Odlomak

UVOD

U ovom diplomskom radu upoznaćemo se sa pojmom porodice, tipovima porodice i odnosom prema detetu. Roditelji, njihov stav i odnos prema deci veoma su značajni, pa čak i nezamenjivi činioci detetovog uspešnog razvoja i vaspitanja. U radu se ukazuje na neka značajna pedagoška obeležja na odnose i stavove roditelja i dece u patrijahalno-autoritarnim, savremeno-demokratskim i anarhično-stihijskim porodičnim sredinama.
Porodica je takva grupa za kojom svaki pojedinac oseća potrebu, jer ciljevi koje ona ostvaruje nisu specijalizovani, već ciljevi fundamentalnijeg i opštijeg karaktera, te je ona najuniverzalnija društvena grupa i jedinstvena po tome što je značajna za život svakog pojedinca- za celokupni njegov život. Zajednički dom, bez kojeg ne postoji porodica, simboliše princip zajednočkog življenja članova i zajedništva koje se ostvaruje.
Iako svesni činjenice da u stvarnosti ne postoje čisti tipovi porodice/roditelja, u radu se uslovno, govori još o: prebrižnim, prestrogim, preambicioznim, prezauzetim roditeljima i o njihovim stavovima i odnosima prema detetu/deci.

1. Porodica

Porodica je posebna društvena grupa, deo društvene zajednice. Da bi se odredilo poimanje kao društvene ustanove, potrebno je uzeti s jedne strane elemente koji predstavljaju njenu društvenu osnovu i s druge strane elemente koji upućuju na njenu delatnost. Elementi koji predstavljaju osnove porodice mogu se svesti na:
a) Društvene (u širem smislu)
b) Materijalne
c) Prirodne (biološke).
Društvene osnove porodice objašnjavaju odnos porodice prema društvu kao celini i pomažu da se utvrdi značaj nekih činilaca koji služe za određenje pojma porodice. Materijalne osnove porodice objašnjavaju odnos porodice prema proizvodnji kao društvenom procesu. Prirodni element daje odgovor na pitanje o uticaju i značaju bioloških veza (krvno srodstvo) na zasnivanje i održavanje porodice.
Sa stanovišta prirode čovek je deo živog sveta, biološko biće; sa stanovišta društva čovek je društveno biće. Osnovni faktor koji je uticao na izdvajanje ljudi iz životinjskog sveta bio je rad, tj. svesna, organizovana, prirodna delatnost ljudi- delatnost koja se odvijala u društvu. Porodica je jedan od najznačajnijih elemenata društvene strukture. Društveni i porodični odnosi su se oduvek preplitali i uslovljavali.
Porodica je svojevrsna društvena grupa, jer je bio-socijalna jedinica, koja ne nastaje samo prema društvenim zakonitostima, pravilima i koncepciji, već i prema biološkim zakonima reprodukcije i na osnovu krvne veze između članova koji je sačinjavaju. Međutim, samo biološka osnova nije dovoljna da bi se formirala porodica kao jedinica ljudskog društva. Potrebno je da se umesto instikta razvijaju ljudske potrebe, jer se iz gregarnog instikta i instikta parenja ne može izvesti ni „primitivna“ porodica, niti objasniti univerzalna rasprostranjenost porodice kroz celokupnu dosadašnju ljudsku istoriju.
Porodica nije samo svojevrsna društvena grupa po tome što je biološki determinisana. One se razlikuje od svih drugih društvenih grupa i po tome što pruža mnogo konkretniji podsticaj za razvoj čoveka kao ljudskog bića. Ona se razlikuje i po funkcijama koje vrši i koje nisu usmerene prevashodno jedino na društvo, već i na individualne članove. Porodica je jedina društvena grupa u kojoj se individua rađa, porodicu pojedinac ne bira, ona ne nastaje na osnovu dobrovoljnog, već je individua prosto zatiče kao neminovanu datost. Oni koji prihvataju da je porodica ćelija društva predpostavljaju da je ona primarna društvena zajednica koja se izdvaja iz ostalih društvenih grupa time što članovi u njoj žive čitavog ili dužim periodom svog života.
– Tri univerzalne karakteristike porodice su:
1. To je zajednica polova i dece koja iz te veze nastaju;
2. To je primarna zajednica u kojoj se razvija ličnost deteta;
3. To je takva zajednica koja obezbeđuje psiho-socijlnu povezanost članova.
Porodica se razlikuje od ustanove braka po tome što porodična zajednica može postojati I funkcionisati i izvan okvira dozvoljenih i sankcionisanih formi. Članovi porodice su povezani mnogostrukim vezama, a ne samo seksualni, uključujući i odnose roditelji-deca. Porodica kao zajednica zasniva se na običajima i moralnim normama i tu je važnija uloga kulturne tradicije od pravnih i zakonskih propisa. Odnosi u porodičnoj zajednici ne mogu se definisati samo u smislu prava i dužnosti, odnosno samo u smislu uloga koje članovi treba da vrše prema svom položaju, jer je porodični odnosi ne samo racionalno određeni već i emotivno obojeni; u porodici je vršenje dužnosti samo element osećanja pripadnosti, a ostvarenje cilja samo momenat u postizanju zadovoljstva usled razvijenog osećanja zajedništva.
Porodica je osnovna društvena grupa koja, zavisno od istorijskog i društveno-ekonomskog razvitka, okuplja lica vezana brakom i njihovo potomstvo, a eventualno još i širi ili uži krug krvnih i drugih srodnika, koji se udružuju radi zadovoljenja raznovrsnih bioloških, ekonomskih, socijalnih, vaspitnih, emotivnih i drugih potreba.
Savremena porodica je osnovna društvena grupa koja se zasniva brakom između dva lica suprotnog pola i koju pored njih sačinjavaju i njihovi potomci, a čije su funkcije: stvaranje i podizanje potomstva, zadovoljenje polnog nagona, zadovoljenje emotivnih i drugih potreba.
2. Tipovi porodice
2.1. Primitivna društva i tipovi porodice

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pedagogija

Više u Skripte

Komentari