KAKO KATOLIČKA CRKVA GLEDA NA GRAĐANSKU ŽENIDBU?
Na početku iznosimo dva principa koja su važna za razumijevanje ove problematike:
- osobe koje
su vezane
na kanonski oblik, a nisu sklopile ženidbu po propisanom kanonskom obliku,
Katolička Crkva takvu ženidbu smatra
nevaljanom
, bez obzira u kakvom je obliku sklopljena,
- osobe koje
nisu vezane
na kanonski oblik, a sklopile su ženidbu s osobom, koja također nije bila vezana
na taj oblik, takva je ženidba na crkvenom-pravnom području
valjana
, bez obzira u kakvom je obliku
sklopljena.
1.
Građanska ženidba katolika – nevaljana
Ako je katolička stranka sklopila ženidbu s katolikom ili krštenim nekatolikom ili s nekrštenom osobom
bez obdržavanja
kanonskog oblika
, ta je ženidba nevaljana za crkveno područje. Kanonski oblik za
katolike latinskog obreda propisan je u Zakoniku u kann. 1108-1123. To znači: ako dvoje katolika sklopi
građansku ženidbu, Crkva takvu ženidbu smatra nevaljanom; ako katolik sklopi građansku ženidbu s
pravoslavnom stranom ta je ženidba nevaljana; ako katolik sklopi građansku ženidbu s nekrštenom
strankom ta je ženidba nevaljana. Ipak u takvim se slučajevima traži od stranke isprava na temelju koje je
takva ženidba razriješena od državnog suda. Osim toga potrebno je ispravu o rastavi građanske ženidbe
dostaviti Biskupskom ordinarijatu radi preispitivanja i mogućeg poduzimanja drugih postupaka, ako su
potrebni, ovisno o slučaju. Često čujemo pitanja ako je za Crkvu građanska ženidba dvoje katolika
nevaljana zašto se onda zaručnici najprije vjenčaju građanski kod matičara a tek onda crkveno? Za vrijeme
komunizma ako bi neki svećenik vjenčao zaručnike, a nisu bili građanski vjenčani, mogao je završiti na
sudu. Ni danas se praksa nije puno promijenila jer pravni status Katoličke Crkve u BiH nije još uređen.
Situacija u Hrvatskoj je sasvim drugačija. Republika Hrvatska je sklopila ugovore sa Svetom Stolicom i
tamo se zaručnici mogu vjenčati pred svećenikom a da uopće ne obavljaju građansko vjenčanje, samo je
svećenik obvezan o tom vjenčanju poslati propisane dokumente matičnom uredu.
2.
Građanska ženidba krštenih nekatolika – valjana (iznimka pravoslavci)
Kršteni nekatolici (pravoslavci, protestanti i dr.) po
Zakoniku kanonskog prava
nisu vezani na kanonski
oblik, kada međusobno sklapaju ženidbu. Prema tome njihovu ženidbu Katolička Crkva drži valjanom. Kod
njih je svejedno na koji su način sklopili ženidbu: da li pred građanskim činovnikom ili vjerskim
službenikom. Međutim, kod ženidbe
dvoje
krštenih nekatolika važno je ustanoviti da li su bili vezani kojom
zaprekom božanskog ili crkvenog zakona (npr. ženidbenom vezom, krvnim srodstvom do 4. stupnja
pobočne linije i sl.) zbog koje bi zapreke njihova ženidba mogla biti nevaljana. Izuzetak je samo s obzirom
na zapreku različitosti vjere, kada se radi o ženidbi nekrštene osobe s krštenim nekatolikom iz zapadnog
područja, budući da kršteni nekatolik zapadnjak nije vezan tom zaprekom (kan. 1086, § 1).
Pravoslavci iznimka -
Od svega gore rečenog postoji jedan iznimka koja se odnosi na građansku ženidbu
dvoje pravoslavnih vjernika. Nevaljana je ženidba dvoje pravoslavaca sklopljena bez prisutnosti i
blagoslova svećenika, prema tome i građanska ženidba. Isto pravilo vrijedi i za ženidbu istočnih odijeljenih
kršćana s protestantskom strankom pred vjerskim službenikom protestantskih sljedbi koje nemaju
svećenika, jer ni tu nije bilo svećeničkog blagoslova koji se kod odijeljenih istočnjaka traži za valjanost
ženidbe. Zbog ekumenskih razloga ovu odluku je
donio
Vrhovni sud Apostolske Signature 28. studenoga
1970., a na audienciji 28. prosinca 1970. Pavao VI. dao je dopuštenje da se može objaviti
(
Canon Law
Dicest
, VII, 14-15).
Ovdje bi bilo korisno dodati: Za građansku ženidbu dvoje pravoslavaca, sklopljenu prije 1970., a
prije sklapanja nove ženidbe, treba voditi postupak kod crkvenoga suda da se ustanovi je li ta njihova
građanska ženidba bila valjana ili nevaljana. Usp. fusnotu u jednome od formulara za sklapanje
mješovitih ženidaba.
3.
Građanska ženidba nekrštenih osoba – valjana
Budući da nekrštene osobe nisu obvezne na kanonski oblik
koji
propisuje Katolička Crkva njihova
građanska ženidba je
valjana
. Prema tome, kada je riječ o
nekrštenom
zaručniku, koji sigurno nije bio
vezan na kanonski oblik, a ranije je sklopio ženidbu s
nekrštenom
osobom, koja također nije bila vezana na
taj oblik, ta je ženidba u crkvenom području valjana, bez obzira u kakvom je obliku sklopljena i tu ženidbu
Crkva drži naravnom. Ako takva ženidba nije razriješena smrću odnosnog ženidbenog druga, nego
razvodom bilo od strane svjetovne vlasti bilo od strane vlasti vjerske zajednice, ona je pred Bogom i
Crkvom još uvijek na snazi. Zato župnik treba takvog poučiti da je valjana tvrda i izvršena ženidba po
Božjoj volji i odredbi nerazrješiva, te je nikakva crkvena vlast, osim Pape povlasticom u korist vjere (
in
favorem fidei
), ne može razriješiti i dopustiti mu sklapanje druge ženidbe u Katoličkoj Crkvi. Samo ako bi
on mogao dokazati pred sudom da je dotična ženidba nevaljana zbog bitnog manjka u osobnoj sposobnosti
ili privoli, onda župnik može o tome izvijestiti Biskupski ordinarijat i dalje postupati prema njegovim
uputama.
Budući da je kod nekatolika, bili oni kršteni ili ne, ženidba valjana kakogod je sklopili, ako dakako nisu bili
vezani na kanonski oblik, a državni zakoni, kao i pravila nekatoličkih vjerskih zajednica, dopuštaju
mogućnost razvoda i sklapanja druge ženidbe za života ženidbenog druga, župnik treba u svakom takvom
slučaju točno ispitati da li je zaručnik sklopio samo jednu ili više ženidaba nakon razvoda prijašnje. U tom
drugom slučaju neće ni smrtni list zadnjeg ženidbenog druga biti dostatan za utvrđivanje slobodnog stanja,
jer postoji mogućnost da je ženidbeni drug iz prijašnjeg braka još uvijek na životu. Međutim, upravo se taj
prvi brak mora smatrati valjanim do smrti dotičnog ženidbenog druga. Zato će župnik morati ispitati za sve
prijašnje ženidbe kako su razriješene i na temelju čega je sklopljena druga i svaka sljedeća ženidba.
Primjeri
1.
Dvoje
katolika
sklope građansku ženidbu i nakon nekoliko godina na građanskom sudu dobiju
dokumente o rastavi građanske ženidbe. Jedna od tih osoba kasnije želi sklopiti crkvenu ženidbu s drugim
katolikom. Za njih nema zapreke za valjano sklapanje
crkvene ženidbe
, nakon što se dokumenti pošalju na
Ordinarijat. Mogu sklopiti crkvenu ženidbu jer je prva građanska ženidba za katolike nevaljana. Ista pravila
vrijede ako katolik sklopi građansku ženidbu bilo s krštenim nekatolikom i
nekrštenom osobom
.
2.
Protestant
sklopi građansku ženidbu s nekrštenom strankom i nakon civilne rastave protestant želi
sklopiti crkvenu ženidbu s katoličkom strankom. Protestant ne može sklopiti crkvenu ženidbu s katoličkom
strankom jer mu je prva ženidba valjana. Dok pod istim uvjetima
pravoslavac
može sklopiti crkvenu
ženidbu s katoličkom stranom jer je njemu takva ženidba nevaljana, jer nije bilo blagoslova svećenika.
3. Dvije
nekrštene
stranke sklope građansku ženidbu i nakon građanskog razvoda jedna od njih želi se
crkveno vjenčati s katolikom. Takva ženidba nije moguća jer je građanska ženidba za nekrštene valjana.
Za razrješenje ovakvih slučajeva potrebna je povlastica u korist vjere (
in favorem fidei
) koju može dati
samo Papa.
