mnogim zemljama svijeta. U razvijenim državama čak oko 40% ukupnog
poljoprivrednog dohotka potiče iz proizvodnje mlijeka, a na brojnim
specijalizovanim gazdinstvima ona je glavni ili jedini izvor prihoda.

Muža je najobimniji dio posla u držanju krava, jer obuhvata 50 – 70%

ukupnog rada, pa je mehanizacija u ovom procesu neophodna. Mašinska muža
predstavlja optimalno usklađivanje krave, tehnike i rada, a njenim uvođenjem
ostvaruju se brojne prednosti:



isključuje se ručni rad, osim pripreme vimena i rukovanja aparatom,



znatno se povećava produktivnost – jedan muzač može pomusti više od
50 krava/h



muža je ujednačena, potpuna i higijenski znatno kvalitetnija,



čuva se zdravlje vimena,



omogućava se povećanje broja krava na farmi,



podstiče se brža zamjena grla i uvođenje rasa veće proizvodnje.

Za uspješnu primjenu mašinske muže potrebno je obezbijediti pouzdan

izvor električne energije, kvalitetan aparat i dobru servisnu podršku,pravilnu
upotrebu i održavanje higijene aparata.

1.1.Razvoj aparata za mužu

Razvoj aparata za mužu traje više od 150 godina. Još početkom 19. vijeka

postalo je jasno da mašinska muža može donijeti velike prednosti i da bi
trebalo u potpunosti zamijeniti ručnu mužu. Rani pokušaji išli su u tri pravca:
primjena cjevnih aparata, mehaničkih stezača i usisnih uređaja.

Prvi aparati koristili su sonde koje su se uvlačile u kanale papila i

spajale u zajednički sabirnik. Ovakva muža bila je neprijatna za krave i nije
omogućavala potpunu mužu. Drugi pokušaj bio je mehanički otpornik sa
gumenim valjcima koji je oponašao ručnu mužu, ali je brzo napušten.

Sredinom 19. vijeka pojavili su se prvi uređaji zasnovani na principu

sisanja teleta. Imali su brojne nedostatke, među kojima zajedničku muznu
čašu koja je obuhvatala sve četiri papile i otežavala kvalitetnu mužu.

Prvi praktično upotrebljiv aparat predstavili su Kerschav i Colvin 1952.

godine u SAD. Uveli su pojedinačne muzne čaše, iako su problemi sa gumama i
prilagodljivošću i dalje postojali. Kasnijim razvojem prihvaćene su
jednokomorne, a potom i dvokomorne muzne čaše, čime je značajno
unaprijeđena funkcionalnost aparata.

Ovaj razvoj, dug više od jednog vijeka, i danas se nastavlja kroz stalna

istraživanja i usavršavanja mašinske muže.

Takt muže

je trenutak kada je u komorama muznih čaša stanje

podpritiska, pod čijim se uticajem mlijeko izvlači iz papila. Visina podpritiska
se kreće u granicama od 40 – 50 kPa. U tom trenutku, gornji zadebljali dio
sisne gume pritiska papilu u korjenu, te tako sprječava spuštanje mlijeka u
kanal papile. Istovremeno se iz kanala izvlači prethodno spušteno mlijeko.
Ovaj takt kod većine aparata traje vrlo kratko (oko 0,5 sec) da bi bio
zamijenjen taktom masaže.

Takt masaže

je trenutak kada u komorama muznih čaša dolazi do

promjene stanja pritiska. U spoljašnjoj komori muzne čaše u tom trenutku
vlada atmosferski pritisak, a u unutrašnjoj podpritisak. Pod uticajem
podpritiska, gumeni dio muzne čaše stiska papilu na vrhu, a oslobađa u
korjenu. Na taj način se praktično oslobađa dotok mlijeka iz vimena u kanal
papile, da bi u narednom taktu bilo izvučeno – pomuženo.

Oba takta se ostvaruju u toku jedne pulsacije.

Redosljed smjena normalnog pritiska i podpritiska se ostvaruje

naizmjenično u po dvije muzne čaše. Time se cijela muzna jedinica održava na
vimenu u toku cijelog postupka muže.

Postupak muže se ostvaruje u više faza, koje imaju svoj redosljed i tok.

To svakako treba poštovati kako bi se svo mlijeko izmuzlo iz vimena.