Proces donošenja strategijskih odluka

 
UVOD

Predmet istraživanja ovog seminarskog rada jeste proces donošenja strategijskih odluka. Shodno temi, u radu ćemo se prvo baviti strategijskim menadžmentom, a zatim procesom donošenja odluka, odnosno pokušati izvršiti klasifikaciju donošenja odluka. Na kraju, izvršićemo sublimaciju u vidu donošenja strategijskih odluka.
Kako odlučivati? Kako pristupiti problemu? Kako prepoznati najbolje rješenje? Kako koristiti se dostupnim tehnikama i tehnologijom? Odgovori na ova pitanja su jedna od dominantnih u procesu poslovanja i predstavljaju prednost ili kamen spoticanja u radu jednog menadžera i poslovanju poduzeća uopšte. Modeli i tehnike odlučivanja kazuju nam kako simulirati probleme i rješavati ih različitim okolnostima. Informacijski sistemi i poslovno odlučivanje ukazuju na značaj tehnologije i njenu neophodnost u ppreduzeću.
1. POJAM STRATEGIJE

Pojam strategija se pojavljuje u ekonomiji i poslovnoj ekonomiji sredinom 20 vijeka. Riječ strategija vodi porijeklo od grčkih riječi „stratos“ – vojska i „ago“-voditi. Pojam je preuzet iz vojne terminologije i odnosi se na vještinu uspješnog vođenja ratnih operacija. Ona znači osmatranje neprijatelja, koordiniranje sopstvenih aktivnosti i traženje načina da se nadmudri neprijatelj.
Od sredine vijeka pojam strategije se koristi u oblasti menadžmenta i vezuje se za određeni tip odluka koje menadžeri donose, a one najčešće imaju dugoročnu orijentaciju, vezane su za sticanje prednosti nad drugima i za određeno područje poslovne aktivnosti, zahtjevaju angažovanje najširih resursa, pod velikim su uticajem vrijednosti, normi i očekivanja širokog kruga stakeholdera . Strategijske odluke su povezane sa opštim pravcima i dugoročnom politikom dok su taktičke odluke vezane za kratkoročne i dnevne funkcije. Postoje dva pristupa definisanju strategije: stariji i noviji.
Stariji su dominirali 60-tih godina. Piter Draker je dao svoj doprinos u knjizi „Praksa menadžmenta“ i napravio razliku svih odluka koje menadžeri donose na strategijske i taktične. Alfred Čendler smatra da strategiju treba posmatrati kao određivanje osnovnih dugoročnih ciljeva i zadataka preduzeća i definisanje kursa akcije i alokacije resursa neophodnih za ostvarivanje postavljenih ciljeva. U svom daljem radu analizirao je odnos strategije i strukture za koji je tvrdio da mora biti dvosmjeran. Kenet Endrjuz vidi strategiju kao skup odluka kojima organizacija definiše ciljeve, svrhu postojanja i planove za ostvarivanje ciljeva. Strategija predstavlja šablon za postizanje uspjeha. On ističe i da je strategija preduzeća rezultat određenog organizacionog procesa koji se ne može odvojiti od strukture, ponašanja i kulture preduzeća.