Upravljanje odnosima sa kupcima
Univerzitet u Nišu
Ekonomski fakultet
ZAVRŠNI RAD
Predmet:
Strategijski menadžment logistike
Tema:
Upravljanje odnosima sa kupcima
Mentor: Student:
Prof. dr Nada Barac
Niš, maj 2016.
Upravljanje odnosima sa kupcima Marija Stamenković 40221
2
Sadržaj
Uvod...............................................................................................................................3
1.Mesto kupca u savremenom poslovanju.....................................................................4
1.1. Mesto kupca u lancu snabdevanja.......................................................................4
1.2. Marketing – od tradicionalnog do savremenog pristupa.....................................5
1.2.1. Marketing odnosa sa potrošačima................................................................6
1.2.2. Definisanje i nastanak marketing odnosa.....................................................6
1.2.3. Marketing odnosa i marketing odnosa sa potrošačima................................9
2.3. Elementi kreiranja i upravljanja odnosima sa kupcima....................................20
4. Upravjanje odnosima sa kupcima na primeru preduzeća “Royal Vet” doo.............34

Upravljanje odnosima sa kupcima Marija Stamenković 40221
4
1. Mesto kupca u savremenom poslovanju
1.1. Mesto kupca u lancu snabdevanja
Lanac snabdevanja se sastoji od niza firmi koje su uključene (direktno ili indirektno) u
zadovoljenje zahteva krajnjeg potrošača, odnosno kupca. Lanac snabdevanja ne uključuje
samo proizvođača i dobavjača, već i transportne firme, kompanije koje skladište robu,
trgovce na malo i same potrošače.
Lanac snabdevanja unutar svake organizacije obuhvata
sve funkcije koje su u vezi sa ispunjenjem zahteva potrošača, a neke od funkcija su: razvoj
novih proizvoda, marketing, proizvodne operacije, distribucija, finansije i pružanje usluga
potrošačima.
Kupac predstavlja integralni deo lanca snabdevanja.Osnovna svrha svakog lanca
snabdevanja je da zadovolji potrebe kupaca u procesu stvaranja sopstvenog profita. Lanac
snabdevanja otpočinje svoje aktivnosti porudžbinom kupca i završava kada zadovoljan
kupac plati kupljena dobra. Sam termin “lanac snabdevanja” asocira na kretanje proizvoda
od dobavljača ka proizvođačima, distributerima, prodavcima na malo i kupcima. Potrebno je
stvoriti predstavu o tokovima novca, informacija i proizvoda u oba pravca u lancu. Takođe je
potrebno i jasno precizirati da ovaj pojam ne uključuje samo po jednog učesnika na svakoj
strani. Naime, neretko se materijal nabavlja od nekoliko dobavljača, idostavu tog materijala
vrši nekoliko distributera.Sledi, da su lanci snabdevanja u stvari mreže.Za većinu lanaca
snabdevanja je bolje upotrebiti termin mreža snabdevanja, kako bi se opisla njihova struktura.
Tipičan lanac snabdevanja može da obuhvati više učesnika, a najvažniji su:
Kupci
Trgovci na malo
Trgovci na veliko
Proizvođači
Dobavljači komponenta i sirovina
Slika 1
.Učesnici u lancu snabdevanja
Izvor
:Barac N., Milovanović G. (2006)
Strategijski menadžment logistike
, Niš, Studentski
kulturni centar, str. 87
Barac N., Milovanović G. (2006)
Strategijski menadžment logistike
, Niš, Studentski kulturni centar, str. 87
Isto, str. 88
Dobavljač
Dobavljač
Dobavljač
Proizvođač
Proizvođač
Proizvođač
Distributer
Distributer
Distributer
Maloprodavac
Maloprodavac
Maloprodavac
Potrošač
Potrošač
Potrošač
Upravljanje odnosima sa kupcima Marija Stamenković 40221
5
Posmatranje svakog lanca snabdevanja (mreže snabdevanja) počinje od kraja fizičkog
procesa snabdevanja, počinje od kupovine, odnosno od kupca. Kupac je zainteresovan za
neki proizvod, taj proizvod prodaje neki prodavac, koji je proizvod nabavio od nekog
distributera (veleprodaje), koji ga je nabavio od proizvođača, koji je morao nabaviti sirovine i
poluproizvode za taj proizvod, od nekog dobavljača. Praktično svaki učesnik u ovom nizu
(lancu) predstavlja jednu kariku, koja spaja izvor sirovina sa kupcem. Tako je od ove logike
nastao termin lanac snabdevanja.Unazad nekoliko godina su se javila razmišljanja koji tvrde
da je ovaj termin neodgovarajući.Po ovim razmišljanjima, ne treba posmatrati samo jednog
kupca, pošto je želja proizvođača da proda što više proizvoda, odnosno da ima što je moguće
više kupaca. Dalje, proizvođač se ne oslanja samo na jedan proizvod, već ima, najčešće, širok
spektar proizvoda koji nudi potencijalnim kupcima. Ponuda kupcima ne ide samo preko
jednog distributera ili prodavca, već preko velikog skupa distributera i prodavaca. Da bi
proizvođač proizveo sve te proizvode, ne oslanja se na samo jednog dobavljača, već na veliki
skup dobavljača. Suština ovog razmatranja je da predmet interesovanja ne sme biti jedan
(kupac, proizvod, prodavac...), već veliki broj učesnika, odnosno, ne sme se proces
identifikovati sa lancem, već sa celom mrežom kupaca, proizvoda, prodavaca.Dalje, i termin
snabdevanja je pogrešan. Pošto je način posmatranja takav da se polazi od kraja, odnosno od
kupca, tada je prva stvar od koje posmatranje započinje, ustvari zahtev ili potreba tog kupca.
Iz samog pojma i strukture lanca snabdevanja zaključujemo da je prva stvar koja je
potrebna za aktiviranje i funkcionisanje svakog lanca snabdevanja potreba i zahtev kupca.
1.2. Marketing – od tradicionalnog do savremenog pristupa
Od nastanka ekonomije kao nauke kupac je uvek bio predmet posebne pažnje.
Međutim, on je kroz istoriju imao periferno mesto i pasivnu ulogu, sve do pojave marketinga
kao naučne discipline. Do tada je vladalo mišljenje proizvođača da kupci postoje kako bi
kupili njihov proizvod, a ne da oni postoje kako bi zadovoljili potrebe kupaca. Napredak
u proizvodnji i distribuciji i migracija stanovništva iz ruralnih sredina u gradske, stvorili su
potencijal za stvaranje tržišta velikih razmera.Pošto su poslovni ljudi težili da iskoriste ova
tržišta, institucije marketinga, kao što su propagandni mediji i kanali za distribuciju, počele su
da rastu i da se razvijaju. Kreiranje superiorne vrednosti za potrošače zahteva šire
angažovanje preduzeća i potrebu povezivanja ne samo sa kupcima nego i sa ostalim
učesnicima u lancu snabdevanja.
Nova potreba pristupu poslovanju zahteva i novi marketing pristup koji prevazilazi
tradicionalnu primenu marketinga. To je holistički marketing, koji se zasniva na integrisanju
razvoja, oblikovanja, implementacije, procesa i aktivnosti. Komponente holističkog
marketinga su:
1. Interni marketing – odeljenje marketinga, menadžment, druga odeljenja
2. Integrisani marketing – marketing komuniciranja, proizvod/usluga, cena,
marketing kanali
3. Društveno odgovorni marketing – etika, okruženje, društvena zajednica, pravo
4. Marketing odnosa – potrošači, posrednici, ostali partneri, konkurenti
Bošković J. (2013)
Upravljanje lancima snabdevanje
, Kragujevac, Fakultet inženjerskih nauka
Stanković Lj.,Đukić S.(2009)
Marketing
, Niš, Ekonomski fakultet, str.20

Upravljanje odnosima sa kupcima Marija Stamenković 40221
7
Iz poslednje definicije se može zaključiti da mendžment odnosa karakterišu sledeće
osobine:
1. Ima za cilj kreiranje nove vrednosti za kupce, a zatim i pružanjeusluge istim.
2. Prepoznaje ključnu ulogu kupaca, koja je dvostruka jer podrazumevada su kupci
korisnici usluga i učesnici u kreiranju one vrednosti koju žele daostvare za sebe,
unapređenjem proizvoda i usluga.
3. Ima ulogu dizajniranja i uspostavljanja poslovnih procesa,komunikacije,
tehnologije i ljudi, kao neophodne podrške za kreiranje vrednostiza kupce.
4. Predstavlja kontinuirani koopretivni napor, koji se ostvaruje između preduzećai
korisnika usluga na tržištu.
5. Prepoznaje vrednost dugoročnih korišćenja određenih usluga od stranekupaca.
6. Za cilj ima traženje načina da se gradi lanac poslovnih odnosa uokviru samog
preduzeća, poslovnih odnosa neophodnih za kreiranje usluge i vrednostikoju kupac želi.
Jedna od poslednjih definicija marketing odnosa glasi „Marketing odnosa se definiše
kao pristup da bi se razvila dugoročna lojalnost potrošača i tako povećala profitabilnost.“
Međutim, u praksi se najčešće pod marketingom odnosa podrazumeva produženje i
produbljivanje poslovanja preduzeća sa njegovim stvarnim i potencijalnim kupcima, što dalje
omogućuje preduzeću da utiče na izbor kupaca prilikom kupovine. S druge strane,
podjednako je značajno, da predzeće iz tih odnosa uči od potrošača kako bi unapredilo
proizvodnju i prodaju i učvrstilo njihovu lojalnost.
Marketing odnosa zamenjuje transakcioni marketing i predstavlja stvar budućnosti.
Povezivanje sa potrošačima, dobavljačima, distributerima, zaposlenima, akcionarima vodi
stvaranju tzv. marketing mreža koje međusobno konkurišu na tržištu. U tabeli 1.su prikazane
osnovne razlike između transakcionog i marketing odnosa.
Jedna od osnovnih karakteristika marketing odnosa predstavlja kontinuitet
ukomunikaciji sa klijentima, što i kompaniji i kijentima omogućava da budu
stalnoinformisani o promenama koje se događaju na strani partnera u razmeni. Za razliku od
transakcionog marketinga, po kojem su svi korisnici usluga podjednako tretirani i imaju isti
značaj i status za organizaciju, marketing odnosa ističe potrebu organizacije da različito
komunicira sasvojim klijetima, sve u zavisnosti od njihovog statusa i vrednosti koju oni imaju
zakompaniju.
Preduzeća se u svojoj marketing aktivnosti kreću smerom od jednostavnih tržišnih
transakcija ka ponovljenim tržišnim transakcijama sa istim partnerom, što vremenom prerasta
u trajnije poslovne odnose koji dovode do partnerstva. Za razliku od marketing odnosa, u
transakcionom marketingu učesnici u razmeni u ponovljenu kupovinu ne unose nikakvo
prethodno iskustvo, a kao posledica toga javlja se česta promena druge strane u razmeni.
Težište je na povećanju prodaje kroz privlačenje novih potrošača, dok su društveni uticaj i
interakcije na proces razmene zanemareni.
Vunjak N., Kovačević Lj.(2006)
Bankarstvo – bankarski menadžment,
Subotica, Ekonomski fakultet
Živković R. (2011)
Ponašanje potrošača
, Beograd, Univerzitet Singidunum, str. 216
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti