1. UVOD
Brusnice spadaju u bobičasto voće koje, kao i borovnice, potječu iz Sjeverne
Amerike. To je tvrda crvena bobica koja zahvaljujući većoj količini vitamina C u
svom sastavu ima kiselkasti okus. Brusnicu su koristili u davnim vremenima
starosjedioci Amerike kao lijek za mnoga stanja, između ostaloga i za upalu
mokraćnih putova. Tradicionalno, uz puricu i druga jela, Amerikanci tim bobicama
proslavljaju Dan zahvalnosti i Božić. Ono što je već dugo poznato potvrđuju i
zdravstvena testiranja: brusnice su doista zdrave. Utvrđen je i pozitivan učinak na
poremećeni rad bubrega i jetre , uravnoteženi minerali brusnice jačaju floru želuca i
crijeva, a njezini antioksidansi jačaju imuni sustav. Antimikrobni sastojci u
brusnicama sprječavaju razvoj mnogih patogenih mikroorganizama u tijelu, što se
postiže čak i s vrlo razrijeđenim sokom od brusnica koji je posljednjem desetljeću
veoma popularan. Osim toga, plod brusnice se može koristiti u svježem obliku , čuva
se smrzavanjem ili sušenjem, a njime možemo pripremati i različite umake i ukusna
jela.
2. POVIJEST BRUSNICE
2.1. Povijest imena
Kad su Europljani došli do sjeveroistočne obale Sjeverne Amerike, domaći stanovnici
s kojima su počeli trgovati ponudili su im crvene bobice osvježavajućeg, kiselkastog
okusa. Indijanci iz plemena Pequot, koji su živjeli na poluotoku Cape Codu, zvali su
te bobice i-bimi ili "gorki plod". Stabljika i plod brusnice nalikuju vratu i glavi ždrala,
pa je moguće da su zato puritanski kolonisti u početku zvali njene plodove
craneberries, što doslovno znači "ždralove bobice". Možda su ih tako nazvali i zato što
su ždralovi koji su živjeli na tom području jako voljeli jesti brusnice. U hrvatskom
jeziku pak naziv "brusnica" potječe od staroslavenske riječi koja znači "brusiti" ili "trti
o što". Biljka je mogla dobiti ime po tome što se zreli plodovi lako taru o predmete.
2.2. Porijeklo
Prema predaji, Indijanci su 1621. godine donijeli doseljenicima brusnice kad su prvi
put bili nazočni na proslavi Dana zahvalnosti. Bila je to trodnevna svečanost koju je
priredio William Bradford, upravitelj doseljeničke kolonije u Plymouthu. Već su
drevni stanovnici Amerike bili među prvima koji su spoznali višestruku vrijednost
brusnica. Budući da su brusnice usko povezane s američkom tradicijom i da su jedna
od rijetkih autohtonih sjevernoameričkih kultura koje se uzgajaju u komercijalne
svrhe, mnogi Amerikanci misle da brusnice rastu samo u Sjevernoj Americi. No, neke
vrste brusnica rastu i u Aziji, te u nekim dijelovima Europe.
2.3. Upotreba brusnice u prošlosti
Indijanci su brali brusnice u nizinskim močvarnim poljima. Zbog vlažnog, trulog
raslinja na tim poljima je tlo bilo veoma kiselo, što je onemogućavalo rast većine
drugih biljaka. No brusnice su dobro uspijevale na takvom tlu. Te niske biljke koje
nalikuju jagodama rasle su na velikom području koje se na jugu protezalo sve do
današnje države Virginije, a na sjeveru sve do Kanade. Indijanci su znali da se
brusnice mogu koristiti kao prirodni konzervans. Oni su ih upotrjebljavali za pripremu
jela koje su zvali pimecan. To je koncentrat sušenog i usitnjenog mesa ili ribe, koji je
pomiješan s mašću i brusnicama. Od te su smjese pravili pogačice, koje su nakon toga
sušili na suncu. Prirodni konzervansi brusnice produljivali su trajnost mesa na dulji
rok, a pimecan je služio kao izvor energije i vitamina u zimskim mjesecima i na
putovanjima. Kako bi se ljude zaštitilo od otrovanja krvi pripremala se i smjesa od
brašna i brusnica koja se nanosila na povrede i rane. Europljanima su ove bobice već
davno postale nezaobilazni suputnici na morskim putovanjima. Visoka doza vitamina
C koju sadrži ovo bobičasto voće štitila je mornare od skorbuta, pa se na brodovima u
17 stoljeću moglo vidjeti bačve ispunjene brusnicama.
3. OPIS I KEMIJSKI SASTAV BRUSNICE
3.1. Vanjski opis biljke
Zimzeleni je niski šumski grmić sa okruglim stabljikama ,te kožnatim, jajolikim,
tamnozelenim i sjajnim mesnatim, na naličju točkastim, na rubu malo prema dolje
zavinutim listovima koji su smješteni na kratkoj peteljki. Cvijet je bijel ili ružičast ,
dug 8mm sa zvonastom krunicom i postavljen na vršcima stabljike u punašnim,
visećim grozdićima. Plod čine koraljno crvene i kiselkaste bobe, trpkog, aromatičnog
okusa, koje kada su zrele su brašnjave strukture. Sazrijevaju od sredine kolovoza do
kraja rujna. Brusnica se razmnaža podzemnim izbojcima koji se zakorjenjuju i
razvijaju puzave nadzemne grančice. Raširena je u Europi i Sjevernoj Americi, po
3.2.2. Hipurična kiselina
Hipurična kiselina, koja se također nalazi u brusnicama, predstavlja prirodni
antibiotik, tako da se brusnicama pridodaju ne samo antibakterijska, već i antifungalna
(protiv gljivica) svojstva.
3.2.3. Antocijani i proantocijanidi
Brusnica također sadrži antocianine i proantocianide koji imaju antitumorno
djelovanje, ali pomažu i obnovu stanica koje su zaslužne za dobar vid.
3.2.4. Ostale tvari prisutne u brusnici
Rijetko koja biljka poput brusnice u crvenim kiselkastim plodovima ima takvo
bogatstvo. Sadržava minerale, vitamine A i C, kalij, biljna vlakna, organske kiseline,
tanine, željezo i druge minerale. Isto tako sadrži limunsku i jabučnu kiselinu. Uz
eterično ulje ima i sve ostale sastojke kao i borovnica (Vaccinium myrtillus), pa se
može upotrebljavati umjesto nje.
