Iznenadna sråana smrt    1

 

 

 

 

 

KARDIOVASKULARNA MEDICINA: 

PREPORUKE ZA DIJAGNOSTIKU I LEÅENJE

Glavni i odgovorni urednik:

Petar M. Seferoviñ

Preporuke evropskog udruæenja kardiologa

IZNENADNA SRÅANA SMRT

Radna grupa za iznenadnu sråanu smrt

S-G. Priori, E. Aliot, C. Blomstrom-Lundqvist, L. Bossaert, G. Breithardt,

P. Brugada, A.J.  Camm, R. Cappato, S.M. Cobbe, C. Di Mario, B.J. Maron, 

W.J. McKenna, A.K. Pedersen, U. Ravens, P.J. Schwartz, M. Trusz-Gluza, 

P. Vardas, H.J.J. Wellens i D.P. Zipes

Prevod uz saglasnost Evropskog udruæenja kardiologa

Mirjana Krotin, Danijela Tatoviñ-Babiñ

Original objavljen u Eur Heart J 2001; 22: 1374–1450.

Beograd 2003

KARDIOLOÃKA SEKCIJA

SRPSKOG LEKARSKOG

DRUÃTVA

 

2    Kardiovaskularna medicina: Preporuke

 

Iznenadna sråana smrt: definicija i kliniåke studije ..... 3

Iznenadna sråana smrt u opãtoj populaciji ................... 3

Genetska osnova iznenadne sråane smrti ..................... 6

Iznenadna sråana smrt u infarktu miokarda i sråane 

insuficijencije........................................................... 7

Prevencija iznenadne sråane smrti (ISS) posle

infarkta miokarda i u sråanoj insuficijenciji .......... 14

Primarna profilaksa .................................................... 14

Sekundarna profilaksa ................................................ 20

Podaci randomiziranih studija o upotrebi

implantabilnih kardioverter-defibrilatora i njihova 
primenljivost u  svakodnevnoj kliniåkoj praksi ..... 21

Hipertrofiåna kardiomiopatija .................................... 23

Kardiomiopatija desne komore .................................. 26

Dilatativna kardiomiopatija........................................ 28

Sindrom produæenog QT intervala ............................. 30

Brugada sindrom ........................................................ 33

Kateholaminergiåka polimorfna ventrikularna 

tahikardija .............................................................. 34

Aortna stenoza............................................................ 35

Prolaps mitralne valvule............................................. 37

Anomalno ishodiãte koronarnih arterija..................... 38

Miokardni mostovi ..................................................... 39

Wolff-Parkinson-White sindrom................................ 40

Poremeñaji sinusnog åvora i atrioventrikularni 

poremeñaji provoœenja .......................................... 41

Sportsko srce .............................................................. 44

Iznenadna sråana smrt kod normalnog srca ............... 45

Miokarditis ................................................................. 46

Povreda grudnog koãa ................................................ 46

“Torsades de pointes” izazvane lekovima i

iznenadna sråana smrt............................................ 47

Reanimacija u vanbolniåkim uslovima ...................... 49

Preporuke za upotrebu IKD, amjodarona i

beta blokatora u prevenciji ISS.............................. 57

Dodatak 1 i 2

Spisak kliniåkih kardiovaskularnih studija

navedenih u tekstu ................................................. 58

Spisak skrañenica koriãñenih u tekstu ........................ 59

 

SADRÆAJ

background image

 

4    Kardiovaskularna medicina: Preporuke

 

raca  bilo  je  iznenadno  i  neoåekivano,  dok  je  kod  æena
ovaj postotak bio 15,5%. Od smrti koje su se dogodile
van  bolnice,  u  80%  sluåajeva  nastupile  su  kod  kuñe,  a
oko 15% na ulici ili javnim mestima, od åega 40% bez
svedoka. 

Myerburg  i  saradnici

 

[15]

 

  su  ispitivali  rizik  od  ISS  u

podgrupama populacije i njihov doprinos ukupnoj stopi
ISS. Na osnovu podatka da se u SAD-u beleæi 300.000
ISS  godiãnje,  proizlazi  da  je  uåestalost  u  opãtoj  popu-
laciji  1/1.000  godiãnje.  Stoga,  s  aspekta  isplativosti,
opãtoj populaciji ima smisla davati samo savete u vezi
sa stilom æivota. Naravno, potrebno je identifikovati ri-
ziånije podgrupe. Asimptomatske osobe sa viãe faktora
rizika za koronarnu bolest su u veñem riziku nego popu-
lacija  u  celini,  dok  su  osobe  sa  manifestnom  koronar-
nom  boleãñu  joã  uvek  u  najveñim  riziku.  Rizik  osoba
koje  boluju  od  koronarne  bolesti  se  uveñava  ukoliko
postoji prethodni infarkt miokarda, ishemija, oslabljena
funkcija leve komore, kao i prethodna vetrikularna sråa-
na aritmija koja ugroæava æivot. Identifikacija i adekvat-
no leåenje ovih pacijenata je okosnica moderne kardio-
logije  i  predmet  veñeg  dela  ovog  teksta.  Meœutim,
podgrupe  sa  progresivno  viãim  godiãnjim  rizikom  za
ISS åine proporcionalno manji deo ukupnog broja ISS u
populaciji.  Iz  ovoga  sledi  logiåan  zakljuåak  da  napore
treba  usmeriti  na  smanjenje  prevalence  koronarne
bolesti u opãtoj populaciji

 

[16]

 

.

Kod  veñine  zapadnih  populacija  preovlaœuje  visoka

prevalenca  koronarne  ateroskleroze  u  sredoveånom  i
starijem æivotnom dobu. Buduñi da je koronarna bolest
åesto asimptomatska i neprepoznata, u opãtoj populaciji
postoji nije poznat broj osoba sa uznapredovalom koro-
narnom boleãñu. Epidemioloãke studije su, takoœe, uka-
zale na visoku prevalencu neprepoznatog infarkta mio-
karda i disfunkcije leve komore

 

[17,18]

 

. Osobe koje nemaju

prepoznatu  koronarnu  bolest  ne  mogu  biti  podvrgnute
preventivnim  merama.  Meœutim,  one  mogu  da  budu
identifikovane, ukoliko se uradi procena rizika za koro-
narnu bolest.

 

Faktori rizika za iznenadnu sråanu smrti

 

Populacione studije sprovedene u mnogim industrijskim
zemljama pokazale su da se faktori rizika za ISS umno-
gome  poklapaju  sa  faktorima  rizika  za  aterosklerotsku
koronarnu bolest, ãto se prevashodno odnosi na starost,
muãki  pol,  porodiåno  optereñenje  za  koronarnu  bolest,
poviãen  nivo  LDL  holesterola,  hipertenziju,  puãenje  i
diabetes mellitus

 

[19–22]

 

. Mnogobrojne studije su pokuãale

da identifikuju faktore rizika koji bi najpreciznije pred-
viœali  ISS,  nasuprot  infarktu  miokarda  i  drugim  mani-
festacijama  koronarne  bolesti  u  populaciji  koja  nema
prepoznatu kornarnu bolest. Meœu tim specifiånim fak-
torima  rizika,  nekolicina  studija  izdvaja  poviãenu  sr-
åanu  frekvenciju 

 

[20,23–25]

 

  i  prekomerno  konzumiranje

alkohola.

 

Hipertenzija i hipertrofija leve komore

 

Hipertenzija je dobro poznati faktor rizika za koronarnu
bolest, iako nekoliko epidemioloãkih studija ukazuju da
nema direktne povezanosti visine krvnog pritiska i po-
veñanja  rizika  za  ISS

 

[26,27]

 

.  Glavni  mehanizam  putem

koga  hipertenzija  predisponira  nastajanje  ISS  je  hiper-
trofija leve komore (HLK). Drugi faktori koji pospeãuju
nastanak HLK su starosno doba, gojaznost, konstitucija,
intolerancija  glukoze

 

[28]

 

  i  genetski  faktori.  Viãa  preva-

lenca  hipertenzije  u  crnaca,  u  poreœenju  sa  belcima,
moæda moæe da objasni veñu incidencu ISS u ovoj gru-
pi, iako je prevalenca koronarne bolesti manja

 

[29]

 

. Elek-

trokardiografski  pokazatelji  HLK,  kao  ãto  su  visoka
voltaæa i poremeñaji repolarizacije, povezani su sa peto-
godiãnjim  mortalitetom  od  33%  kod  muãkaraca  i  21%
kod æena

 

[28]

 

. Rizik za nastanak ISS uz elektrokardiograf-

ski identifikovanu HLK moæe se porediti sa rizikom od
koronarne  bolesti  ili  insuficijencije  srca.  Nedavne  stu-
dije  pokazuju  da  ehokardiografski  utvrœeno  poveñanje
mase leve komore, odnosno HLK, znaåi i poveñan rizik
za ISS. U Framingamskoj studiji utvrœeno je da se fak-
tor  rizika  za  ISS  poveñava  za  1,5  (95%  CI,  1,10–1,92,

 

P

 

=0,008)  za  svakih  50  g/m

 

–2

 

  poveñanja  mase  leve  ko-

more

 

[30]

 

. Hipertrofija leve komore identifikovana putem

ehokardiografije  ili  elektrokardiografije  nezavisno  do-
prinosi  kardiovaskularnom  riziku,  a  HLK  dokazana
obema metodama joã viãe poveñava rizik.

Teãko  je  sa  sigurnoãñu  odrediti  efekat  smanjenja

krvnog  pritiska  na  incidencu  ISS,  na  osnovu  podataka
randomiziranih  kontrolisanih  studija,  obzirom  na  to  da
su individualne studije bile suviãe male, ili su ispitivale
populacije sa malim rizikom za sråanu smrt. Poznato je
da su stariji muãkarci s izolovanom sistolnom hiperten-
zijom  u  velikom  riziku  za  ISS

 

[27]

 

.  Prema  podacima

studija  o  izolovanoj  sistolnoj  hipertenziji  i  njenom
sniæenju kod starijih muãkaraca, utvrœeno je smanjenje
ukupnog mortaliteta od 17%, i infarkta miokadra (uklju-
åujuñi  i  ISS)  od  25%

 

[31]

 

.  Metaanaliza  randomiziranih

kontrolisanih studija o smanjenju krvnog pritiska u gru-
pi  sredoveånih  osoba  sa  dijastolnom  hipertenzijom

 

[32]

 

pokazala je smanjenje rizika za koronarnu smrt ili nefa-
talni infarkt miokarda od 14% (95 CI, 4–22%, 

 

P

 

< 0,01).

U poslednje åetiri decenije zapaæen je trend opadanja

u  prevalenci  HLK,  ãto  se  podudarilo  sa  poboljãanom
kontrolom hipertenzije. Meœutim, leåeni hipertoniåari i
dalje imaju viãi rizik za ISS nego neleåeni, i posle ko-
rekcije za vrednost krvnog pritiska

 

[26]

 

.

 

Lipidi

 

Poznata  je  epidemioloãka  povezanost  izmeœu  poviãene
vrednosti LDL holesterola i rizika nastanka manifestaci-
ja svih oblika koronarne bolesti, ukljuåujuñi i ISS

 

[19‚22]

 

.

Kliniåke studije koje su se bavile sniæavanjem nivoa li-
pida  u  okviru  primarne  prevencije  koronarne  bolesti
nisu  specifiåno  ispitivale  i  rizik  od  ISS,  te  nemaju
dovoljnu  snagu  u  statistiåkom  smislu  da  identifikuju
znaåajnu  redukciju.  Ako  pretpostavimo  da  smanjenje
rizika  od  ISS  ide  paralelno  sa  smanjenjem  rizika  od

 

Iznenadna sråana smrt    5

 

koronarne smrti i nefatalnog infarkta miokarda, onda se
oåekuje smanjenje rizika od 30 do 40%, kao posledica
terapije statinima

 

[33,34]

 

.

 

Faktori ishrane

 

Mnoge  epidemioloãke  studije  su  pokazale  da  unos  ve-
like koliåine zasiñenih masti i male koliåine nezasiñenih
masti  znaåi  poviãen  rizik  za  koronarnu  bolest,  te  in-
direktno  i  za  ISS

 

[35]

 

.  Ne  postoje  dokazi  koji  direktno

tvrde da poveñan unos zasiñenih masti specifiåno pove-
ñava rizik od ISS. Nasuprot tome, US Physicians studija
uraœena  na  20.551  muãkaraca  starosti  izmeœu  40  i  84
godine, bez pozitivne liåne anamneze za infarkt miokar-
da,  pokazala  je  da  muãkarci  koji  jedu  ribu  barem  jed-
nom nedeljno imaju manji relativni rizik za ISS od 0,48
(95% CI, 0,24–0,96, 

 

P

 

=0,04) u poreœenju sa muãkarci-

ma koji jedu ribu reœe od jednom meseåno. Ovaj efekat
je bio nezavisan u odnosu na druge faktore rizika. Nasu-
prot tome, nije dokazana redukcija rizika za infarkt mio-
karda i smrt koja nije ISS

 

[36]

 

. Unos omega-3 nezasiñenih

masnih kiselina iz morskih plodova je, takoœe, doveden
u vezu sa redukovanim rizikom od ISS.

 

Fiziåka aktivnost

 

Veza  izmeœu  velikog  fiziåkog  optereñenja  i  iznenadne
koronarne smrti je dobro poznata, mada nije jasno koji
je taåan patogenetski mehanizam. U studiji zasnovanoj
na rezultatima obdukcije muãkaraca koji su naglo umrli,
poreœeno je 25 osoba umrlih nakon teãkog fiziåkog rada
ili emocionalnog stresa sa 116 muãkaraca koji su umrli
u  miru.  Postojanje  rupture  plaka  je  pronaœeno  kod  17
(68%) od 25 muãkaraca umrlih tokom napora, u odnosu
na  27  (23%)  od  116  osoba  umrlih  u  miru  (

 

P

 

<0,001).

Veñina muãkaraca umrlih u naporu nije upraænjavala re-
dovnu fiziåku aktivnost

 

[37]

 

.

S obzirom na prolazno poveñanje rizika od ISS i in-

farkta  miokarda  u  vreme  intenzivne  fiziåke  aktivnosti,
nameñe se vaæno pitanje sa stanoviãta opãte zdravstvene
zaãtite:  da  li  redovna  umerena  fiziåka  aktivnost  pruæa
opãtu  zaãtitu  od  ISS.  Populaciona  studija  sa  eksperi-
mentalnom  i  kontrolnom  grupom  sprovedena  u  King
Kauntiju, u dræavi Vaãington, poredila je upraænjavanje
fiziåke aktivnosti kod 333 osobe koje su preæivele zastoj
srca sa 503 zdrave osobe odgovarajuñeg pola i starosti
iz iste populacione grupe

 

[38]

 

. Svi ispitanici iz kontrolne

grupe  su  bili  bez  prethodnog  sråanog  oboljenja  i
vaænijeg morbiditeta i, prema sopstvenom viœenju, bili
su dobrog zdravlja. Posle prilagoœavanja prema drugim
faktorima  rizika  za  koronarnu  bolest,  rizik  za  ISS  kod
osoba  koje  su  upraænjavale  umerenu  fiziåku  aktivnost
(rad u baãti, ãetnja) ili intenzivnu fiziåku aktivnost duæe
od  60  min.  nedeljno,  bio  je  0,27–0,34  u  poreœenju  sa
osobama  koje  nisu  upraænjavale  ovakve  aktivnosti.
Studija  sprovedena  u  Ouklandu,  Novi  Zeland,  ukazala
je  da  se  43%  (95%  CI,  26–60)  koronarnih  dogaœaja
moæe  pripisati  fiziåkoj  neaktivnosti,  posle  korekcije  za
hipertenziju, puãenje i uzimanje alkohola

 

[39]

 

.

 

Konzumiranje alkohola

 

Kao  i  u  sluåaju  fiziåke  aktivnosti,  postoji  povezanost
izmeœu  uzimanja  alkohola  i  rizika  za  ISS.  Intenzivno
konzumiranje, naroåito æestokih piña, poveñava rizik od
ISS

 

[20,40]

 

. Ova relacija moæe da se dovede u vezu sa nala-

zom  produæenog  QT  intrevala  kod  alkoholiåara

 

[41]

 

  Na-

suprot tome, anamnestiåke studije su ukazale na zaãtitni
efekat umerenog uzimanja alkohola na nastanak ISS

 

[42]

 

.

Prema  prospektivnoj  British  Regional  Heart  studiji,
umereno  uzimanje  alkohola  dovodi  do  redukcije  fa-
talnih ishoda prvog velikog koronarnog dogaœaja (rela-
tivni rizik 0,61, 

 

P

 

< 0,05)

 

[20]

 

.

 

Sråana frekvencija i varijabinost sråane frekvencije

 

Ubrzana  sråana  frekvencija  je,  prema  mnogim  studija-
ma,  nezavisan  faktor  rizika  za  ISS

 

[20,22–24]

 

.  Povezanost

izmeœu  ubrzane  sråane  frekvencije  i  ISS  dokazana  je
kod  osoba  sa  dokazanom  sråanom  boleãñu  i  bez  doka-
zane  sråane  bolesti,  i  nezavisna  je  od  indeksa  telesne
mase i nivoa fiziåke aktivnosti

 

[25,43]

 

. Osnova ove poveza-

nosti nije poznata, ali je moguñe objaãnjenje redukova-
na  parasimpatiåka  aktivnost.  U  studiji  sprovedenoj  na
6.693 pacijenata koji su podvrgnuti ambulantnom elek-
trokardiografskom  prañenju  (AEKG),  poreœen  je  vari-
jabilitet  sråane  frekvencije  izmeœu  245  osoba  koje  su
naglo  umrle  tokom  naredne  dve  godine  i  268  sluåajno
izabranih ispitanika kontrolne grupe

 

[24]

 

. Posle korekcije

za  godine,  za  dokazanu  sråanu  disfunkciju  i  anamnezu
za miokardni infarkt, kod pacijenata koji su imali pore-
meñenu kratkotrajnu varijabilnost R-R, relativni rizik za
ISS  bio  je  2,6  (95%  CI,  1,4–5,1),  a  2,2  (95%  CI,
1,2–4,1)  kod  pacijenata  sa  poremeñenim  dugotrajnim
RR  varijabilitetom.  Korigovan  relativni  rizik  za  mini-
malnu sråanu frekvenciju manju od 65 u min., bio je 2,1
(95% CI, 1,3–3,6).

Holandska  studija  je  istraæivala  moguñnost  primene

varijabiliteta  sråane  frekvencije  dobijenog  sa  standard-
nog  EKG  sa  12  odvoda

 

[44]

 

  za  predviœanje  ukupnog  i

sråanog mortaliteta. Petogodiãnja relativna stopa ukup-
nog mortaliteta, korigovana za godine starosti kod sre-
doveånih muãkaraca sa varijabilitetom (SDNN) manjim
od  20  ms,  bila  je  2,1  (95%  CI,  1,4–3,0),  a  kod  starijih
1,4  (95%  CI,  0,9–2,2),  u  odnosu  na  osobe  sa  SDNN
izmeœu 20 i 39 ms. Buduñi da je smrtnost nekoronarne
etiologije,  naroåito  od  malignih  oboljenja,  umnogome
doprinela  ovom  poviãenom  riziku,  povezanost  niskog
varijabiliteta  sråane  frekvencije  i  ISS  je  bila  manje
ubedljiva. Autori  su  zakljuåili  da  je  niska  varijabilnost
sråane frekvencije indikator kompromitovanog zdravlja
u opãtoj populaciji.

 

Puãenje

 

Puãenje  je  nezavisan  faktor  rizika  za  ISS,  kao  i  za  in-
farkt miokarda

 

[20,22,23]

 

. Ovo zapaæanje se odnosi na oso-

be  koji  nemaju  kliniåke  pokazatelje  koronarne  boles-
ti

 

[45,46]

 

,  pri  åemu  izgleda  da  je  puãenje  vaænije  kao

dugoroåni nego kao kratkoroåni faktor rizika

 

[19]

 

. Brojne

studije su se bavile problemom da li je puãenje snaæniji
prediktivni faktor naprasne koronarne smrti u odnosu na

background image

 

Iznenadna sråana smrt    7

 

minska polimorfna ventrikularna tahikardija i dilatativ-
na  kardiomiopatija,  jesu  neke  od  najbolje  prouåenih
primera  monogenskih  bolesti  koje  dovode  do  ISS.  De-
talji  ovih  bolesti  su  opisani  u  narednim  poglavljima
ovog teksta, a za sada ñemo se osvrnuti samo na dokaze
koji ukazuju na genetsku predispoziciju koja nije u vezi
sa  monogenskim  poremeñajima.  Mnogim  epidemio-
loãkim  studijama  doãlo  se  do  åinjenica  koje  govore  u
prilog  postojanju  genetske  “sklonosti”  kao  predis-
pozicije  za  ISS  kod  osoba  koje  su  u  familijarnoj  vezi.
Dve vaæne studije koje su nedavno objavljene

 

[22,58]

 

 bave

se stratifikacijom rizika za ISS. Prva je osmiãljena kao
kontrolisana  studija  i  obuhvata  500  osoba  koje  su  pre-
æivele stanja koja dovode do ISS, a ukazala je da, pored
“konvencionalnih”  faktora  rizika,  porodiåna  anamneza
predstavlja znaåajan nezavisni prediktivni faktor (vero-
vatnoña  1,57).  Druga  studija,  Pariska  prospektivna
studija I, sprovedena je na 7.000 osoba prañenih tokom
23 godine, sa 118 registrovanih ISS. Studija je utvrdila
da je porodiåna anamneza snaæan nezavisni prediktivni
faktor podloænosti ISS (verovatnoña 1,8 posle korekcije
za  konvencionalne  faktore).  Interesantno  je  zapaæanje
da  se  u  sluåajevima,  gde  postoji  pozitivna  porodiåna
anamneza sa majåine i s oåeve strane, relativni rizik za
ISS  poveñava  na  9,4.  Prema  tome,  ove  dve  studije  nas
udaljavaju od konvencionalnog stava da su biohemijski
i kliniåki pokazatelji najvaæniji u predviœanju ISS. Ter-
min  “porodiåna  povezanost”  ukazuje,  ali  ne  dokazuje,
da  se  ova  predispozicija  zaista  genetski  prenosi.  Mo-
guñe  je  da  su  faktori  nezavisni  od  DNK  odgovorni  za
porodiånu  sklonost.  Porodiåno  okruæenje,  koje  podra-
zumeva dijetetske, psiholoãke i razvojne faktore, moæda
igra ulogu u formiranju skolonosti koja se grupiãe unu-
tar jedne porodice. Moguñe je da se genetski ne prenosi
retka  varijanta  DNK,  kao  ãto  je  sluåaj  sa  mnogim  ge-
netskim bolestima, veñ da je u pitanju jedan ili viãe poli-
morfizama u okviru åestih DNK varijanti, ãto moæe da
se  ispolji  kao  sklonost  ka  ISS.  Polimorfizam  jednog
nukleotida  (SNPs)  su  DNK  varijante  koje  mogu  i  ne
moraju  da  budu  u  vezi  sa  funkcionalnom  posledicom:
na  primer,  polimorfizam  identifikovan  na  nivou  beta2
adrenergiåkog  receptora  ne  izaziva  specifiånu  bolest,
veñ samo menja funkciju proteina, tj. njegovu bioloãku
funkciju.  Buduñi  da  DNK  svake  individue  sadræi  mili-
one SNPs, verovatno je da faktor rizika potiåe iz kombi-
nacije  polimorfizama  razliåitih  gena,  koje  stvaraju  ne-
povoljan profil. Stoga ñe identifikacija osnove genetske
predispozicije  za  ISS  biti  mnogo  komplikovanija  nego
ãto  je  sluåaj  sa  monogenskim  bolestima.  Naime,  to
zahteva  tehnologiju  za  identifikaciju  hiljada  polimor-
fizama  kod  svake  osobe,  a  radi  procene  da  li  aktuelna
kombinacija zaista nosi rizik za ISS. Kompjuterska teh-
nologija  omoguñava  veñu  zastupljenost  ovakvih  istra-
æivanja.

Treba  proceniti  praktiånu  primenljivost  naãih  trenut-

nih znanja o genetskoj predispoziciji za ISS. Ima osno-
va da se favorizuje ispitivanje porodiåne anamneze oso-
ba  koje  su  preæivele  stanja  koja  dovode  do  ISS.  U

sluåaju  uåestale  pojave  sråanog  zastoja  u  porodici,  a
naroåito  ukoliko  se  zastoji  javljaju  u  deåjem  uzrastu,
vaæno  je  ispitati  postojanje  monogenskog  poremeñaja,
kao  ãto  je,  na  primer,  Brugada  sindrom  ili  sindrom
produæenog  QT  intervala.  Naæalost,  kada  nismo  u  mo-
guñnosti  da  postavimo  dijagnozu  genetski  prenosive
bolesti, malo se moæe uåiniti na polju identifikacije ge-
netske  predispozicije  za  ISS.  Vaæno  je  informisati  åla-
nove tih porodica da su skloni sråanim aritmijama, te da
je  neophodno  da  se  podvrgnu  prevenciji  ishemijske
sråane bolesti. 

 

Iznenadna sråana smrt u infarktu 

miokarda i sråane insuficijencije

 

Uzroci i kliniåki nalazi ISS usled 

infarkta miokarda

 

Kod pacijenata sa negativnom anamnezom o ranijim in-
farktima  miokarda,  kod  kojih  se  dogodi  okluzija  jedne
od glavnih koronarnih arterija, sråani zastoj je najåeãñe
posledica ventrikularne fibrilacije, ali moæe da nastane i
zbog sråanog bloka ili asistolije, naroåito ako je zahva-
ñena  desna  koronarna  arterija.  Iako  je  sråana  aritmija
najåeãñi krajnji dogaœaj u okviru ISS posle miokardnog
infarkta

 

[59]

 

, to moæe biti i nova epizoda ishemije, ili dru-

gi  infarkt  na  terenu  oæiljnog  miokarda,  ili  kombinacija
ovih faktora. Relativni doprinos svakog od ovih meha-
nizama  moæe  indirektno  da  se  proceni  na  osnovu  pa-
toloãkih  nalaza  na  miokardu  osoba  koje  su  podlegle
ISS,  na  osnovu  ambulantnog  prañenja  pacijenata  sa
ishemijskom boleãñu koji umru naglo tokom monitorin-
ga, kao i na osnovu kontrolisanih studija pacijenata po-
sle akutnog infarkta miokarda. 

 

Epidemiologija

 

U  periodu  pre  postojanja  trombolitika  oåekivani  mor-
talitet tokom 2,5 godine od infarkta miokarda bio je neã-
to  veñi  od  15%

 

[60]

 

,  pri  åemu  je  tri  åetvrtine  smrti  bilo

posledica  aritmija,  a  70%  njih  se  odigralo  u  prisustvu
svedoka.  U  sluåajevima  aritmijskih  smrti,  simptomi
miokardne ishemije su prethodili terminalnom dogaœaju
kod 60% pacijenata. Prema tome, moæe se zakljuåiti da,
u  periodu  od  2,5  godine  nakon  infarkta  miokarda,  kod
10% pacijenata moæemo da oåekujemo aritmijsku smrt,
åiji vaæan uzrok moæe da bude nova ishemija.

Podaci novijih studija koje su sprovedene u eri trom-

bolitiåke  terapije  ukazuju  da  je  znaåajno  redukovana
oncidenca aritmijske i sråane smrti posle infarkta – arit-
mijske na 2%, a sråane na 5% tokom 2,5-godiãnjeg pe-
rioda  prañenja

 

[61,62]

 

.  Osim  toga,  VT  bez  prethodne

ishemije moæe da se oåekuje kod 2,5%, a VF kod 0,5%
pacijenata.

Želiš da pročitaš svih 60 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti