Mr. sci. Damir Nadarević, Bihać
TEHNOLOŠKO-KOMUNIKACIJSKA PROGRESIJA UZROK MORALNE DEGRESIJE?
GOVOR MRŽNJE NA INTERNETU I INTERNETSKIM DRUŠTVENIM MREŽAMA
Sažetak:
Govoru mržnje svjedočimo oduvijek, svakoga dana i u svakoj prilici. Nije nastao pojavom
masovnih medija ili interneta. Međutim, da bi imao smisla mora imati publiku. Internet kao
tehnološki, komunikaciji i sociološki fenomen prevazilazi prostorne i vremenske prepreke i
obezbjeđuje auditorij neslućenih razmjera. Kao takav predstavlja privlačan instrument za širenje
govora mržnje. U članku ukazujemo na okolnosti koje internet čine „pogodnim tlom“ za širenje
govora mržnje, posmatramo ga u okvirima slobode govora, te ukazujemo na mogućnosti regulacije u
tim okvirima. Crvena nit članka je stav da govor mržnje ne dobija svoj „zalet“, ekspanziju, na
internetu nego se širi pomoću interneta (više nego na drugi način, putem drugih medija).
Ključne riječi:
govor mržnje, internet, virtualna zajednica, sloboda govora, interaktivnost
Uvod
U postindustrijskom društvu, koje neki nazivaju i informacijsko, došlo je do niza društvenih promjena;
između ostaloga i do promjene medija putem kojih komuniciramo. Klasični mediji kao što su štampa,
radio, televizija, knjige, muzička i filmska industrija razlikuju se od novih masovnih medija u koje
spadaju internet i društvene mreže. Međutim, istovremeno imaju i mnogo zajedničkoga, jer su
tradicionalni mediji digitalizirani i inkorporirani u te nove medije
1
. Tucaković (2000: 110), kada
govori o novim medijima, govori o trećoj revoluciji u sferi informisanja. Nastaje i pojam
virtualne
realnosti,
odnosno po Kampsu (2011: 280) „globalne internet kulture“
2
koja se svakim danom sve više
prenosi u realni svijet (industriju, politički život, ekonomiju, protok novca itd.), ali i obrnuto
3
. Gotovo
da i nema
off line
društvene aktivnosti koja nema svoj
on line
pandan. Odatle i svi odnosi unutar njega
su često samo refleksija
off line
društvenih odnosa.
Virtualnu zajednicu neki autori nazivaju i subkulturom. Sa tom konstatacijom bi se mogli samo
djelimično složiti jer subkultura je životni stil neke grupe koji je u raskoraku i protivrječju sa kulturom
šire društvene zajednice. Karakteriše je revolt i želja za promjenama. Međutim, internet je toliko
ukorijenjen u svim sferama života da je postao sastavni dio (dominantne) kulture odnosno cijele
društvene zajednice u svim njezinim dimenzijama. U tom kontekstu se govori o informacijskom
(postindustrijskom) društvu ističući time značaj informacijskih tehnologija
4
a posljedično i interneta i
društvenih mreža. Vrlo bitna karakteristika informacijskog društva je njegov odnos prema znanju i
ukidanju monopola elita nad njim. Internet svim društvenim grupama i pojedincima daje mogućnost
društvene participacije i promocije. Međutim, neminovnost progresa su i devijacije, različite društvene
1
Trošt (2003) medije dijeli u dvije grupe: klasične medije koji imaju i internetsku varijantu, te idealno-tipske
medije koji sadržaje pripremaju isključivo za internet.
2
Fejzić (2004: 135) govori o
informacijskoj globalizaciji svijeta
odnosno o
medijskoj globalizaciji svijeta
kao dio
općeg fenomena
kulturne globalizacije
.
3
Praprotnik, (2003) tvrdi da „/.../ internet ne predstavlja skok u drugu dimenziju autonomne subjektivnosti i ne
može ponuditi alternativu za svakidašnji ili socijalni prostor, nego je prije neko udobnije proširenje već
ustaljenih uzoraka moderne kulture“.
4
Tehnološka dostignuća i njihov razvoj su određivala tip društvene zajednice (antropološko tehnološki
determinizam).
1
patologije kao npr. – ksenofobija, rasizam, nacizam i nacionalizam, različiti oblici kriminala, pedofilije
pa sve do štovanja i prakticiranja sodomije i dr. Jedna od čestih zloupotreba interneta je govor mržnje.
Petrovec (2003: 36) tvrdi da je internet „/.../ sistem koji je cijelom svijetu približio sve najgore moguće
oblike nasilja, i prostor, gdje ljudska mašta sa svojim niskim nagonima ne pozna granice. Danas na
internetu nalazimo web stranice na kojima se autori hvale, da je riječ o sadržajima, koji nisu
dozvoljeni nigdje drugo, osim tamo gdje ih čitamo“. Internet je, dakle, „otvoren“ i lako pristupačan
medij. Jedna od njegovih geneoloških osobina je sloboda – sloboda pristupa informacijama,
komunikacije, govora ... Zloupotreba te slobode internetu daje notu anarhičnosti. Pored toga,
horizontalna hijerarhija sistema omogućava neovisno funkcionisanje mreža unutar Mreže (interneta)
5
.
Sve to utiče na stvaranje percepcije o internetu kao “nužnom zlu“ koje (i na kojem) nema nikakvih
ograničenja.
Govor mržnje i sloboda govora
Pod govorom mržnje razumijemo svako izražavanje diskriminatornih mišljenja i ideja prema drugima
i drugačijima. Najčešće temelji na uvjerenju da su neki ljudi manje vrijedni, zbog nekih njihovih
karakteristika. Te karakteristike mogu biti: nacionalnost, rasa ili etničko porijeklo, vjersko ili drugo
ubjeđenje, spol, zdravstveno stanje, jezik, spolna usmjerenost, invalidnost, starost, imovinsko stanje,
obrazovanje, društveni položaj i drugo
(Kaj je sovražni govor?, dostupno na:
http://www.spletno-
oko.si/index.php?fl=0&id=702&p1=603&p2=573&p3=702
[pristupljeno 13.07.2013. godine]).
Dakle, govor mržnje je svako ugrožavanje nekoga zaštićenog dobra proizašlo iz diskriminacijskog
diskursa, bez obzira na vrstu komunikacijskog kanala.
Sloboda govora je tekovina demokratije koja se, u većini država, može uskratiti samo u strogo
kontrolisanim i ograničenim uvjetima. Kao vrijednost prepoznata je kako u međunarodnim pravnim
aktima - u Opštoj deklaraciji o ljudskim pravima
6
i Evropskoj konvenciji o ljudski pravima
7
, tako i
najvišim nacionalnim pravnim dokumentima – Ustav države
8
i entiteta
9
.
U raspravi o govoru mržnje i slobodi govora temeljno je pitanje gdje je granica? Je li riječ o dva
međusobno isključujuća se ili dopunjujuća pojma – da li tamo gdje prestaje sloboda počinje mržnja, je
li sloboda govornika da izrazi mržnju u konfliktu sa pravom slušaoca da ne bude izložen maltretiranju
i mržnji, sa njegovim pravom na slobodu. Mišljenja su različita. Na jednoj strani imamo tvrdnje da je
govor mržnje, ustvari, izražavanje skrivenih misli i osjećaja, upozorava da u društvu nešto nije u redu
te je time svojevrsna sloboda govora. Na drugoj strani su tvrdnje da govor mržnje direktno ugrožava
ideal slobode uopšte pa tako i slobode govora. Davanjem slobode dominantnim društvenim
zajednicama i grupama uskraćujemo je „ranjivim“, manjinskim grupama. Mill (1994: 44) vrlo
liberalno postavlja granice slobode govora koje možemo primijeniti i u kontekstu govora mržnje
tvrdeći da je „/.../ moguće opravdano upotrijebiti moć na bilo kojem članu civilizirane zajednice protiv
njegove volje jedino s ciljem, da spriječimo štetu drugim ljudima“. Slično tome Jelena Surčulija,
stručnjak za medije i telekomunikacije sa Fakulteta političkih nauka u Beogradu, kada govori o
5
Mogućnost decentralizirane i neovisne komunikacije dijelova sistema, u slučaju uništenja komunikacijskog
centra, u eventualanom nuklearnom napadu SSSR-a na SAD, je bila osnovna zamisao i bit nastanka interneta. O
razlozima nastanka i istorijatu interneta više u Filipović, 2008, Nakić i Ugrina, 2005 i Gocini, 2001: 409-410.
6
„Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; ovo pravo uključuje slobodu da posjeduje mišljenje bez
tuđeg uplitanja i da traži, prima i šalje informacije i ideje posredstvom bilo kojeg medija i bez obzira na granice“
(Član 19 Opšte deklaracije o ljudskim pravima).
7
„Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i
prenošenja informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj članak ne spriječava
države da zahtijevaju dozvole za rad od radio, televizijskih i filmskih kompanija“ (Član 10 Evropske konvencije o
ljudskim pravima).
8
Član II tačka 3 pod h Ustava BiH.
9
Član 2 tačka 1 pod l Ustava FBiH i član 25 Ustava RS.
2
