1. Uvod
Opstanak poduzeća u globalnom okruženju je jedino moguć ako se misija istog
ostvaruje na efektan i efikasan način. Poduzeće je efektivno ukoliko se bavi pravim
biznisom tj. ukoliko proizvodi i nudi tržištu prave proizvode i usluge koje tržište traži.
Efikasnost poduzeća se ogleda u proizvodnji i nuđenju tržištu pravih proizvoda i usluga
na pravi način tj. po najprihvatljivijim uslovima. Današnje kompanije su prinuđene da
posluju u globalnoj ekonomiji koja se temelji na širokoj međuovisnosti tržišta, poslovne
konkurencije i snabdijevanja te naglašavanju ekonomskog razvoja i integracije
pojedinih regija. Globalni razvoj ispostavlja specifične zahtjeve za menadžere i
pojedince koji žele započeti svoje poslove u drugim zemljama. Globalne tendencije koje
se manifestiraju u sve većim promjenama na tržištu, tehnologijama, tržištu radne snage,
sve više utječu na mjesto, ulogu i način odlučivanja menadžera današnjih kompanija. U
suvremenom okruženju događaju se različite promjene sa značajnim posljedicama na
ekonomske ili socijalne i društvene perspektive pojedinih nacionalnih ekonomija i
regionalnih organizacija i asocijacija. Da bi menadžeri uspješno odgovorili na izazove i
zahtjeve globalne ekonomije potrebno je da budu informirani, komunikativni,
obrazovani, stručni u poslu kojim se bave, tolerantni i spremni da premošćuju kulturne
razlike i prepreke nastale iz različitosti svijeta i shvatanja.
2. Ekonomski razvoj u suvremenom društvu
Cilj ekonomskog razvoja je eliminacija siromaštva, nejednakosti i
nezaposlenosti – što vodi ka unapređenju kvaliteta življenja. Ekonomski razvoj treba
donijeti:
Nova radna mjesta,
Zadržavanje postojećeg posla i
Stimulacija industrijskog i komercijalnog rasta.
Ekonomski razvijene zemlje u povijesti nisu slijedile jednaki put ekonomskog razvoja,
niti to moraju danas zemlje u razvoju. Britanija je postala svjetski ekonomski
predvodnik orijentiravši se na industrijsku revoluciju, izumljujući parne strojeve,
željeznice i naglašavajući slobodnu razmjenu. Japan koji se kasnije počeo intenzivnije
ekonomski razvijati istaknuo se imitirajući inozemne tehnologije i štiteći domaće
industrije od uvoza, te zatim razvijajući visoku stručnost u prerađivačkoj industriji i
elektronici. Proučavajući ekonomski rast utvrđeno ja da se ekonomski rast bazira na
četiri elemenata bez obzira na to primjenjuje li ih bogata ili siromašna zemlja.
Ti su faktori rasta:
1. Sposobnost ljudi (ponuda rada, obrazovanje, disciplina, motivacija),
2. Prirodna bogatstva (zemlja, minerali, goriva, kvaliteta okoliša),
3. Tvorba kapitala (strojevi, tvornice, ceste) i
4. Tehnologija (znanost, tehnika, poduzetništvo).
Svaki od navedena četiri faktora rasta na svoj način pridonosi ukupnom ekonomskom
rastu. Mnogi smatraju da je spretnost, znanje i disciplina radne snage najvažniji element
ekonomskog rasta. Svaka drugu sastavnicu proizvodnje: kapitalna dobra, sirovine i
tehnologiju može se kupiti ili posuditi u svjetskoj ekonomiji. Kapitalna dobra mogu
efikasno upotrijebiti i održavati samo kvalificirani i iskusni radnici. Iz tog razloga se
ulaže u poboljšanje pismenosti, zdravlja i discipline, što uveliko pridonosi kvaliteti rada.
Prirodna bogatstva su prirodni izvori koje posjeduje neka zemlja, nafta i plin, voda i
mineralni izvori. Neke zemlje poput naftom bogatih zemalja bliskog istoka ostvarile su
2
