1. UVOD
Upravljanje i razvoj ljudskih potencijala postaje sve znacajnije zbog novog
mjesta i uloge covjeka u svim društvenim procesima kao i u njihovom
upravljanju. Motivacija i zadovoljstvo zaposlenika postaju temeljem
zanimanja savremenog managementa ljudskih potencijala jer jedino se
izgradnjom kvalitetnog motivacijskog sustava može pomoci organizaciji da
poveca svoju konkurentsku sposobnost i vrijednost.
Dosadašnji koncepti motivacijskih sustava, motivacijskih tehnika i strategija
postaju nedostatni i nedovoljno fleksibilni, pa je potrebno razvijati i uvoditi
nove, koji ce svojom razradenošcu i svestranošcu dovesti do visoke
motiviranosti i zadovoljstva zaposlenika, a time istodobno i ostvariti
uspješno
poslovanje.
Iz navedene problematike definira se i slijedeci predmet ovog clanka:
Istražiti i utvrditi podrucja motivacije i motivacijskih tehnika koja se mogu
razraditi i primijeniti u upravljanju ljudskim potencijalima kako bi ono bilo
što efikasnije i zadovoljilo raznolike ljudske potrebe te ujedno predložiti
aktivnosti njihove primjene.
Primjenom znanstvenih dostignuca u podrucju motivacije na upravljanje
ljudskim potencijalima može se znatno doprinijeti povecanju motivacije i
zadovoljstva zaposlenika, a time i povecanju konkurentske sposobnosti i
vrijednosti poduzeca.
Zato je bitno znati, koje motivacijske tehnike, na koji nacin i u kojim
uvjetima omogucuju izgradnju kvalitetnog motivacijskog sustava.
2. VAŽNA OBILJEŽJA MOTIVACIJSKIH TEHNIKA
Motivacija zaposlenih nije samo psihološki i sociološki problem rada i
radnog ponašanja, vec je ponašanje usmjereno prema nekom cilju koji
pobuduje potrebe izazvane u covjeku, a cilj je ponašanja zadovoljenje
potreba.
Uzrok odredenog ponašanja covjeka jesu unutarnji psihološki pokretaci koji
ga tjeraju na neku aktivnost, pa ucinak nekog pojedinca ne ovisi samo o
njegovoj sposobnosti vec i o motivaciji. Zadatak (obveza) je menedžera da
shvate ljudsku složenost i osobnost, motivacijske teorije te da u zavisnosti
od specificnih okolnosti u kojima poduzece posluje izaberu i primjenjuju
materijalne i nematerijalne motivacijske tehnike.
2.1. POJAM I VAŽNOST MOTIVACIJSKIH TEHNIKA
Motivacija je interna (unutrašnja) varijabla koju menadžer ne može izvana
vidjeti, već može samo pretpostaviti da je zaposlenik motiviran ako zdušno
obavlja svoj posao. To je površan nacin jer još uvijek ne znamo zašto se
ljudi ponašaju na ovaj ili onaj nacin i koji je razlog tome?!
Danas postoji veci broj teorija motivacije, no tri su osnovne kategorije:
1. Teorije potreba
1
koje polaze od specificnih potreba i njihova
zadovoljavanja kao osnove za ravnotežu i opstanak ljudskih organizama.
Ove teorije nam objašnjavaju zašto ljudi reagiraju, ali ne tumace nacin i
vrste akcije koje ljudi moraju primijeniti da bi zadovoljili te potrebe.
2. Teorije vrijednosti
2
uzimaju u obzir ne ono što je potrebno za opstanak
vec ono što pojedinac želi. Tri su tipa motivirajucih potreba, potreba za
moci, potreba za povezanošcu i potreba za postignucem. Tako pojedinac s
1
Maslow, 1954., Alderfer, 1969
2
Mc Clelland, 1973
2
3. VRSTE MOTIVACIJSKIH TEHNIKA
Motivacija je vrlo kompleksna i osobnog je karaktera da zapravo nema
jedinstvenog odgovora, no unatoč tome je moguće identificirati osnovne
motivacijske tehnike.
Osim podjele motivacionih kompenzacija na financijske i nefinancijske
izravne i neizravne, motive za rad možemo podijeliti i na ekstrinzicne
(vanjske) kao npr., sustav Plata, uvjeti rada, rukovodenje te intrinzicne
(unutrašnje) poput obrazovanja i napredovanja. Rezultati istraživanja
pokazuju da prvo valja riješiti ekstrinzicne motive radi postizanja prosjecne
proizvodnosti, a zatim ukljuciti intrinzicne cinioce radi postizanja vece
motiviranosti i nadprosjecne proizvodnosti.
3.1. Materijalne kompenzacije
Materijalna odnosno financijska kompenzacija je sastavljena od razlicitih
oblika motiviranja koja su usmjerena na osiguranje i poboljšanje
materijalnog položaja zaposlenih i financijskih kompenzacija za rad. S
obzirom na stupanj izravnosti materijalnih odnosno financijskih primanja
dvije su temeljne vrste financijskih kompenzacija :
1. izravni financijski dobici koje pojedinac dobiva u "novcu", i
2. neizravni materijalni dobici koji doprinose podizanju materijalnog
standarda zaposlenika i koje ne dobivaju u placi ili uopce u obliku novca.
U prvoj grupi obuhvacene su izravne nagrade za rad, dok se neizravne
materijalne kompenzacije stjecu samim zapošljavanjem u poduzecu i ne
ovise o radnom ucinku i uspješnosti. S obzirom na stupanj izravnosti
materijalnih odnosno financijskih primanja dvije su temeljne vrste
financijskih kompenzacija. Promotri li se klasifikacija materijalnih
4
