Politički marketing

UVOD
Filozofija političkog marketinga prvenstveno podrazumijeva istraživanje tržišta (političkog), a potom, po preuzimanju vlasti, preduzimanje efikasnih mjera u cilju vođenja politike od koje će svi članovi društva imati neku vrstu koristi. Cilj političkog marketinga je da se ostvari postavljeni cilj sa što manje socijalnih, ekonomskih, političkih, kulturnih i drugih lomova, tj. sa što manje društvenih konflikata, odnosno da se zadovolje potrebe i riješe problemi i svojih političkih protivnika, državljana koji ne pripadaju vladajućem političkom establishmentu ili apstiniraju od političkog učešća.
Politički marketing je metodologija uz koju politička stranka dolazi do najoptimalnijeg političkog programa i kandidata stranke. To je politička filozofija pomoću koje profiliramo i artikuliramo politički program i kandidate.
Politički marketing je, također, metodologija koja političkom subjektu omogućava da dobije što veći broj sljedbenika.
Politiku možemo shvatiti kao produžetak postizanja ekonomskih ciljeva. Politika ne može samu sebe finansirati. U savremenoj američkoj političkoj stvarnosti, u periodu političke kampanje, djeluju tzv. PACs (politički akcioni komiteti) koji legalno prikupljaju novac za podršku određenom kandidatu i političkoj stranci.
Politički marketing prvenstveno podrazumijeva konkurenciju.
Politička stranka može imati svoj vlastiti centar za ispitivanje javnog mnijenja, a može taj segment političkog marketinga povjeriti specijaliziranim institucijama (npr. marketing agencijama). U političkom (izbornom) marketingu „prodaje se“ – nudi – čovjeku kao zoon politikonu politički program i kandidat. To je proizvod sa kojim se konkurira na političkom tržištu. Nije samo zaštitni znak, reklama, plakat politički marketing. Marketing je da politički subjekt ima realan program za koji je sa određenim koeficijentom vjerovatnoće siguran da će biti odgovor na htijenja biračkog tijela te da će ljudi glasati za njega. Odgovornost političkog marketinga je da se približi građanu – biraču i ponudi ono što je realno ostvarivo.
Bitnu kariku u procesu borbe za ostvarivanje političke vlasti predstavlja izbor adekvatnih metoda i tehnika i aktivnost stranaka kojom se nastoji pridobiti što veći broj sljedbenika, simpatizera, članova i glasača za vlastiti izborni program i kandidata. Ovakva aktivnost se označava kao politički marketing.
Cilj političkog marketinga je optimiziranje (pridobijanje najvećeg mogućeg) broja glasača za račun samostalnog kandidata ili kandidata određene političke stranke. Tom cilju je podređena cijela djelatnost posebno organiziranih štabova i čitav skup tehnika / radnji koje teže ostvarenju izborne pobjede te, nakon toga, mudrom i efikasnom vladanju. Dakle, političkim marketingom se stvara političar i program stranke tako što nakon organiziranih istraživanja javnog mnijenja stranka profilira svoj izborni program i utvrđuje kandidate koji će taj program najefektnije zastupati. Dalje, politička stranka obrazuje željenu predstavu – image – o kandidatu i stranci u javnosti, ona ustvari vrši prodaju političkog proizvoda. Političkim marketingom se nastoji formirati javno mnijenje kakvo odgovara kandidatu i stranci. To je, prema Klineu, „proces(i) kojim se politički kandidati, stranke i ideje usmjeravaju prema biračima, sa ciljem da zadovolje njihove političke potrebe i u zamjenu dobiju podršku za kandidata, stranku i ideju.
Prof. Besim Spahić stranku identificira sa proizvođačem, a glasače sa potrošačima koji činom glasanja za određenu političku stranku kupuju njen proizvod, oni time plaćaju cijenu proizvoda. Tako se cijela marketinška komunikacija vodi marketing mix smjerom: