ORL 

SJ 2016. 

      

 

1.

 

K

ONGENITALNE MALFORMACIJE UVA

 

Kongenitalne malformacije spoljašnjeg uva

Anomalije

 položaja i oblika 

Otapostasis

 – ušna školjka znatno odstoji od površine mastoida, ugao veći od 45 stepeni. Operacija 

najranije u šestoj godini, pre polaska u školu. 

Deformacije morfoloških detalja ušne školjke

 – veoma razvijena Darwinova kvržica, hipertrofija heliksa, 

duboka konha, hipertrofija kože (otofima), hipertrofija lobulusa, dvostruki lobulus, hipertrofija ili atrofija 
hrskavice aurikule. Hirurška korekcija. 

Malformacije 

nepotpunog razvoja ili totalnog nedostatka 

struktura 

Microtia

 

 

Prvi stepen – ušna školjka malih dimenzija i normalne konfiguracije. 
Drugi stpen – razvijen heliks, ostali morfološki detalji se ne raspoznaju. 
Treći stepen – prisutne su samo kvržice na mestu ušne školjke. 
Mikrotije su često udružene sa delimičnim ili potpunim nedostatkom spoljašnjeg slušnog hodnika. 

Anotia

 – potpuni nedostatak ušne školjke. 

Kongenitalna atrezija spoljašnjeg slušnog hodnika

 

Češća kod muške dece, na desnom uvu. 
Može biti atretičan u celini, ili u svom koštanom, odnosno hrskavičavom delu.  
Atrezija koštanog dela je po pravilu praćena i malformacijom bubne opne. 

Abnormalan 

razvoj prekobrojnih

 formacija 

Appendices preauriculares

 

Mali okruglasti privesci, smešteni ispred ušne školjke, u nivou supratragalne incizure. U nekim slučajevima, 
pored kože sadrže i hrskavicu. Ovo je estetski nedostatak koji se uspešno leči hirurški. 

Fistule preauriculares

 

Nastaju usled nekompletnog zatvaranja prve škržne brazde. Ispred ušne školjke, na mestu gde heliks ponire 
u kožu lica se vidi otvor fistuloznog kanala. 
Dubina kanala varira od 10-30 mm. Zidovi kanala su obloženi pločasto-slojevitim epitelom, sadrže i dlake i 
lojne žlezde. Površina otvora može biti obložena beličastim sadržajem, koji čini deskvamirani debris. 
Klinički je nemanifestan sve dok ne postane inficiran. Tada pacijent ima otok, bolove i izraženu osetljivost 
ispred aurikule. Lečenje podrazumeva uklanjanje fistuloznog kanala i davanje antibiotske terapije. 

Kongenitalne malformacije srednjeg uva

Često su udružene sa različitim malformacijama spoljašnjeg uva zbog istog embriološkog porekla. 

Male malformacije 

Zahvataju samo slušne koščice ili pojedine strukture srednjeg uva. 

Na lancu slušnih koščica

nepotpun razvoj

 ili totalni nedostatak košćica, 

fiksacija

 pojedinih delova za 

zidove srednjeg uva, formiranje 

abnormalnih koštanih struktura

nedostatak osikularnih spojeva

 i dr. 

Na zidovima kavuma timpani

nedostatci labirntnih prozora

urođeni defekti dure

 u predelu tegmena 

timpani, 

abnormalni tok facijalnog živca

 kroz srednje uvo. 

Bolesnik može da ima nagluvost različitog stepena, šumove u uvu, ili nema simptoma. 
Lečenje je hirurško (rekonstruktivni zahvati). 

background image

 

7.

 

S

TRANA TELA U SPOLJAŠNJEM SLUŠNOM HODNIKU

 

Organska ili neorganska, živa i neživa. 
Kod dece usled radoznalosti. Kod odraslih posledica čačkanja uva, stavljanja stranih predmet u uvo radi 
lečenja. 

Klinička slika: 
Zavisi od prirode, veličine i oblika stranog tela. 

Veća strana tela

 izazivaju nagluvost različitog stepena. 

Živa strana tela

 – izražene simptome tipa bola, bubnjanja u uvu. Posledica su kretanja i ujeda. 

Pri naglom akcidentalnom upadanju može nastati povreda bubne opne, slušnih koščica i drugih delova 
srednjeg, ponekad i unutrašnjeg uva. Metalni predmeti mogu da izazovu frakturu i subluksaciju stapesa u 
vestibulum. 

Dg: 
Otoskopija – vidi se strano telo u lumenu hodnika. Veoma mala strana tela mogu da se previde u pojedinim 
delovima hodnika (pretimpanično suženje). Nekada mogu biti i kavumu timpani, kada postoji perforacija 
bubne opne. 
Otomikroskopija. U novije vreme i otoendoskopija. 

Terapija – ispiranje. Ne treba uklanjati instrumentima. U lokalnoj ili opštoj anesteziji. Živa strana tela se pre 
uklanjanja imobilišu (eterično ulje, alkohol itd.). 

Cerumen

Kombinovani produkt lojnih i apokrinih ceruminoznih žlezda, pomešan sa deskvamiranim ćelijama i 
dlačicama. Žlezde se nalaze u subkutanom sloju kože fibrokartilagenoznog hodnika. 
Žućkaste boje, polučvrst. pH je oko 6.1. 
Najčešće se nakuplja duž donjeg zida slušnog hodnika. Ima protektivnu ulogu. 
Sprečava maceraciju i otok kože hodnika, smanjuje njenu vulnerabilnost i pojavu infekcije. 

Cerumen obturans

 – usled akumulacije velike količine cerumena. Okluzija hodnika može da nastane ako 

pacijent sam potisne čep cerumena dublje u lumen. Nastaje nagluvost kao posledica zatvaranja hodnika, 
najčešće nakon kupanja ili plivanja u bazenu. Otoskopski se vidi u spoljašnjem slušnom hodniku 
tamnosmeđa masa koja ga delimično ili potpuno opturira. Terapija ispiranjem toplom vodom, ponekad 
hidrogenom. 

 

 

 

2.

 

P

OVREDE SPOLJAŠNJEG UVA 

 

Povrede ušne školjke

Mehaničke

Otvorene

 – posledica oštre mehaničke sile. 

Posekotine, laceracije, amputacije. Hirurška obrada rane (šije se samo koža, ne i hrskavica), antitetanusna 
zaštita, antibiotska terapija (prevencija perihondritisa), sterilan zavoj.  
Defekti zahtevaju rekonstruktivne zahvate. 

Zatvorene

 – otohematom 

 

Nakupljanje krvi između hrskavice i perihondralno-kožnog sloja. 
Koža prednje strane aurikule je čvrsto pripojena uz susedni perihondirjum, te stoga krvni sudovi veoma lako 
prskaju pri većem pritisku, što uzrokuje formiranje hematoma. 
Ušna školjka je otečena. Na prednjoj strani se vidi plavičasto mekano bezbolno izbočenje koje fluktuira. 
Odstraniti što ranije jer može nastati aseptička nekroza hrskavice, a potom i različite defomacije ušne 
školjke. 
Svež hematom – punkcija. Koagulisala krv – incizija (na najvećem uduljenju normalne konfiguracije) i 
odstranjenje. Stavljanje kompresivnog zavoja. 

Termičke

Opekotine

 – IV stepena. Eritem, pojava mehurića, razvoj nekroze, potpna destrukcija svih tkiva. 

Promrzline

 – III stepena. 

Niska temperatura izaziva prolongiranu vazokonstrikciju kapilara kože, a kasnije anoksična oštećenja zidova 
ušne školjke. 
Prvi stepen podrazumeva osećaj pečenja ili svraba, naročito posle ponovnog zagrevanja. Oštećenja mogu 
nastati i usled formiranja kristala leda koji izazivaju prskanje ćelijskih membrana. 
Drugi stepen podrazumeva pojavu mehurića na koži ušne školjke koja je otečena i cijanotična. Oseća jak 
bol. Smrznuta aurikula izgleda bleda i solidna. 
Treći stepen karakteriše pojava distrofične kalcifikacije hrskavice aurikule. Školjka je koštano-čvrsta. Na 
radiografiji se otkrivaju kalcifikovane ploče. 

Izbegavati jača zagrevanja, upotrebu snega ili leda, kao i masažu uva. 
Terapija prvog stepena je lako zagrevanje ušne školjke (do 38 stepeni). Pri trećem stepenu vrši se uklanjanje 
oštećenog tkiva. 

Povrede spoljašnjeg ušnog hodnika

Direktne

 – samopovređivanje prilikom čačkanja, prilikom pada ili od udarca. 

Indirektne

 – prilikom preloma temporalne kosti. 

Koža unutrašnjeg hodnika je veoma tanka, a naročito je istanjena duž donjeg i prednjeg zida. 
Sitne laceracije najčešće su posledica samopovređivanja ili nestručnih manipulacija instrumentima. 
Bol i oskudno krvarenje. 
Ukoliko se krvarenje prolongira dolazi do formiranja koaguluma koji opturira lumen te nastaje nagluovst. 
Ako nema infekcije simptomi su slabo izraženi. 
Terapija – male laceracije spontano zarastu uz dobru toaletu. Ukoliko je prisutna infekcija potrebna je 
lokalna nega uva i sistemska antibiotska terapija. 

 

 

background image

 

5.

 

P

OVREDE TEMPORALNE KOSTI

 

Najčešće nastaju u saobraćajnim nesrećama. 
Dele se na osnovu pravca pružanja frakturnih linija kroz piramidu temporalne kosti. 
 

I - Uzdužne ili longitudinalne frakture

 

U 80% slučajeva. 
Dejstvo sile sa strane u temporalni i parijetalni predeo. 
Pukotina ide preko poda srednje lobanjske jame, koja prolazi paralelno i blizu prednje ivice petrozne 
piramide. Skvama temporalne kosti – zadnje-gornji zid spoljašnjeg slušnog hodnika – krov kavuma timpani 
– duž karotidnog kanala prema srednjoj lobanjskoj jami. 

Mogu nastati oštećenja dure, otolikvoreja, oštećena funkcija n.facijalis. 
Koža spoljašnjeg slušnog hodnika je pocepana na mestu stepeničaste frakture na zadnjem zidu. 
Na bubnoj opni nastaju rupture. Na lancu slušnih koščica javljaju se različite dislokacije. 

Klinička slika – krvarenje iz spoljašnjeg ušnog hodnika + u srednjem uvu, otolikvoreja, nagluvost, ponekad 
paraliza facijalisa. 

Krvarenje u spoljašnjem slušnom hodniku nastaje kao posledica povrede njegovog koštanog zida, povrede 
bubne opne i drugih struktura u srednjem uvu. Otolikvoreja nastaje usled povrede moždane opne, najčešće 
na gornjem zidu kavuma timpani. Oštećenje sluha je posledica povrede bubne opne, lezija slušnih koščica i 
hematotimapnuma. Ova oštećenja su konduktivnog tipa, može se javiti i senzorineuralni gubitak sluha. 
Facijalni živac je obično povređen u svom proksimalnom timpaničnom delu, distalno od gangliona genikuli. 

Dg – CT dijagnostika, nerološki nalaz, audiološka ispitivanja. 
Terapija – prva pomoć. Na povređenom uvu ne treba vršiti nikakve manipulacije. Mikrohirurške 
intervencije. 

II – Poprečne ili transverzalne frakture

 

10 % slučajeva. 
Dejstvo sile u okcipitalni ili frontalni predeo. Može doći do dvostrukih poprečnih preloma iste piramide. 
Pukotina se pruža od zadnje lobanjske jame, preko piramide, ka srednjoj lobanjskoj jami. 
Frakturna linija može biti lokalizovana na svakom delu piramide, počev od njenog vrha do baze. Oštećenja 
facijalisa se javljaju u 50% slučajeva. 

Ako frakturna linija prolazi kroz kapsulu labirinta nastaju destruktivne lezije struktura unutrašnjeg labirinta. 
Razaranje lateralnog zida kapsule labirinta izaziva krvarenje u srednjem uvu i rupturu jednog ili oba prozora 
na ovom zidu (ovalnog ili okruglog). 

Klinička slika – vrtoglavica, spontani nistagmus, nagluvost, paraliza facijalisa, hematotimpanon. 

Linija frakture često prolazi kroz kapsulu labirinta izazivajući destrukciju struktura membranoznog labirinta. 
Najčešće nastaje kompletni gubitak kohlearne i vestibularne funkcije. Izražena vrtoglavica je prisutna tokom 
nekoliko dana, praćena je nauzejom i povraćanjem. Vrtoglavica se postepno smiruje u periodu od nekoliko 
nedelja. Povrede facijalisa su najčešće direktne i nastaju u trenutku povređivanja. Hematotimpanon nastaje 
kao posledica preloma tegmena timpani bez povrede bubne opne. Ukoliko je povređena i dura srednje 
lobanjske jame, može da se istovremeno pojavi i izliv likvora u bubnmu duplju. U ovim slučajevima likvor 
može da se drenira putem Eustahijeve tube u nazofarinks. Poremećaji funkcije kranijalnih živaca VI-XII 
mogu da se pojave u zavisnosti od mesta prolaska frakturne linije. 

Dg – CT dijagnostika, neurološki nalaz, audiološka ispitivanja. 
Terapija – prva pomoć. Na povređenom uvu ne treba vršiti nikakve manipulacije. Mikrohirurške 
intervencije. 

Želiš da pročitaš svih 77 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti