Student
Specifičnost govora i grafomotorike kod djece sa Downovim
sindromom
Završni rad II ciklusa studija
Mentor
Sarajevo, 2015. godine
1
Lista slika
Slika 1: Rezonantni i modifikacioni sistem čovjeka.
Slika 2: Položaj mutiranog dijela hromosomske garniture.
Slika 3: Desna i lijeva ruka kod osobe sa Downovim sindromom.
Slika 4: Dječije puzzle.
Slika 5: Prikaz igre sjene na zidu.
Slika 6: Osobe s Downovim sindromom vrlo brzo savladaju sviranje teških muzičkih
instrumenata.
Slika 7: Normalni te kariotip oboljelog djeteta.
Lista tabela
Tabela 1: Prikaz razvoja grafomotorike.
Tabela 2: Starosna struktura ispitanika.
Tabela 3: Obrazovna struktura ispitanika.
Lista grafikona
Grafikon 1: Postotak (%) ispitanika sa određenom stručnom spremom, izvor: provedena anketa.
Grafikon 2: Broj (n) i postotak (%) ispitanica sa odgovorima ankete, izvor: provedena anketa.
Grafikon 3: Broj (n) i postotak (%) ispitanika sa odgovorima ankete, izvor: provedena anketa.
Grafikon 4: Postotak (%) svih ispitanika sa odgovorima ankete, izvor: provedena anketa.
3
Grafikon 25: Postotak (%) svih ispitanika sa odgovorima ankete, izvor: provedena anketa.
Grafikon 26: Broj (n) i postotak (%) ispitanica sa odgovorima ankete, izvor: provedena anketa.
Grafikon 27: Broj (n) i postotak (%) ispitanika sa odgovorima ankete, izvor: provedena anketa.
Grafikon 28: Postotak (%) svih ispitanika sa odgovorima ankete, izvor: provedena anketa.
6
1. Uvod
U pedagoškim krugovima je poznato da djeca oboljela od Downovog sindroma općenito dobro
komuniciraju. Ona su zainteresirana za interakciju te su društvena od djetinjstva, mada se moraju
oslanjati i na neverbalne sposobnosti, poput geste, i to mnogo više od ostale djece, jer ona imaju
određeno govorno-jezičko kašnjenje. Nakon što otpočnu razgovor, ona obično dobro koriste
govor te jezičke vještine, posebno ako su stimulirana od strane osoba koje ih okružuju u kući,
školi te široj zajednici. Međutim, ta djeca posjeduju i određene poteškoće s učenjem gramatike i
pri razvijanju jasne govorne slike. Budući da su govor i jezik vještine vezane za razvitak
mentalnih sposobnosti, poput razmišljanja, rasuđivanja i sjećanja, te socijalne uključenosti, bitno
je da govor i jezik budu fokus roditeljima, nastavnicima i terapeutima, od djetinjstva do odraslog
životnog doba.
Kod djece sa razvijenim Downovim sindromom kasne obično prve riječi, a gramatički i
semantički aspekt njihovog jezika odstupa od nekih jezičkih i semantičkih standarda. U starijoj
predškolskoj, školskoj te odrasloj dobi, djeca se izražavaju jednom riječju tj. jednočlanim
iskazom, a kada rečenica postoji, ona često agramatična agramatična. Pojmovno, govor te djece
je siromašniji, a teškoće izrazite su na planu artikulacije tj. izgovora glasovam u čemu djeca
imaju velike probleme. Često se i kod djece i kod odraslih, s Downovim sindromom, javljaju
netečnosti u govoru, kao posljedice težeg uspostavljanja govorne kontrole i kontrole pokreta
artikulatora. Sve te teškoće doprinose težem usvajanju čitanja, pisanja i učenja kod djece.
Spoznaja o rođenju djetea s Downovim sindromom je bolna za roditelje. Edukacijsko –
rehabilitacijske znanosti prati promjena društvene svijesti, no i uvažavanje ljudskih prava, što u
suvremenom svijetu olakšava život osobama s posebnim potrebama Od ranog djetinjstva,
roditeljska pažnja je usmjerena na zdravlje, rast i razvitak potomstva, tj. usporedba s
egzistirajućim parametrima o “urednom razvitku”. Čak se i roditelj djeteta “urednog” razvitka
kod djeteta nerijetko upita da je li s njegovim djetetom sve uredu, što znači da se roditelj djeteta s
Downovim sindromom mnogo češće, uslijed zabrinutosti, upita to isto.
Izuzev uobičajenih pitanja o zdravstvenim parametrima, roditelj samostalno može usmjeriti
pažnju na neke indikatore, poput toga: 1)
da li dijete okreće glavu u smjeru dolaska zvuka
, 2)
da
li promatra majčino lice i da li reagira li na njega
, 3)
da li dijete reagira na dozivanje vlastitog
