski pokret znači apel
na savjest svih onih koji nisu izgubili povjerenje u socijalizam, a od nas samih ovisi kakav
ćemo socijalizam imati. Naši studenti dorasli su problemima suvremenog zbivanja i sposobni
su da dadu nove ideje. Kada su provokatori raznih boja pokušali da lažima unesu razdor u naše
6
Mašta na vlast (prijevod Z. B.).
7
Gerd Koenen (2010.).
Das rote Jahrzehnt. Unsere kleine deutsche Kulturrevolution 1967 – 1977
. Köln:
Kiepenheuer & Witsch, 67., Nadalje: Koenen, 2010.
8
Podršku studentima u Beogradu pružali su i studenti u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zadru. Cijelu su situaciju
kontrolirale kako partijske, tako i studentske organizacije pa nije bilo incidenata. Nastava je također održavana
redovito.
6
bismo ustvrdili daljnje sličnosti ali i različitosti između oba pokreta potrebno je odgovoriti i
na niz potpitanja. S time u vezi postoje i četiri temeljna segmenata komparacije:
teorijska podloga studentskog pokreta u obje zemlje – komparacija
Frankfurtske kritičke škole okupljene oko časopisa
Zeitschrift für
Sozialforschung
13
i Zagrebačke filozofske škole okupljene oko časopisa
Praxis
, posebno se osvrćući na pitanje postoje li i u Hrvatskoj „ljeviji od
najljevijih“ ili je to karakteristika razvijenog Zapada,
komparacija razvoja događaja za vrijeme studentskih pokreta u SR Njemačkoj i
SR Hrvatskoj 1968. godine, odnosno analiza temeljnih postavki razvoja
pojedinog pokreta te njihovih sličnosti i razlika, a unutar konteksta odnosa
između SR Hrvatske i SR Njemačke prije, za vrijeme i nakon 1968. godine,
koje su posljedice studentskih gibanja u SR Njemačkoj u komparaciji sa SR
Hrvatskom, odnosno na koji su način završili glavni akteri zbivanja 1968.
godine i kako su se studentska događanja reflektirala na političku scenu, zatim
pitanje karizmatskih
14
vođa, Rudija Dutschkea u SR Njemačkoj te Šime
Vranića u SR Hrvatskoj; ovdje posebno treba naglasiti činjenicu, da iako je
Dutschke bio najeksponiraniji uz njega su postojali i brojni drugi pojedinci koji
su činili pokret „živim“, a u SR Hrvatskoj posebno treba posvetiti pažnju
činjenici da je postojalo više grupacija u organiziranju i provođenju prosvjeda
pa je i svaka od njih imala svog predstavnika (također, ovdje ću se ukratko
dotaknuti i pitanja o tome jesu li studenti iz SR Hrvatske i SR Njemačke bili u
bilo kakvoj korespondenciji i o tome koliko su hrvatski studenti pratili pokret u
SR Njemačkoj i obratno),
posljednja točka komparacije odnosit će se na popularnu kulturu
(svakodnevica, glazba, navike studenata) te njezine sličnosti i razlike na
prostoru Istoka, odnosno Zapada u vrijeme studentskih gibanja 1968. godine s
posebnim osvrtom na seksualnu revoluciju u obje zemlje.
13
Časopis za društvena istraživanja.
14
Pod pojmom karizmatska ličnost podrazumijeva se popularno, derogirano značenje toga pojma, a ne klasično
idealnotipsko poimanje karizme u weberovskom smislu. Detaljnije informacije potražiti u: Constantin Iordachi
(2004.).
Charisma, Politics and Violence: The Legion of the "Archangel Michael" in Inter-war Romania
.
Trondheim:
Trondheim Studies on East European Cultures & Societies; Jerrold M. Post (1986.). „Narcissism
and the Charismatic Leader-Follower Relationship.“ U:
Political Psychology
, Vol. 7., br. 4.; Joseph Bensman;
Michael Givant. „Charisma and Modernity: The Use and Abuse od a Concept“. U: Ronald M. Glassman(1986.).
Charisma, history, and social structure
. New York: Greenwood Press.
