UNIVERZITET U BANJA LUCI
FILOZOFSKI FAKULTET
FILOZOFSKI FAKULTET
UNIVERZITET U BANJA LUCI
PREDMET:
MEDIJSKA PEDAGOGIJA
TEMA:
SAVREMENI MEDIJI I SLOBODNE AKTIVNOSTI
UČENIKA U NIŽIM RAZREDIMA OSNOVNE ŠKOLE
-ZAVRŠNI RAD-
STUDENT:
MENTOR:
XXXX XXXXX prof. dr XXXX XXXX
Broj indeksa:XXX/XXX
Banja Luka, 2017. godine
Završni rad
3
UVOD
Slobodno je vrijeme društveni fenomen koji zahtjeva temeljit pristup u svim sferama
života. Upravo stoga slobodno vrijeme i jeste predmet interesa većine naučnih disciplina kojima
je u središtu interesa čovjek. Dok je u prošlosti ono bilo predmetom borbe između društvenih
klasa kao jedno od ljudskih prava, u savremenosti, lično u budućnosti kakvu nam predviđaju
futurolozi, ono postaje segment vremena koji se svakim danom širi. Kao takvo ono pogoduje i
prijeti, kako pojedincu tako i cijelim društvima. Ono je važno za razvoj ličnosti djece i mladih i
otvara im mogućnosti za zadovoljavanje interesa i potreba. Takođe im pomaže u aktiviranju
svojih stvaralačkih snaga za čije zadovoljavanje i izražavanje nisu imali prilike u ostalim
vidovima života.
Kako svijet postaje globalno selo u kojem s jedne strane postajemo toliko blizu jedni
drugima dok se, s druge strane, sve više razlikujemo i udaljavamo, djeca i mladi traže brze i
jednostavne odgovore od roditelja, učitelja i šire društvene zajednice, te savremenih medija.
Fenomen vremena sve više nalikuje na onaj koji vlada u medijima i velikim marketima gdje
kupac s polica odabire medijski najeksponiraniji, marketinški najdotjeraniji proizvod, a da se
kvaliteti i vrijednosti proizvoda posvećuje premalo pažnje.
Mladi su sve manje organizatori zabave i slobodnog vremena, a sve više konzumenti
sadržaja koje nudi visoko profesionalna mašinerija (zabava, koncerti, utakmice, spektakli i sl.).
Konzumenti postaju pasivni auditorij, nepripremljeni za aktivno provođenje slobodnog vremena.
U savremenom društvu mediji su postali nezaobilazan dio ljudi, ljudskih života i
svakodnevnih čovjekovih potreba. Mediji su postali potreba u tolikoj mjeri da je nezamislivo
informisanje bez medija. Sama potreba i korišćenje ljudskih resursa je dovelo do usavršavanja i
korišćenja maksimalno od ponuđenih naprednih tehnologija.
Masovni mediji dobijaju sve značajniju ulogu u usmjeravanju interesovanja djece, u
njihovoj socijalizaciji i obrazovnim potrebama. Analiza odnosa između masovnih medija i
vaspitanja djece, pokazuje da postoje različite funkcionalne i podsticajne mogućnosti za
Završni rad
4
potpunije ostvarivanje njihovih funkcija, ciljeva i zadataka. Mediji kao moćni instrumenti
društvene komunikacije, u svom središtu, imaju trenutna zbivanja i promjene u svim oblastima
društvenog života.
Što se tiče samog potencijalnog uticaja medija na djecu, on može biti i dobar i loš,
zavisno od toga kako je medij upotrebljen. Bitan je odabir sadržaja koji se sluša, čita ili gleda.
Mediji, kao što su novine i radio izgubili su na popularnosti, posebno kod djece i starijih.
Dominiraju audiovizualni mediji, kao što su video igre, mobilni, internet, televizija, film, ali i
klasični mediji (novine i radio), ali u jednom novom, multimedijskom ruhu. Živimo u dobu
multimedija i to se nikako ne smije smetnuti s uma.
U narednim izlaganjima biće govora o savremenim medijima koje osnovnoškolci koriste
u slobodnom vremenu, kao i o njegovom uticaju na vaspitanje i razvoj osnovnoškolaca.
Činjenica je da djeca najveći dio svog slobodnog vremena provode ispred malih ekrana
gledajući televiziju ili koristeći internet. Danas se djeca mnogo manje druže i igraju.
U metodološkom dijelu sam odredila problem, predmet, cilj, zadatke te objasnila značaj
istraživanja u metodologiji.
Završni rad
6
1.1.1 Vannastavne aktivnosti djece
Vannastavne aktivnosti su važan segment života i rada u školi. Osnovno su obilježje
savremene škole. U vannastavnim aktivnostima moguće je prepoznati sklonosti djeteta prije
nego na nastavnom času. Dijete već svojim opredjeljenjem za određene sadržaje nagovještava i
nešto o svojoj jačoj strani. Mogućnost izbora je korak ka slobodi i izražavanju u skladu s
mogućnostima i afinitetima. Ključni princip vaspitanja u slobodnom vremenu je princip slobode
(Mikanović, 2015). Hoće li to biti gluma, ples, otkrivanje pojedinosti o prirodi, zaštita prirode,
proučavanje običaja, prikupljanje podataka o igrama koje su nekad bile popularne ili bavljenje
ekologijom, ili možda uživanje u novim pričama i razgovorima o ispričanom, manje je
važno. Važnije je da učenici prošire vidike, a istovremeno bogate emocionalni svijet.
1.1.2 Obrazovanje i slobodno vrijeme djece
Obrazovanje i slobodno vrijeme su pojmovi koje se nalaze u interakcijskom odnosu, u
međusobnoj vezi. Oni su pojmovno i istorijski dijelovi istog procesa. Raspoloživo vrijeme
možemo razumjeti kao prostor koji čovjek i društvo mogu ispuniti svestranim razvojem
sopstvenih znanja, sposobnosti i proizvodnih snaga.
Savremeni čovjek može raspolagati sa svojim slobodnim vremenom po svojoj volji i
želji. On ne može bez slobodnog vremena. Rad je potreban čovjeku kako bi osigurao
egzistenciju, a slobodno vrijeme je potrebno da se ta egzistencija ostvari. Slobodno vrijeme ima
vaspitnu i obrazovnu funkciju, omogućava svestrano formiranje ličnosti i pozitivno utiče na sve
aspekte njenog razvoja. Pedagoški interes za slobodno vrijeme iskazuje se pomoću cilja i zadatka
vaspitanja (Mikanović, 2015, str.279).
Upravo s obzirom na veliku količinu raspoloživog vremena moguće je na višem nivou
ujediniti rad i obrazovanje. U tradicionalnoj školi odvija se preko redovne nastave, dodatnog i
dopunskog rada, fakultativne i izborne nastave ali i preko organizovanih takozvanih slobodnih
aktivnosti (klubovi, sekcije, učeničke organizacije). Škola je socijalna sredina koja vrši namjeran
uticaj na razvoj učenikove ličnosti. Struktura i sadržaj tog uticaja su definisani nastavnim planom
i programom, ali i ograničeni propisanom organizacijom rada, brojem učenika u odjeljenju,
prostorom, brojem obaveznih nastavnih predmeta i obimnošću sadržaja nastavnih predmeta.
Slobodno vrijeme je uvijek pod uticajem određenog društvenog konteksta (porodice,
škole, društva u cjelini) i njegov je sastavni dio, uvijek proizilazi iz određenog društvenog
konteksta i uvijek utiče na određeni društveni kontekst (Mikanović, 2015, str.281).
