Recikaža stakla
Prijava dokumenta
Napomena: Neke opcije za prijavu su dostupne samo nakon kupovine dokumenta.
Reciklaža stakla
Istorija stakla
Prirodno staklo poznato je još od davnina.
Stvara se u vulkanskim aktivnostima, a drugi oblik
prirodnog stakla nastaje udarom groma u silicijumski
pesak.
Za domovinu veštačkog stakla smatra se Egipat gde su
arheološkim iskopavanjima pronađeni predmeti od
stakla, ostaci radionica sa kalupima i delovima peći za
topljenje stakla.
Staklo se koristilo za izradu oštrog oružja kao i nakita
(ogrlica), koje su služile za robnu razmenu.

Osobine
stakla
STAKLO JE
neorganski materijal, amorfne strukture visokih
performansi i proziran je materijal, koji se dobija u složenom
tehnološkom procesu.
*
Hemijski je stabilno, nerastvorljivo u vodi, mada će ga voda
posle dužeg vremena erodirati i zamutiti. Ima veći otpor na
habanje i abraziju nego čelik, a manje širenje.
NAJVEĆE MANE STAKLA SU:
*
Krtost
*
Lomljivost i
*
Mala otpornost na nagle temperaturske
promene.
POSTOJE 4 FAZE DOBIJANJA STAKLA:
1.
Pripremanje sirovina, drobljenje, mlevenje i mešanje;
2.
Topljenje na temperaturi oko 1300-1500ºC, koje se vrši na dva
načina: u pećima sa loncima i koritastim pećima;
3.
Oblikovanje (duvanje stakla,
izvlačenje, presovanje i livenje),
vrši se na temperaturi od oko 700-800ºC;
4.
Dorada, vrši se brušenje, graviranje,
matiranje i slikanje.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti