Projektni menadžment i e-učenje
Apstrakt:
Od početne ideje da se e-učenjem širokoj populaciji
stanovništva na globalnom nivou omogući edukovanje na daljinu, brzo
se stiglo do faze u kojoj e-učenje dobija novu karakteristiku i postaje
učenje za budućnost. Ovaj rad se bavi prednostima e-učenja načina
obrazovanja i problematikom tehničke implementacije i uvođena e-
učenja. Obratit ćemo pažnju na prednosti i nedostatke korištenja
projektnog menadžmenta za uspješnu implementaciju sistema e-učenja.
Ključne riječi:
e-učenje,učenje na daljinu, obrazovanje, Internet, web
nastava, projektovanje, znanje, vještina, informaciono komunikacione
tehnologije, virtuelna učionica, kombinovano učenje
1
2

predstavlja naučno zasnovan i u praksi primijenjen koncept, kojim se uz pomoć
odgovarajućih metoda
organizacije, planiranja, vođenja
i
konrole
, vrši racionalno
usklađivanje svih potrebnih aktivnosti, da bi se neki projekt, realizovao na
najefikasniji način.
Uloga svakog projekta je da zamijeni stare metode onima koje su bolje
prilagođene savremenim tržišnim uslovima, načinu realizacije, te smanjenju
vremena realizacije i ukupnih troškova. Većina projekata, potpuno obnavlja i
mijenja grupu procesa, koji su se primjenjivali u svakodnevnim operacijama.
Očekivanja od projekata, stalno se povećavaju, pošto shvatamo, da jedino
uspješni projekti, pokreću nove procese. U nekim organizacija, većina projekata
se prekida, prije nego što daju rezultat, a veliki broj se nastavlja u nedogled, bez
ikakvih vidljivih rezultata. Na takvim projektima se troši novac i resursi, koji su
mogli da se iskoriste za nešto drugo. U skladu sa time neke kompanije su shvatile
da upravljanje projektima može da bude moćno oružje u odnosu na
konkurenciju.
Zato upravljanje projektima može da doprinese da se gotovo svi projekti koji se
realizuju kao projektne forme mogu u potpunosti, tačno i na vrijeme da se završe,
poštujući rokove i troškove realizacije. Tako se upravljenje projektima nudi kao
neizbježna forma rada koja pouzdano može da doprinese realizaciji planiranih
poslovnih aktivnosti i novih poduhvata.
Razmotrimo zato osnovna obilježja jednog projekta. Prije svega, potrebno je
uočiti, identifikovati ono što se može da uobliči u projekat, da bi se njime
upravljalo na odgovarajući način. Na taj način, onim projektima koji zahtijevaju
veći uloženi rad, mogu da se dodijele dodatna sredstva. Isto tako, projekti koji
troše više sredstava nego što donose poslovnu korist, ne bi trebalo da se nastave.
Ali, projekti ne dolaze definisani, sa etiketom na kojoj piše: "Ovo je projekat".
Uobičajeno je da inicijative, koje su u stvari projekti, izgledaju kao mala
promjena u odnosu na već poznato, a suština je da sa tom inicijativom treba
upravljati kako bi ona postala projekat.
Zbog toga je identifikovanje projekta veoma bitno za svakog menadžera, pa čak i
kada se njima ne upravlja. Podsjetimo, projekti imaju neke od sljedećih osobina:
podrazumijevaju promjene
, koje stvaraju vrijednost, naročito ako su te
promjene proaktivne, a ne reaktivne;
imaju cilj, ili završnu tačku.
Za razliku od svakodnevnih aktivnosti, koje se
po potrebi ponavljaju, projekti se završavaju u jednom trenutku, kada
ispune svoj cilj!
Iz predgovora, Babić, M.,
Upravljanje projektom
, Cekom books, Novi Sad, 2008.
4
rizičniji su od svakodnevnih poslovnih procesa.
Dok postojeći, stabilni
poslovni procesi pružaju poznata sredstva za obavljanje poslova, projekti
se često odnose na probleme za čije rješavanje na početku nisu poznate ni
metode, pa je neophodno da ovi projekti istovremeno razviju sopstvene
procese.
Svaki projekat je poseban i jedinstven, prije svega što projekti imaju različite
ciljeve, obim, rokove, troškove i dr. i što se realizuju u različitoj okolini. Međutim,
smatra se da postoje određene osobine, koje su zajedničke za sve projekte, to su:
Cilj
– svi projekti su započeti da bi ispunili neku specifičnu potrebu, ili
zahjtev rukovodstva za reorganizaciju ili realizaciju poslovnog poduhvata.
Rokovi
– svi projekti, moraju ostvariti svoj cilj u okviru određenog
vremena.
Kompleksnost
– kompleksnost projekta je povezana sa tehnologijom kojom
se ostvaruju ciljevi projekta. Ako tehnologija ne postoji, ili nije raspoloživa,
moraju se ili naći alternativna rješenja, ili produžiti rokovi da bi se
tehnologija razvila i ostvarila.
Obim i priroda zadatka
– svaki projekat može ostvariti svoje ciljeve u
okviru utvrđenih rokova i troškova, jedino ako se napravi odgovarajući
plan realizacije, koji u stvari predstavlja strategiju projekta. Plan realizacije
projekta definiše se još prije njegove realizacije i sa njime se upravlja
putem odgovarajućih softvera.
Resursi
– Svaki projekat koristi neke resurse (ljude, opremu, tehniku,
materijal, finansijska sredstva itd.) za izvršenje postavljenih zadataka. S
obzirom da su resursi ograničeni, cilj može biti da se blagovremeno
obezbijede potrebni resursi i da se oni racionalno koriste.
Organizaciona struktura
– za realizaciju projekta, neophodno je odrediti
odgovarajuću organizacionu strukturu i rukovodioca projekta, koji će imati
odgovarajuća ovlašćenja i biti odgovoran za projekat. On mora da
obezbijedi ostvarenje ciljeva projekta u okviru postavljenih ograničenja.
Rukovodilac projekta u malom timu od tri osobe, nije bio posebno
imenovan, jer su svi učesnici odgovorno vodili računa o svom dijelu posla.
Informacioni i kontrolni sistem
– uobičajeni informacioni i kontrolni
sistemi, najčešće bazirani na funkcionalnim linijama ovlašćenja, nisu
dovoljni za efikasno praćenje realizacije projekta.
Prezentacije sa predavanja
Upravljenje projektom
, Babić M., FAM, Novi Sad, šk. 2007/08.
5

fazom kontrole. Faza realizacije povezana je povratnom vezom za fazu
planiranja.
Faza kontrole
je posljednja faza upravljanja u kojoj se poredi zadato (planirano) i
ostvareno. Ova faza prima izlaze od faze realizacije, kao svoj izlaz i odmjerava da
li su realizovani izlazi u skladu sa onim što smo planirali. Izlaz faze kontrole je
povratnom vezom povezan sa fazom planiranja i sa fazom realizacije, te se na taj
način reaguje na moguća odstupanja u realizaciji i novim planiranjem utiče na
realizaciju, u cilju blagovremene korekcije.
Fazu kontrole trebalo bi shvatiti dinamički, odnosno kao kontrolu realizacije i
kontrolu realizovanog. Kontrola ne upoređuje samo konačne izlaze realizacije,
već permanentno prima informacije iz faze realizacije i tako kontroliše da li se
proces realizacije odvija kako je to predviđeno. Eventualne korekcije su u ovom
slučaju blagovremene i znatno poboljšavaju konačne efekte procesa kojim se
upravlja. Ovo je prikazano šematski na slici 4.1.
Slika 4.1: Šhematski prikaz opšte podjele procesa upravljanja
„Jedan od činilaca koji iziskuje neprestanu, eksplicitnu pažnju tokom trajanja
upravljanja projektom, predstavlja
rizik
.
Uopšte gledano, "procesi upravljanja
projektom", uključuju sljedeće:
Upravljanje rizikom
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti