Pojmovi – Politički marketing

Politički konsalting

Osoblje političke kampanje su ljudi koji formiraju i implementiraju strategiju potrebnu za pobjedu na izborima. Kampanje najčešće vodi menadžer kampanje. On koordinira kampanju tako što vodi računa o tome da su ostatak osoblja i konsultanti koncentrisani na pobjedu na izborima.
Menadžeri kampanje su najčešće vođe lokalnih kampanji, dok se za velike američke kampanje unajmljuju konsultanti da provode strategiju, a menadžeri kampanje rukovode osobljem kampanje. Odmah ispod menadžera kampanje je zamjenik menadžera, a ispod njih direktori odjeljenja koji rukovode posebnim aspektima kampanje.

Politički konsalting je posao koji se razvio iz pomaganja i pripremanja političkih kampanja, prvobitno u SAD-u. Kad je demokratija obuhvatila svijet, američki politički konsultanti su često razvijali međunarodnu osnovu klijenata. Iako im je najvažnija funkcija vjerovatno predstavljanje u plaćenim medijima, najviše na TV-u, politički konsultanti pripremaju sve aktivnosti jedne političke kampanje, od istraživanja do strateške izvedbe.

 
Porijeklo
Praxa konsaltinga ima nekoliko prethodnika. Političkog savjetnika predsjednika Williama McKinleya, Mark Hanna nekad opisuju kao prvog političkog konsultanta. Između 1930. i 1950. Whitaker i Baxter su u Kaliforniji osnovali i razvili prvu istinitu firmu za konsalting, „Campaigns, Incorporated“. Međutim, politički konsalting je buknuo porastom reklamiranja kampanji na televiziji, 60-ih godina prošlog stoljeća. To je bio period kad je Joe Napolitan tvrdio za sebe da je politički konsultant.
U narednim godinama, politički konsalting je postao mnogo važniji i utjecajniji i proširio se na kampanje na svim nivoima vlade SAD-a i iznad. Mnogi konsultanti ne rade samo na kampanjama nego i za druge političke organizacije, uključujući stranke, političke komitete, neki također rade i u odnosima s javnošću i istražuju za tvrtke i vladu.

 
Kritike
Lična korist
Kako se praksa širila, politički konsultanti su se našli u središtu novinarske pažnje. Mnogi uspješni politički konsultanti, kao što je James Carville, su profitirali na svojoj relativnoj slavi, postajući profesionalni i poluprofesionalni i pojavljujući se redovno na TV vijestima, pišući knjige ili drugačije.
U takvim slučajevima, nekad ih se optuživalo da stavljaju lični interes ispred svojih klijenata. Neki su se čak žalili da previše konsultanata stavlja svoj finansijski interes ispred kampanja za koje su unajmljeni i da više pažnje i rada posvećuju građenju svog ugleda.

Stil modernih kampanja
Kritike, također, krive politički konsalting, bar djelimično, za razne bolesti modernog procesa izbora. Dijelom je to zato što su konsultanti često plaćeni po nalogu te im se prigovara za rast troškova političke kampanje i porast oslanjanja na plaćene medije.  Uspješan kandidat koji vodi niskobudžetnu kampanju bi bio ozbiljna ekonomska prijetnja polju političkog konsaltinga; takvi kandidati su, međutim, rijetki. Lijevo orijentisani demokratski aktivisti dijelom smatraju da su politički konsultanti najveća smetnja učesničkoj demokratiji, političkoj reformi i izbornom uspjehu demokrata.
Na kraju, raste profesionalna opozicija, tzv. Cookie cutter campaign, gdje se teme i strategije jedne kampanje prebacuju na drugu, bez obzira na različitosti u političkom kontekstu.