SEMINARSKI RAD
( Analiza XV rukoveti St. St. Mokranjca )
Mokranjac je u svojih 15 Rukoveti stvorio klasične obrasce umjetničke stilizacije
narodnog melosa i učvrstio nacionalni smjer u srpskoj muzici. Unoseći u Rukoveti
pjesme iz Srbije i mnogih drugih jugoslovenskih krajeva , dokazao je širinu svojih
nacionalnih shvatanja. Umjetnička vrijednost Rukoveti može se raščlaniti na viče faktora.
U prvom redu to je pouzdan ukus u odabiru najvrijednijih narodnih pjesama, na drugom
je mjestu vješto oblikovanje cjeline smišljenim rasporedom kontrasta, a na trećem mjestu
je način obrade.
Mokranjac je imao smisla za specifičnosti latentne harmonijske osnove napjeva, za
razrađenu i gipku horsku fakturu, za inventivno variranje i za realistično dočaravanje
sadržaja teksta. Sve to zajedno doprinosi psihološkoj produbljenosti izraza cjeline.
Petnaesta rukovet za mješoviti četvoroglasni hor je završena 27.12.1909., kako stoji u
originalnoj partituri Stevana Mokranjca, samo nekoliko dana prije godišnjeg koncerta
Beogradskog pevačkog društva uoči Nove godine, na kojem je izvedena.
Motivi u Ptaestoj rukoveti su iz Makedonije, iako u originalnoj partituri nije zabilježeno
ništa o tome, vjerovatno iz razloga što se Mokranjac žurio da što prije završi i preda
partituru na kopiranje svom prepisivaču Klokiću kako bi sve što prije bilo spremno i djelo
izvedeno na koncertu. Mokranjac se u svojoj poslednjoj rukoveti okrenuo klasičnom
Jugu i njegovim svježim i bogatim folklornom izvorima. Harmonija i ritam su naročito
zanimljivi i daju formi, koja je već pomalo šablonizovana, malo svježine i novine.
Postoje izvjesne analogije između rukoveti i velikih oblika apsolutne muzike ( u
dispoziciji stavova s obzirom na kontrast tempa i dinamizma, što prvenstveno važi za
rukoveti koje sadrže 4-5 pjesama ). Šema Andante- Allegro- Allegro- Andante- Allegro,
je manje uobičajen raspored i sreće se u starijim baroknim sonatama ( Corelli ). Petnaestu
rukovet ( iako je prva pjesma Marije, bele Marije umjerenog tempa, a ne laganog),
možemo uporediti sa ovim oblikom apsolutne muzike. Zanimljivo je i da djelo nije
tonalno zaokruženo ( h-e-A-a-A ), ali to ne umanjuje njegovu umjetničku vrijednost i
nije presudni faktor za osjećaj cjelovite forme.
-1-
