Seminarski rad: Carine
2013
5
UVOD
Već u trinaestom vijeku se susrećemo sa riječju carina koja označava dadžbinu, tj. oblik poreza
koji pripada državi. Pretpostavka je da carina postoji otkad i trgovina. U našem jeziku riječ
carina je dobila ime zbog činjenice da je njeno naplaćivanje bilo u korist cara – careva dadžbina.
Još u starom Rimu postojale su carinarnice na graničnim prelazima iz jednih u druge provincije,
ali nije bila nužan dio administracije. Carina je određena svota novca koju država u domaćoj
valuti naplaćuje od vlasnika određene robe, prilikom prelaska te robe preko državne granice.
Carine su izvor prihoda državi i značajan spoljnotrgovinski instrument.Carine i carinski sistemi
moraju se stalno mijenjati, dopunjavati i usavršavati kako bi carine bile ekonomski faktor zaštite
i razvoja domaće privrede.Carina ima posebnu ulogu i pri premošćavanju carinskih i
vancarinskih barijera koje postoje, posebno kod niza ekonomskih integracija, pa i carinska unija.
U tim slučajevima, moraju se tražiti odgovarajuća pravna i ekonomska riješenja kako bi robe i
proizvodi iz zemalja koje se nalaze izvan takvih regionalnih ekonomskih integracija mogle da
dospiju i na tržištu ( npr. putem zaključivanja posebnih ugovora o carinskim preferencijama i
drugih ugovora ). Postoje različite vrste carina počev od uvoznih carina pa sve do fiskalnih. Na
robu koja se uvozi u carinsko područje plaća se carina po stopama utvrđenim Carinskom
tarifom.Carinska tarifa propisana je Zakonom o carinskoj tarifi.
Seminarski rad: Carine
2013
7
Carina pored tog primarnog dejstva, ima i sekundarnu ulogu, tj. da se ne može zanemariti
ni njen fiskalni efekat – da ona predstavlja i značajan izvor prihoda država i njenog
budžeta. U ranijim periodima, ovaj je odnos bio obrnut, pa je primarna uloga carina bila
fiskalna, a sekundarna zaštita domaće proizvodnje.
2. KLASIFIKACIJA CARINA
Klasifikaciju carina možemo izvršiti prema različitim kriterijumima.
U savremenom svijetu prihvacena je podjela carina na:
3
1. carine prema pravcu kretenja,
2. carine prema načinu obračunavanja,
3. carine prema načinu uvođenja,
4. carine prema visini opterećenja iz određene destinacije,
5. carine prema osnovnoj ekonomskoj funkciji i
6. carine prema obimu obuhvatanja carinjenja uvoza.
2.1.
Carine prema pravcu kretanja robe
Podjela carina prema ovoj klasifikaciji izvršena je na: uvozne, izvozne, tranzitne i prohibitivne
carine.
Uvozne carine
primjenjuju razvijene zemlje, zemlje u razvoju i zemlje u tranziciji da bi ostvarili
fiskalne ciljeve, zaštitili domaću privredu i ograničili uvoz.Cijena uvoznog proizvoda povećava
se za iznos carine, a direktan cilj je smanjenje uvoza.
Izvozne carine
se primjenjuju na proizvode jedne zemlje pri njihovom izvozu. One djeluju
destimulativno na izvoz robe, jer će ta roba biti nekonkuretna na stranom tržištu zato što je skupa
i njen plasman će biti otežan. Ovaj oblik carina se rijeđe koristi u međunarodnoj robnoj razmjeni,
u većini slučajeva radi sprečavanja izvoza neke robe iz strateških, ekonomskih ili političkih
razloga.
3
Dr Božidar Raičević I grupa autora. Finansije, Financing centar, Novi Sad, 1996. strana 317.
Seminarski rad: Carine
2013
8
Tranzitne ili prevozne carine
su oblik carina na stranu robu koja se prevozi preko teritorije,
zemlje koja uvodi carinu.
4
Tranzitni potevi jedne zemlje pružaju različite mogućnosti zarade te
zemlje. Razvojem međunarodne spoljne trgovine ove carine su postale smetnja razvoju
međunarodne trgovinske saradnje. Tranzitna carina je danas prevaziđen oblik.
Prohibitivne carine
su određene da, s obzirom na visinu, onemoguće uvoz, odnosno izvoz
određene robe.
2.2.
Carine prema načinu obračunavanja
Carine prema načinu obračuna se dijele na carine
ad valorem
( vrijednosne carine ), specifične i
mješovite.
Vrijednosne carine
su one koje za carisnku osnovicu uzimaju vrijednost robe koja podliježe
carinjenju. Osnovica za obračun i naplatu ovih carina je fakturna vrijednost robe. Niža iliviša
cijena uvozne robe znači i različitu visinu carine ukoliko je definisana ad valorem. Dakle,
carisnko opterećenje je za istu vrstu proizvoda relativno jednako, ali apsolutno može biti i
različito, zavisno od različite vrijednosti dva uvoza.
Specifične carine
se obračunavaju prema vrsti i količini robe, a carinska stopa je utvrđena prema
kvantitativnim pokazateljima ( obračun carina po broju metara ili kilograma uvoza ). Nedostatak
ovakvog načina obračuna ogleda se u zapostavljanju kvaliteta uvoza.
Mješovite ili konbinovane carine
su konbinacija specifičnih i vrijednosnih carina. One se
koriste u svim carinskim sistemima savremenih privreda, naročito kod roba čije cijene imaju
trend oscilacija u toku godine.
4
Prof. dr Milena Raković.: Finansije i finansijsko pravo, Banja Luka, 2007. str. 360.
