Okvirni plan i program za devetogodišnju osnovnu školu u Federaciji Bosne i Hercegovine

UVOD
Reforma sistema odgoja i obrazovanja u Bosni i Hercegovini zahtijeva promjene u svim važnim segmentima tog sistema: promjenu nastavnih planova, osmišljeniji izbor sadržaja programa, usmjeravanje pažnje na sadržaje koji su važni u temeljnom obrazovanju (kao priprema za život i osnova za nastavak školovanja u srednjoj školi), promjenu metoda rada u nastavnom i vannastavnom radu, poboljšanje kvaliteta komunikacije meñu svim učesnicima odgojno-obrazovnog procesa. Reforma u prvi plan stavlja dječiju dobrobit, dobrobit zajednice, humaniziranje škole i razvijanje senzibiliteta u pristupima djetetu. U Bosni i Hercegovini prelazi se na devetogodišnje obavezno osnovno obrazovanje u skladu sa iskustvima kvalitetne pedagoške prakse u zemljama Evrope i svijeta. U dijelu Federacije Bosne i Hercegovine taj prelazak je počeo školske 2004/2005. godine, a proces je okončan školske 2009/2010.
godine kada je devetogodišnje osnovno obrazovanje uvedeno u cijeloj Federaciji Bosne i Hercegovine. Spomenute promjene su neminovne, jer se svijet u kojem će živjeti djeca mijenja četiri puta brže od naših škola. Promjene u sistemu odgoja i obrazovanja prilika su da se otklone uočene slabosti postojeće osnovne škole i stvori temelj za njenu modernizaciju i poboljšanje kvalitete, te veća demokratizacija i humanizacija našeg obrazovnog sistema općenito. S obzirom na činjenicu da je svaka reforma dugotrajan proces, potrebno je mnogo obazrivosti i postupnosti u uvoñenju promjena. Prije svega valja procijeniti šta će svaki korak u reformi izazvati u školi, meñu nastavnicima, djecom, roditeljima. Treba sačuvati naša dosadašnja pozitivna pedagoška iskustva, vrijedne elemente ukupnog pedagoškog nasljeña, ali i prihvatiti ideje iz svijeta, a koje poboljšavaju kvalitet sistema odgoja i obrazovanja. U svemu je važno imati kriterij selektivnosti s obzirom na već evidentne spoznaje da su se neki modeli organizacije nastavnog rada pokazali uspješnijim i prihvatljivijim od drugih modela. Nužno je naći mjeru izmeñu novog i onog što je već dobilo pozitivnu potvrdu u školama. Treba imati na umu ukupne efekte promjena: da li će zbuniti, dezorijentirati, izazvati otpore, ili će od početka pridobiti za saradnju i motivirati da svi učesnici reforme i sami prihvate promjene s ciljem da mijenjaju odgojno-obrazovni proces, ali i utiču na kvalitet življenja. Već je naglašeno da smo se opredijelili za pristup koji podrazumijeva oprez i obazrivost jer je nedopustivo eksperimentisati na djeci koja su najdragocjeniji resurs svake zemlje. Izabrali smo pristup koji osigurava realizaciju potrebnih priprema za uvoñenje promjena, koji neće izazvati poremećaje u školama, a to znači da smo krenuli od uvoñenja promjena na samom početku
školovanja i u prvoj godini samo u prvom razredu. To znači da se promjene odnose na generaciju upisanih učenika u školskoj 2004/2005. godini. Reforma prati ovu generaciju, te je prilika da se lagano i sistematično uvode promjene posredstvom priprema onih koji će te promjene realizirati.

Sama činjenica da šestogodišnje dijete postaje školskim obveznikom za sobom povlači promjenu svih važnih segmenata odgojno-obrazovnog procesa, s posebnim naglaskom da mnogo djece nije obuhvaćeno predškolskim odgojem pa im škola postaje prvo mjesto šire društvene socijalizacije. Ne može biti riječi o prilagoñavanju ranijih programa, preuzimanju ili bilo kakvim drugim vidovima improvizacije. To su novi sadržaji prilagoñeni karakteristikama šestogodišnjeg djeteta. Nastavni plan i program za devetogodišnju osnovnu školu, nudi prije svega savremene programske ciljeve i sadržaje učenja svih nastavnih predmeta koji su prilagoñeni interesima, potrebama i sposobnostima djece u osnovnoj školi, imajući u vidu njihove tjelesne, kognitivne, emocionalne i duhovne sposobnosti.

 
PRISTUP KONCEPCIJI DEVETOGODIŠNJEG OSNOVNOG OBRAZOVANJA
Osnovni principi Koncepcije
U skladu sa iskustvima evropskih zemalja i postignuća pedagoških nauka, koncept je zasnovan na slijedećem:

• Pravo sve djece na osnovno obrazovanje u skladu sa Konvencijom o dječjim pravima;
• Obaveznost i besplatnost osnovne škole;
• Jačanje odgojne funkcije osnovne škole;
• Demokratizacija i depolitizacija obrazovanja;
• Decentralizacija, autonomija i odgovornost;
• Jednakost i pravičnost u obrazovanju;
• Usklañenost sa modernim koncepcijama osnovne škole i kompatibilnost standarda u obrazovanju sa zemljama Evropske unije;
• Aktivno učešće lokalne sredine u radu škole (roditelja, lokalne zajednice, udruženja);
• Cjelovitost razvoja individue: kognitivnog, afektivnog, psihomotornog i voljnog;
• Sloboda, solidarnost i kompetencija u razvoju pojedinca, uvažavanje individualnih karakteristika i različitosti;
• Ubrzano napredovanje učenika;
• Općeobrazovnost i cjelovitost znanja;
• Orijentacija na ishode odgoja i obrazovanja;
• Naučna utemeljenost obrazovanja kao doživotnog procesa (cjeloživotno učenje).

Promjene koje donosi reforma osnovne škole
Razumijevanje procesa promjena u osnovnoj školi prva je i osnovna pretpostavka ljudske sklonosti prema tim promjenama. Spremnost, otvorenost ka promjenama bitan je preduvjet uspjeha bilo koje promjene. Za uspješan proces promjena nužne su slijedeće pretpostavke:

• Promjena od vrha prema dnu, i od dna prema vrhu (izaziva više angažmana i trajnija je od autokratskog, centraliziranog pristupa);
• Promjene malo kad uključuju samo jednu inovaciju (ono što želite promijeniti tako je usañeno u sistem interaktivnih djelovanja da će, promijenite li jednu stvar, vjerojatno doći do drugih promjena), a fokus promjena je slijedeći:
  • individualizacija i bavljenje kompletnim djetetom,
  • promjena odnosa nastavnik – učenik,
  • savremene metode nastave,
  • promjena atmosfere u učionici,
  • institucionalne i sistemske promjene,
  • izrada novog nastavnog plana i programa,
  • uključivanje roditelja.