SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU
POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEK
Maja Prpić, apsolventica
Preddiplomski studij smjera Hortikultura
NAJVAŽNIJI ŠTETNICI
DEKORATIVNIH I CVJETAJUĆIH SOBNIH BILJAKA
Završni rad
Osijek, 2011.
SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU
POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEK
Maja Prpić, apsolventica
Preddiplomski studij smjera Hortikultura
NAJVAŽNIJI ŠTETNICI
DEKORATIVNIH I CVJETAJUĆIH SOBNIH BILJAKA
Završni rad
Povjerenstvo za obranu završnog rada :
prof. dr. sc. Emilija Raspudić, predsjednik
doc. dr. sc. Ivana Majić, voditelj – član
prof. dr. sc. Marija Ivezić, član
11. Popis literature ………………………………………………………………………..
12. Sažetak ………………………………………………………………………………..
13. Summary ……………………………………………………………………………...
14. Temeljna dokumentacijska kartica ……………………………………………………
15. Basic documentation card …………………………………………………………….
40
41
42
43
44
1. Uvod
Dekorativno i cvjetajuće sobno bilje podložno je napadu brojnih kukaca i grinja. Dok
neki od štetnika predstavljaju samo smetnju, neki mogu izazvati poprilično velika oštećenja i
narušiti izgled i zdravlje biljke. Štetnici su gotovo uvijek prisutni na tek kupljenim ili
dobivenim biljkama, a najveći broj sobnih biljaka također najčešće strada zbog nestručnog
držanja i premalo njege. Temeljnim i redovitim pregledom biljaka moguće je utvrditi
prisutnost nekog štetnika, te na vrijeme reagirati i određenim biološkim, mehaničkim ili
kemijskim mjerama ukloniti štetnika i time spriječiti propadanje biljke.
2. Cilj rada
Cilj rada je prikazati biologiju, štetnost i mogućnosti zaštite dekorativnih i cvjetajućih
sobnih biljaka od najvažnijih štetnih kukaca. Rezultati rada su dobiveni pretraživanjem
literature (knjiga, internetskih baza, znanstvenih radova i druge relevantne literature, te
pregledavanja slika na internetskim stranicama).
0
Prema razvojnom ciklusu mogu se podijeliti u također dvije grupe i to holocikličke i
anholocikličke vrste (Slika 3.).
Holocikličke vrste karakterizira potpuni razvojni ciklus, oviparitet, uz partenogenezu i
viviparitet. Uš prezimljava kao zimsko jaje, sjajno crne boje, veličine 0,5-0,6 mm, na
zimskom domaćinu, što je najčešće drvenasto bilje. U proljeće iz jaja izlazi uš osnivačica
(fundatrix) i partenogenetski i viviparno stvara prve kolonije beskrilnih uši. Nakon nekoliko
beskrilnih generacija pojavljuje se prva krilata generacija, te se tijekom ljeta do jeseni
izmjenjuju. Krilate uši mogu ostati na jednom domaćinu ili se seliti na druge, ljetne domaćine.
Pred jesen vraćaju se seksupare (ginopare) ženke na zimskog domaćina te daju beskrilnu
ženku koja će kopulirati. Istovremeno na zeljastom ili ljetnom domaćinu beskrilne seksupare
(andropare) daju krilatog mužjaka, koji se sada prvi put pojavljuje, te on leti prema zimskom
domaćinu tražeći ženku za kopulaciju. Nakon kopulacije ženka odlaže dva zimsko jaja, te se
time ciklus zatvara.
Slika 3. Životni ciklus lisne uši
(izvor: www.metapathogen.com)
Anholocikličke vrste karakterizira nepotpuni razvojni ciklus, nedostatak gamogeneze i
kopulacije. Ne stvaraju se mužjaci i prezimljava odrasla ženka, pa je cijeli razvoj
partenogenetski i viviparan.
Jedna vrsta može biti i holociklička i anholociklička što najviše ovisi o klimatskim uvjetima.
Jedna od takvih najpoznatijih vrsta je
Myzus persicae
koja u će u zatvorenom prostoru
(staklenicima i plastenicima) ili u Dalmaciji biti anholociklička, dok će primjerice u
sjeverozapadnoj Slavoniji bit holociklička. Razlog tome je što zimsko jaje podnosi mnogo
niže zimske temperature nego imago, a to u hladnijim krajevima osigurava bolje
prezimljavanje i opstanak vrste.
2
