Ponašanje troškova

1.    UVOD

Odlika uspješnog ekonomiste nije površnost, već sistematičnost u pristupu problematici koju rješava. U domenu troškova takav pristup podrazumijeva kontinuirano razumijevanje prirode troškova, njihove svrhe, pravih uzoraka nastanka i razumno, tačno i precizno vezivanje vrsta i iznosa troškova za ostvarenje pojedinih ciljeva u poslovanju . Ovakav pristup osnova je ozbiljnog upravljanja troškovima. Suprotno takvom ponašanju je bahato i neselektivno reduciranje troškova. Njemu menadžeri najčešće pribjegavaju jer kao prvo , ne zahtijeva veće radno angažovanje. Pored toga, za menadžere je takav pristup prihvatljiv jer prividno smanjuje rasipanja za nekompetentne posmatrače. Na udaru ovakvih reduciranja najčešće se nalaze opšti troškovi , čiji su efekti teže vidljivi i izmjerljivi. Otuda ih ”neupućeni” najčešće vide kao nepotrebna i prekomjerna trošenja. Međutim, među ovim troškovima nalaze se i oni koje bi, suprotno, ”logici reduciranja”, trebalo čak i povećavati. Bez takvih trošenja nema dugoročnih povećanja profitabilnosti. Takvi su na primjer troškovi istraživanja i razvoja (proizvoda i usluga, tržišta, kanala distribucije), troškovi reklame i propagande i tome slično…
U svakodnevnom životu troškovi nastaju bez opisa tog njihovog obilježja što znači da svaki trošak treba proučiti da bi se utvrdilo je li taj trošak fiksan ili varijabilan. Pojedini se troškovi ne mijenjaju s razinom prodaje, ali se mijenjaju sa nekom drugom aktivnosti poduzeća. Neki od troškova pojavljuju se kao mješoviti troškovi (kombinacija fiksnih i varijabilnih troškova). Analiza ponašanja troškova podrazumijeva poznavanje veličine varijabilnih i poznavanje veličine fiksnih troškova.
Problem istraživanja u ovom seminarskom radu je nedovoljno znanje o teorijskim značajkama računovodstva troškova i samog pračenja troškova u proizvodnji .
Tako postavljen problem istraživanja predstavlja znanstvenu paradigmu za definisanje predmet istraživanja: istražiti i utvrditi najvažnije odrednice o računovodstvu troškova, klasifikaciji troškova, sa posebni akcentom na proizvodnju troškova.
Problem i predmet istraživanja odonose se na dva složena objekta istraživanja; opća teorija o računovodstvu troškova  i praćenje troškova proizvodnje.
HIPOTEZA: Obračun ciljnog troška je strateški koncept upravljanja troškovima usresređen nasmanjenje troškova tokom ukupnog životnog ciklusa proizvoda, počev od planiranja proizvodnje i konstrukcije proizvoda, preliminarnog dizajna, detaljnog dizajna itestiranja, do njegove proizvodnje, distribucije, servisiranja i održavanja.

POMOĆNE HIPOTEZE:

•    P.H 1: Troškovi su cjenovni izraz potrošnih faktora proizvodnje
•    P.H.2; Troškovi, koji nastaju u procesu proizvodnje, su činioci od kojih profitabilnost poslovanja preduzeća najviše zavisi.

Svrha seminarskog rada je prikazati suštinu troškova koji se javljaju tokom proizvodnje.

Cilj rada je ukazati na značajnost troškova i njihovog obračuna, jer menadžeri na osnovu dobijenih informacija o troškovima vrše kombinovanje sa drugim ne troškovnim informacijama uključujući lično posmatranje i mjerenje nefinansijskih rezultata. Menadžeri ove informacije koriste za upravljanje troškovima, planiranje i kontrolu i vrednovanje zaliha i donošenje ostalih veoma važnih odluka u poslovanju preduzeća.