M

EDICINSKI 

F

AKULTET 

N

 

U

NIVERZITET U 

N

IŠU

 

2009

 

Specijalna patologija 

Autorska skripta za studente medicine 

Lukid Stefan; Živanovid Jovana 

Kontakt: [email protected]

.

 

A

UTORI DAJU PRAVO NA NEKOMERCIJALNO DISTRIBUIRANJE OVE SKRIPTE  I TO SAMO U 

ORIGINALNOM OBLIKU I SA NAVOĐENJEM AUTORA

.

 AUTORI ZADRŽAVAJU PRAVO 

PROMENE OVE LICENCE KAO I SVA PRAVA NA OVO DELO

 

 

OVA

 

SKRIPTA

  

NIJE

 

IZDANJE

 

MEDICINSKOG

 

FAKULTETA

 

U

 

NIŠU

 

NITI

 

NA

 

BILO

 

KOJI

 

NAČIN

 

PODRŽANA

 

OD

 

STRANE

 

UPRAVE

 

ILI

 

RADNIKA

 

MEDICINSKOG

 

FAKULTETA

 

U

 

NIŠU

 

Specijalna patologija 

 

 

KARDIOVASKULARNA

 

PATOLOGIJA 

 

16. REUMATSKA GROZNICA 

Je  izazvana  je  b-hemolit  streptokokom  iz 

grupe  A,  lokalno  izaziva  tonzilofaringitis,    groznicu, 
bolove  u  zglobovima  I  ospu  po  kozi.  Na  antigene 
streptokoka  (streptolizin)  se  stvaraju  antitela  koja 
reaguju  sa  mezenhimnim  tkivom,  pre  svega  sa 
kolagenim  vlaknima.  Infekcija  se  obicno  zavri 
ozdravljenjem  a posle 2-3 nedelje nastaju promene 
na  endokardu,  miokardu  a  nekad  I  na  perikardu 
(epikard): 

nastaje 

pankarditis

Osnovna 

mikroskopska  karakteristika  su 

Aschoff

 

cvorici 

(granulomi), 

oni su lokalizovani najčešde u miokardu 

I  to  perivaskularno,  u  valvulama  pravih  granuloma 
nema. 

 

17. ENDOKARDITIS  

Je  zapaljenje  valvularnog,  hordalnog  I 

parijetalnog endokarda . 

Deli se na endocarditis simplex, verucosa (typica 

I  atypica),  bacterialis  (ulcerosa-ulcerotrombosans) 
(akutni I subakutni), abacterialis (ulcerosa), recurens 
(recidivans). 

I  -  SIMPLEX  - 

udružen  sa  elektrolitnim 

poremecajima-prethodne 

bolesti 

(povradanje, 

diarrhea), čest je kod dece, napada  valvule oba ušda 
leve polovine kod  kojih dominira mukoidni oedema. 
Promene  prolaze  bez  posledica  kada  se  sanira 
osnovna bolest. 

II  - 

Najčešdi    je 

VERUCOSA 

(bradavičasti). 

Reumatski  (tipicni)  I  Atipicni  (Liebman-Sacks)-

udružen je sa autoimunoim SLE.  

IIa  -  Reumatski

  –  tipični  -  verucosni 

endokarditis  napada  najopteredenije  valvule  njihove 
površine  I  ivice.  Mitralni  a  potom  aortalne. 
Endokarditis  desne  polovine  je  redak  I  nastaje  tek 
posle  hroničnog  venskog  zastoja  u  pludima,  pludne 
hipertenzije  a  samim  tim  I  opteredenje  desne 
polovine  srca. 

Kod  mitralnih  je  pretkomorna  a  kod 

aortalnih  komorna  strana  valvule. 

Nije  zahvadena 

cela  površina  nego  samo  ivice  koje  se  dodiruju  (na 
komisurama) ali I slobodne ivice.  

Patogeneza i morfologija

 : 

Na 

opisanim 

delovima 

promene 

su 

subendotelno 

vidu 

mukoidnog 

oedema, 

proliferacije mezenhimnih delija I fibrinoidne nekroze 
vlakana.  Istovremeno  se  javljaju  degenerativno-
nekroticne  promene  na  endotelnim  delijama  pri 
čemu je stvoren uslov za nastajanje tromboze. Kako 
su 

oštedenja 

superficijalna 

to 

su 

beli 

fibrinotrombocitni  trombi-  mali  oko  2mm-  tj. 
odgovaraju 

verucama-bradavicama. 

 

Sa 

organizacijom  ovih  malih  tromba  urasta  najpre 
mlado vezivno tkivo (granulaciono) (iz baze valvule i 
iz  okoline)  u  ove  trombe  sa  sazrevanjem 
granulacionog  tkiva  u  zrelo  vezivno  tkivo  veruce 
postaju  zamudene  sivo  bele  boje  I  čvrste,  srasle  za 
površinu valvule. U toku organizaciju nastaje spajanje 
valvule  pa  ušde  postaje  manje,  tj.  nastaje  stečena 
srčana  mana-stenoza  ušda.  Zbog  lokalizacije  I  na 
slobodnim  ivicama  veruca  nastaje  skradenje  valvule 
tj  Javlja  se  I  druga  srčana  mana  to  je  insuff  valvule 
mitr  ili  aorte.  Najčešde  je  mana  kombinovana  ali 
može da bude I samo prisutna stenoza ili insuff. Kod 
stenoze mitr  ušda  se  u  toku  punjenja  (diastole)  leve 
komore  cuje  dijastolni  šum  jer  tad  krv  nailazi  na 
prepreku.  Kod  insuff  valvule    u  sistoli  komore  se 
vrada krv pa se zato čuje sistolni sum I to u 5 ics sin. 
Kod  dominantne  stenoze  miokard  leve  pretkomore 
hipertrofira,  lumen  dilatira  dok  je  miokard  leve 
komore  atrofican.  Zbog  zastoja  krvi  u  levoj 
pretkomori  nastaje  parietalna  tromboza  pa  I 
sistemski  tromoembolizam.  Kod  stenoze  I  insuff  na 
aorti  prisutna  je  hipertrofija  miokarda  vent  sin  a 
potom  I  pretkomore

.

    Hipertrofija  mišida  je 

ogranicena perfuzijom tj. koronarnim arterijama one 
su  u  stanju  da  kod  manjih  hipertrofija  kompenzuju 

Morfologija: 

Opisuju se 3 faze: 

 

1 - Akutna, 

u centru cvorica je fibrinoidna 

nekroza 

kolagenih 

vlakana 

okruzena 

leukocitnim(eosinofili, 

leukociti, 

limfociti, 

plazmociti, monociti) infiltratom. 

  Granulomatozna, 

dominiraju 

džinovske delije 

Aschoff

-ovog a 

 Anitschkow

 -ovog 

tipa.  

-

Aschoff 

delije su makrofagi sa 2 jedra oko 

kojih je svetla citoplazma- podsecaju na oci sove.  

-

Anitschkow

-  velike  sa  karakteristicnim 

hromatinom u centru koje ima bocne produžetke; 
podsecaju na gusenicu, njihovo poreklo nije jasno, 
mada  marker  za  makrofage-CD15-  idu  u  prilog 
shvatanju da su I one makrofagi.  

3  -  Fibroze-  hronična,  Aschoff

  delije  se 

zamenjuju  fibrocitima  I  kolagenim  vlaknima, 
zadobijajuci  tu  homogenu  građu  pa  jedino  po 
perivaskularnoj-miokard- lokalizaciji I vretenastom 
obliku, mogu da se prepoznaju.  

background image

Specijalna patologija 

 

 

Operacija  treba  da  se  izvrši  sto  pre  da  se  ne  razvije 
pludna hipertenzija

Smer prvo levo-desni pa desno –

levi(v.ASD). 

3. DAP (DAA) 

- nastaje ako se ovaj vaskularni 

kanal  ne  zatvori  posle  rodjenja,  posto  je  u  pitanju 
mišidni  krvni  sud  ima  razvijenu  tuniku  mediu  I  jake 
kontrakcije (spazme) koji dovode do suzenja lumena 
I  zatvaranja  u  prvim  danima  posle  rodjenja. 
Prematurusi  I  oni  sa  hijalinim  mebranama 
(respiratorni  distress  sindrom)  često  imaju  ovu 
manu. Kada krvni tok postane obrnut-pludna arterija 
u aortu-onda nastae cijanoza , maljicasti prsti, I insuff 
cor dex. Terapija je hirurska.  

4.AVSD 

-  parcijalni  ili  kompletni.  Kod 

kompletnog  sve  četri  supljine  komuniciraju  pa  je 
prisutna  hipertrofija  zida  svih  šupljina.  Moguda  je 
hirurška terapija. 

 
DESNO-LEVI SANTOVI

  

1.

 

TETRALOGIJA 

FALLOT:

 

VSD, 

subpulmonalna stenoza, jašuda aorta (jaše I na desnu 
I  na  levu  komoru),  hipertrofija  miokarda  desne 
komore.  Prognoza  je  loša  jer  samo  3%  posto 
pacijenata zivi do 40. godine.  

Morfologija 

Srce  ima  izgled  čizme  zbog  upadljive 

hipertrofije  desne  komore,  naročito  u  apikalnom 
delu. Sa rastom deteta raste I srce ali se pludno ušde 
ne  siri  proporcionalno.  Pa  opstrukcija  postaje  sve 
teža.  

Deca  su  cijanoticna  od  rodjenja.  Hirurška 

terapija je moguda.  

2.

 

TRANSPOZICIJA  VELIKIH  ARTERIJA

-  postoji 

prava I korigovana transpozicija.  

-Kod 

prave

  pludna  arterija  izlazi  iz  leve 

komore a aorta iz desne. Obe cirkulacije su potpuno 
odvojene. Oksigenisana krv iz pluda preko levog srca 
odlazi u pludnu arteriju pa opet u pluda a venska krv 
iz  šupljih  vena  preko  desnog  srca  odlazi  u  aortu  I  u 
sistemsku  cirkulaciju

.  Život  je  mogud  samo  ako 

postoji neki od otvora (VSD,ASD…)

.  

-

Korigovana

-  komore  su  samo  izmenile 

mesta:  anatomska  desna  komora  je  na  mestu  leve  I 
obrnuto. Aorta je  napred  I  levo u  odnosu na  pludnu 
arteriju.  Pludna  arterija  izlazi  iz  desno  postavljene 
komore  koja  je  anatomski  leva  komora.  Imaju 
normalnu funkciju samo sto su obrnuto postavljene. 

Kod  korigovane  transpozicije  nema  hemodinamski 
poremecaja.

 

3.  KOARKTACIJA  AORTE 

-  To  je  lokalno 

suzenje lumena aorte,  deli se na 

infantilnu  I  odraslu 

(adultnu)

.  

-Kod 

infantilne

  je  difuzno  suzenje  aorte  sa 

sirokim  duktusom  Botalli.  Pa  su  kolaterale 
nerazvijene.  Sa  rodjenjem  I  zatvaranjem  duktusa 
arteriozusa, cirkulacija je smanjena I oni umiru rano.  

-

Adultna 

-  lokalizovano  suzenje  aorte  a 

ductus  arteriosus  sužen  pa  su  kolaterale  dobro 
razvijene.  Kod  adultne  krvni  pritisak  je  povedan  u 
delu  aorte  I  granama  ispred  suženja  a  distalno  od 
suženja je pritisak snižen. Pa je donji deo trupa I noge 
slabije razvijen. Dok su ruke I ramena bolje razvijeni

DG  se  postavlja  razlikom  u  krvnom  pritisku  (ruke  I 
noge). 

 

 

13, 14. ISHEMIČNA BOLEST SRCA  

1.Angina pectoris 
2.Infarctus miocardi 
3.Hronična ishemična(ateroskleroticna) bolest srca 
4.Iznenadna srčana smrt. 

 
1.  ANGINA  PECTORIS

-  karakteriše  se 

napadima  jakog    retrosternalnog  (prekordijalnog) 
bola, kao posledica tranzitne ishemije miokarda koja 
traje  od  15sec  do  15min.  Deli  se  na:  tipicnu, 
Prinzmetal, I na nestabilnu (crescendo). 

TIPICNA

-stabilna-  nastaje  zbog  dugotrajne  stenoze 

(Ateroskleroza) koronarki I to u uslovima povedanog 
zahteva  za  kiseonikom.  Javlja  se  kod:  povedane 
fizicke  aktivnosti  ili  stresa.  Bol  popusta  na  odmor  ili 
na  lingualetu  nitroglicerina  (selektivni  koronarni 
vazodilatator).  

PRINZMETAL

 -karakteriše se bolovima koji se javljaju 

I  pri  mirovanju  ,  nastaju  zbog    spazma.  Popustanje 
bola je brzo na koronarne dilatatore.  

CRESCENDO

-  Karakteriše  se  napadima  jakih  bolova 

koji  su  sve  češdi  I  uz  manji  napor  I  u  miru.  
Istovremeno bolovi traju duže. Ova angina se  zove  I 
preinfarktna angina. 
 

2.  INFARCTUS  MYOCARDI 

-  infarkt  je 

ishemična  nekroza  miokarda-koagulacionog  tipa. 
Koagulacija se javlja kod ishemije I fibrinogen izlazi.   

Etiološki  Faktori

-

  okluzivna  ateroskleroza, 

ateroskleroza 

stenozirajuda 

sa 

pridodatom 

trombozom  okluzivnog  tipa,  ateromatozna  ploča  se 
komplikuje  zbog  hemoragija  koje  mogu  da  dovedu 
do okluzije

.  

Klasifikacija  u  odnosu  na  debljinu:

  mali 

subendokardijalni,  veliki  ali  bez  zahvatanja  čitave 
debljine  zida,  veliki  transmuralni  infarct  (zahvadena 
je cela debljina miokarda).  

Lokalizacija:  

Specijalna patologija 

 

 

-Okluzije  leve  prednje  interventrikularne 

grane (40-50%): lokalizacija je na prednjem zidu leve 
komore  supraapikalno;  istovremeno  su  zahvadene  I 
prednje 2/3 interventrikularnog septum.  

-Okluzija desne koronarne arterije: infarkt je 

u  zadnjem  zidu  (donjoj  polovini)  leve  komore; 
istovremeno 

nastaje 

zadnjoj 

tredini 

interventrikularnog  septuma. Nešto je ređi 30-40%.  

-Okluzija leve circumflexae: infarkt miokarda 

je u lateralnom zidu(redak je- javlja se u 15-20%).  

-Infarkt  miokarda  se  ne  javlja  u  levoj 

pretkomori,  njen  zid  je  tanak  pa  može  da  se 
ishranjuje perfuzijom iz krvi u levoj pretkomori.  

-Infarkt u desnoj aurikuli I desnoj pretkomori 

je  mogud  ali  samo  ako  je  istovremeno  prisutan  i 
infarkt miokarda u levoj pretkomori.  

-Infarkt  miokarda  u  desnoj  komori  je  isto 

redak  zbog  prisutnih  brojnih  koronarno-luminalnih 
anastomoza  a  I  zid  je  nesto  tanji  nego  u  levoj  pa  je 
ishrana  moguda I kod okluzije desne grane. 

Morfologija:  

-Prvih  12h  prisutna  je  premorfoloska  faza 

infarkta. To znaci da se vidi tromb ili okluzivni aterom 
u  krvnom  sudu  ali  se  infarkt  ne  uocava  ni 
makroskopski ni mikroskopski. U serumu povišeni su 
hidrolitički  enzimi:  LDH,  CPKmb,  sGOT  a  u  tkivu 
miokarda enzimohistohemijski se  dokazuje odsustvo 
mitohondrijalnih  oksidativnih  enzima  kao  što  je 
citohrom oksidaza.  

-Posle  tog  intervala  nastaje  koagulaciona 

nekroza,  belo  žuckaste  boje,  jasno  ogranicena  ali  sa 
nazubljenom  ivicom  prema  zdravnom  tkivu  zbog 
vijugavog toka koronarki I izrazito je čvrsta.  

-U prvoj  nedelji  se menja boja vise u zuckastu 

zbog  invazije/infiltracije  neutrofila  sa  perfierije 
prema  centru.  Njihovi  hidroliticki  enzimi(katepsin  I 
triptaza)  deluju  I  u  kiseloj  (katepsin)  I  triptaza(na 
periferiji bazna). 

-Od  7-14  dana  polje  infarkta  postaje 

prokrvljeno 

zbog 

stvaranja 

mladog 

veziva, 

granulacionog tkiva, prisutni mladi kapilari, koji imaju 
propustljive  zidove  I  sadrže  angioblaste,  oko  njih  je 
izražen  intersticijalni  oedem  a  I  krvne  delije  su 
takodje u povedanom broju, od vezivno tkivnih delija 
dominiraju fibroblasti, makrofagi/monociti fagocituju 
nekrotični  detritus  I  mogu  da  se  transformisu  u 
džinovske delije tipa stranog tela(brojna jedra I dosta 
citoplazme), od 14  dana  zavisno od veličine  infarkta 
nastaje  fibroza  tj.  U  predelu  infarkta  se  stvara 
cicatrix:  gube  se  angioblasti,  gube  se  fibroblasti  a 
množe  se  fibrociti  I  kolagen.  Makrofagi  su  takodje 
prisutni.  Nekad  je  potrebno  I  više  meseci  da  bi  se 

kolagenizacija  u  potpunosti  zavrsila  sto  zavisi  od 
veličine  infarkta.  KOMPLIKACIJE:  kod  transmuralnih 
nastaje  spoljasnja  rupture  kada  se  krv  prazni  u 
srčanu  kesu:  hematopericardium(tamponada  srca);  
unutrasnja ruptura koja ne mora da se zavrsi letalno 
kod infarkta na septum pa nastaje  šant;  lokalizovani 
fibrinozni  perikarditis:  reakcija  seroze(visc  list)  na 
nekrozu  miokarda  u  okolini;  stvaranje  aneurizme  u 
levoj  komori  koja  može  da  bude 

akutna(nekroza)  I 

hronična(storeni  ožiljak),  prska  samo  akutna 
aneurizma

;  stvaranje  tromba-parietalna  tromboza-

Vurchow-  tromboembolizam  sistemske  cirkulacije 
koji  dovodi    do  infarkta  u  drugim  organima:bubrezi, 
slezina,  mozak  a  redje  I  do  gangrene  donjih 
ekstremiteta. 

 
3.HRONIČNA ISHEMIČNA BOLEST SRCA

Morfologija: 

Kornonarne 

a. 

su 

difuzno 

sužene 

aterosklerozom 

pa 

miokardu 

nastaju 

degenerativne  promene  pa  čak  I  nekroticne  tipa 

miocitolize-nekroza  pojedinačnih  kardiomiocita  bez 
nekroze strome.

 U intersticijumu  se množi fibrocitno 

vezivno  tkivo  uz  stvaranje  kolagena  jer  je  njemu  za 
funkciju  potrebna  manja  količina  kiseonika  nego 
kardiomiocitima  tj.  U  pitanju  je  dromotropno  tkivo. 
Zid  miokarda  je  takodje  zadebljan  ali  zbog 
proliferacije  veziva  pa  je  funkcija  miokarda 
smanjena.  Takva 

hipertrofija  (na  račun  množenja 

fibrocita  I  kolagena)  se  zove  lažna  hipertrofija  ili 
pseudo-hipertrofija. 

4.IZNENADNA 

SRČANA 

SMRT(SCD)- 

neocekivana smrt koja nastaje u toku jednog sata od 
pocetka  simptoma,  razlozi  su:  stenoza  aortalnih 
valvule, 

poremedaj 

sprovodnom 

sistemu, 

miokarditis ili idiopatske kardiomiopatije.  

Mikroskopski:  aterosklerotična  stenoza  koja 

zahvata  više  grana,  postinfarktni  cicatrix,  ali  I  novi 
infarct.  

Uzrok smrti je letalna aritmija. 
 

21. KARDIOMIOPATIJE  

Mogu da budu primarne ili sekundarne. 

Primarne  -  idiopatske

-nastaje  bez  poznatog 

razloga: 

1.  Dilatovane

-postepen  razvoj  kardijalnih 

poremedaja,  udružen  sa  hipertrofijom,  mada 
dominira 

dilatacija 

svih 

supljina. 

Nepoznate 

etiologije.  Optuzuju  se  genski  faktori  (jer  su 
napadnuti brojni clanovi nekih porodica). Prenosi se 

background image

Specijalna patologija 

 

 

fibroza koja može da dovede do poremedaja ne samo 
u kontraktilnosti nego I u sprovodjenju.  

 

23. TUMORI SRCA- 

Veoma  su  retki,  spadaju  myxoma,  fibromi, 

lipomi,  papilarni  fibroelastomi,  vaskularni  tumori  I 
naravno  rhabdomiomi  (od  poprečno  prugastih 
mišidnih vlakana). 

1.  MYXOMA 

–  najčešdi  primarni  tumori  u 

odraslih  osoba  sa  pretežnom  lokalizacijom  u 
pretkomorama.  

Morfologija: 

Uglavnom  su  pojedinačni  mada  mogu  da 

budu I multipli. Sa najčešdom lokalizacijom u predelu 
fossae ovalis. Mogu da budu nekoliko 2-3cm, a retko 
I  do  10cm.  Neki  su  sirokom  bazom  vezani  za 
parietalni  endokard  (sesilni)  ili  su  uskom  peteljkom 
povezani 

(pedunkularni). 

Prožeti 

su 

poljima 

hemoragija  I  čvrsti  su  ali  ponekad  su  miksomatozni 
(prozračni),  oni  sa  peteljkom  mogu  da  zapuše  AV 
ušde I da izazovu akutnu insuff pretkomore I smrt. 

 

Endotelne,  miksomatozne,  I  nezrele  glatke 

mišidne  delije  (Leyomyoblasti).  Ove  delije  su 
utopljene 

osnovnu 

subst 

bogatu 

mukopolisaharidima  Njihovo poreklo je diskutabilno 
pri  čemu  neki  smatraju  da  su  hamartomi  (  da  imaju 
vaskularno  poreklo)  a  drugi  smatraju  da  su 
organizovani  trombi.  Najverovatnije  je  mišljenje  da 
prisutne tumorske delije vode poreklo od primitivnih 
multipotentnih mezenhimnih delija. 

2. LIPOMA 

- lokalizovan u miokardu ili ispod 

epikarda  I  često  je  bez  simptoma.  Lokalizovan  je  u 
levoj  komori  pa  onda  u  desnoj  pretkomori  I  u 
atrijalnom septum. 

3.  PAPILARNI  FIBROELASTOM

-  Slučajno  se 

otkriva  na  obdukcijama.  Česta  lokalizacija  je  na 
aortalnim valvule. I to na komornoj strani a ukoliko je 
lokalizacija  na  AV  onda  je  zahvadena  pretkomorna 
strana. Građeni su od miksomatoznog veziva u kome 
su  prisutna  dominantna  elastična  vlakna  I 
mukopolisaharidi  u  stromi.  Neki  ih  smatraju 
organizovanim trombima. 

4.  RHABDOMYOMA

-  se  otkrivaju  u  prvim 

godinama  života  I  spadaju  u  najčešde  primarne 
tumore kod dece.  

Morfologija: 

Mali  su  do  nekoliko  cm  I  imaju  sivo-belu 

boju. I često štrče u lumen.  

 

Građeni  su  mikroskopski  od  kruznih  ili 

poligonalnih  delija  sa  vakuolama  u  citoplazmi 
ispunjenim  glikogenom  I  sa  malim  centralnim 

jedrom.  Smatraju  ih  hamartomima:  dizontogenetski 
tumori  (nastaju  na  bazi  poremecaja  embrionalnog 
razvoja) koji se karakterišu množenjem delija koje su 
normalno prisutne na tom mestu. 

MALIGNI

angiosarcoma, 

rhabdomyosarcoma ali su izuzetno retki. 

 

24. PATOLOGIJA PERIKARDA 

PERIKARDITIS - 

Zapaljenje perikarda. Akutni i 

Hronični.

 

AKUTNI  EKSUDATIVNI

-pri  cemu  se  u 

perikardijalnoj  kesi  nakuplja  eksudat  različitog 
sastava:  po  eksudatu  je  podeljen  na 

serozni, 

fibrinozni, purulentni I hemoragicni.  

-  Serozni

  je  najlakši  I  obiluje  tečnošdu  u 

potpunosti  se  resorbuje,  ne  ostavljajudi  nikakve 
posledice za sobom.  

-  Fibrinozni

  se  deli  na  lokalizovan  I  difuzni. 

Lokalizovan  je  u  predelu  infarkta miokarda  a  difuzni 
se  javlja  u  okviru  poliserozitis  (sve  serozne  opne), 
kod  SLE,  I  kod  uremije.  U  kesi  je  prisutna  manja 
količina  tečnosti  I  veda  gustina  fibrinogena  koji  se 
polimerizuje  u  fibrin  (pa  je  delovanje  fibrinolizina 
(streptokinaza-medikamentozno)  bez  uspeha.  Zbog 
trenja  visc  I  pariet  perikarda  u  dijastoli  srca  nastaje 
resicasta  površina  srca  pa odatle  naziv  cor villosum-
resičasto  srce.  Na  površini  se  nalaze  trake  I 
membrane  sivo-bele  boje  koje  se  lako  skidaju, 
predstavljajuci fibrin. Resorpcija je  rekto kompletna, 
češda je organizacija. 

-  Purulentni  Perikarditis  -

  nastaje  kao 

komplikacija  bakterijskog  endokarditis,  sepse  ili 
purulentnih  zapaljenja  u  medijastinumu  koje  mogu 
per continuitatem da zahvate I perikard. Exudat ima 
zuto-zelenkastu boju. 

- Hemoragicni Perikarditis 

- najčešde je znak 

primarnog 

(mezoteliom) 

ili 

sekundarnog 

(metastatskog)  tumora  perikarda.  U  exudatu 
dominiraju eritrociti ali se na citoloskim preparatima 
mogu otkriti I maligne delije.  

Sem kod  seroznog  perikardita  kod  svih  ostalih 

je resorpcija exudata u potpunosti nemoguda . Zbog 
toga  nastaje  njihova  organizacija,  tj.  Urastanje 
mladog  veziva  (granulacionog)  tkiva  u  exudat  I 
njegovo  sazrevanje  u  zrelo  vezivno  tkivo.  Na  ovaj 
način se stvaraju ili sinehije izmedju oba lista kese ili 
se  srčana  šupljina  u  potpunosti  zamenjuje  vezivnim 
tkivom:  nastaje  obliteracije  srčane  kese.  Takvo  srce 
se zove “srce u oklopu”, panzerherz iz razloga sto je 
kod ovog perikardita otežana I diastola I sistola pa je 
letalni ishod najčešdi. 
 

Želiš da pročitaš svih 78 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti