UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE SARAJEVO
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA
LOGISTIKA U TRANSPORTU I KOMUNIKACIJAMA
Tema 12
Transformacija klasične špedicije u logističku špediciju
Predmetni nastavnik
Student
Doc.dr. Abidin Deljanin
Hasić Ferid
Sarajevo, april 2007
1. UVOD
Počeci
špedicije
susreću se u
13. stoljeću
. U to vrijeme je Venecija bila apsolutna gospodarica
glavnih prometnih puteva na moru, pa je stoga igrala najvažniju ulogu u trgovini sa susjednim
državama. U trgovini s alpskim i prekoalpskim državama trgovci su redovito provjeravali otpremu i
dopremu robe posebnim posrednicima koji su se brinuli za siguran prijevoz. Ti su posrednici
predavali robu na odredištima primateljima (kupcima) uz potpis napisane isprave (neka vrsta
potvrde o primitku robe, priznanica), koja se smatra prvom prijevoznom ispravom.
U 16. stoljeću posrednici (vozari) su počeli organizirati otpremu i dopremu tuđe robe za svoj
račun: naplaćivali su vozarinu i izdavali prijevozne isprave.
Krajem 18. stoljeća
trgovina s udaljenim područjima poprimila je široke razmjere, pa su se trgovci
sve više obraćali posebnim, specijalnim posrednicima –
špediterima
– koji su odabirali prijevozne
puteve, unajmljivali prijevozna sredstva i davali stručne savjete za prijevoz robe.
U
19. stoljeću
kada se pojavila željeznica (1825), i kada su se modernizirala druga prijevozna
sredstva, a međunarodna trgovina počela razvijati na širokoj osnovi, položaj se špeditera znatno
afirmirao i učvrstio. Ekonomske funkcije špedicije počeli su tek u 19. stoljeću pratiti i odgovarajući
propisi. Kapitalističke države počinju, u okviru trgovačkih zakonika i zakona, donositi posebna
pravna pravila o špediciji kao posebnom obliku trgovačke djelatnosti i time davati špediterskoj
djelatnosti potrebnu pravnu podlogu.
Ubrzani razvoj proizvodnih snaga, proizvodnih i društvenih odnosa, posebice u 20. stoljeću,
implicirao je nagli razvoj međunarodne robne razmjene, suvremenih tehnologija transporta, tokova
kapitala, znanja, radne snage, a što je imalo za posljedicu multipliciranje složenosti
pravnoekonomskih odnosa između sudionika u nacionalnim i regionalnim gospodarskim sustavima,
ali i njihovim podsustavima: vanjskotrgovinskim, prometnim, špediterskim, carinskim, bankarskim
itd. Takvi su se odnosi počeli ubrzano određivati brojnim nacionalnim, bilateralnim i
multilateralnim prisilnim i autonomnim pravnim izvorima. Poznavanje i korištenje pravnih pravila
koja primjereno reguliraju odnose (obveze, prava i odgovornosti) između sudionika u određenoj
djelatnosi, predstavljaju „tajnu uspjeha“ poslovnih partnera.
U nastavku iznosimo definicije pojmova klasične, međunarodne klasične i logističke špedicije, kao i
neke bitne značajke za transformaciju klasične u logističku špediciju.
1
