Uvoz i izvoz u RH

1. UVOD

Međunarodna trgovina je veoma važna za promet roba i usluga. Veliku važnost imaju i odnosi s inozemstvom , ne samo zbog robne razmjene već zbog ekonomskog razvoja zemlje. Zbog toga se kaže da su sve zemlje ekonomski zavisne jedna o drugoj. Suvremena ekonomija pridodaje veliku važnost međunarodno trgovini te jačanju međunarodnih odnosa. Ovaj rad je napisan indukcijso- dedukcijskom metodom. Sastoji se od 6 dijelova. Prvi dio je uvod u kojem je objašnjena svrha rada. Drugi dio se odnosi na važnost uvoza i izvoza. U trećem dijelu su definirani pojmovi uvoz i izvoz. Četvrti dio se odnosi na ukupnu razmjenu RH sa inozemstvom, te za zemljama članicama EU. U petom dijelu je pojašnjena problematika pada hrvatskog izvoza. Šesti dio rada je zaključak.

2.  VAŽNOST UVOZA I IZVOZA

Postoje mnogi razlozi zašto je svaka zemlja zainteresirana za uključivanje u međunarodnu trgovinu. Najvažniji je taj što razvoj društvenih proizvodnih snaga izaziva specijalizaciju proizvodnje i proizvodnju robe u velikim količinama pa tržište postaje preusko za njihov plasman.  Zbog toga je potrebno pronalaziti nova tržišta,što se postiže izvozom roba. Osim toga, izvozom se ostvaruju devizna sredstva, koja mogu poslužiti za uvoz deficitarnih roba ili proizvoda koji se u vlastitoj zemlji ne proizvode radi zadovoljavanja potražnje u zemlji. Uvozom se može zadovoljavati potražnja za reprodukcijskim materijalom,strojevima, aparatima, uređajima i raznovrsnim gotovim proizvodima proizvodne ili osobne potrošnje. Međunarodna trgovina, prema tome, svojim radom usklađuje materijalni sistem društvenog proizvoda s potrebama potrošnje zemlje. Ako neka zemlja raspolaže viškom energije, sirovina i drugih prirodnih bogatstava te ako postiže odgovarajuće cijene i druge uvjete prodaje na međunarodnom tržištu, logično je da će višak nastojati prodati po najpovoljnijim mogućim cijenama na stranom tržištu. Za razliku od izvoza, uvoz se javlja u funkciji podmirivanja potreba domaćeg stanovništva i domaće industrije robom i uslugama kojih na domaćem tržištu uopće nema ili ih nema u dovoljnim količinama. Te se potrebe podmiruju kupovinom, odnosno uvozom tih proizvoda i poljoprivrednih usluga iz drugih zemalja, vodeći računa da se uvozne transakcije obave na najekonomičniji način, da se te kupovine obave po najpovoljnijim uvjetima i sa što manje ulaganja deviznih sredstava potrebnih za plaćanje takvih uvoznih transakcija.Sa stajališta zemlje uvoz se javlja kao ekonomska nužnost u svrhu ostvarivanja ciljeva ukupnog industrijskog razvoja te osiguranja ravnomjerne javne, proizvodne i široke potrošnje. Uvoz je , sa stajališta države, važan činitelj u ostvarivanju ciljeva dugoročne ekonomske politike zemlje, njenog razvitka te zaštite interesa domaće industrije i stanovništva.Trgovačka će preduzeća uvoziti samo onda ako im se uvoz isplati. Dakle, trgovačko će poduzeće uvoziti sve vrste roba i usluga čijim se uvozom može ostvariti cilj poslovanja.Proizvođačka poduzeća uvoze onda kada potrebnu robu ne mogu nabaviti na domaćem tržištu ili je uvozna roba jeftinija i kvalitetnija od istovrsne ili slične domaće robe.U vezi s izvozom i uvozom važni su pojmovi – trgovačka i platna bilanca zemlje.Trgovačka bilanca je odnos vrijednosti ukupnog izvoza i ukupnog uvoza robe jedne zemlje za određeno vremensko razdoblje, obično za jednu godinu. Ona može biti aktivna ako je vrijednost uvoza veća od izvoza, a pasivna ako je vrijednost uvozamanja od izvoza. Uravnoteženost trgovačke bilance postoji onda kad su vrijednos tuvoza i izvoza izjednačene.Platna bilanca je prikaz ukupnih novčanih primanja i izdavanja jedne zemlje prema inozemstvu. Ona može biti aktivna ako je novčano primanje veće od izdavanja,pasivna ako je izdavanje novaca veće od primanja i uravnotežena ako se primanje novca izjednačava i izvršenim izdavanjem.