Televizija kao pojam

1. UVOD

Mediji su kompleksan pojam koji označava sustave javnog informiranja. Služe za raspršivanje (diseminaciju) vijesti i audio-vizualnih sadržaja u svrhu informiranja, obrazovanja i zabave najširih slojeva stanovništva. Pojavom televizije, gdje se uz vijest plasira i slika, svijet informiranja ulazi u novu fazu koja traje i danas. Danas možemo slobodno reći da je televizija apsolutno najmoćniji medij, ako stvar promatramo kroz društveni utjecaj.
Živimo u trenutku medija kojih je svakim danom sve više. Na djetetovo ponašanje uz obitelji također osjetno utječe uvijek najpopularniji medij: televizija. Sveprisutnost medija u različitim aspektima društvenog života urodila je i brojnim sociološkim, psihološkim, politološkim i komunikacijskim istraživanjima koja nastoje rasvijetliti uloge masovnih medija u suvremenom društvu. Mediji se već više od sedamdeset godina nalaze u središtu interesa europskih i svjetskih istraživača. Posebno je neistražen problem odnosa djece spram medija, te uloga medija u procesu socijalizacije, obrazovanja i odgoja djece.
Televizija je u današnje doba postala središte svakoga doma, centar “obiteljskog života”. Zato, čak i kad je sadržaj TV programa pozitivan i edukativan – provođenje većine slobodnog vremena pred ekranom još uvijek ostaje štetno i otuđujuće jer osiromašuje osjećaj zajedništva obitelji.

2. MEDIJI

Da bi shvatili televiziju kao jedan od najutjecajnijih medija potrebno je prije definirati što su zapravo mediji.
“Medij je poruka” – glasovita je tvrdnja kanadskog znanstvenika McLuhana.
Mediji su veoma složen pojam kojim se danas označava javno informiranje. Kad promatramo medije, možemo reći da je prva pozitivna strana medija ta što nam događaje može približiti, informirati nas te nam uz nju nije dosadno. Mediji najčešće imaju zabavni i informativni karakter, a sve masovne medije dijelimo u dvije grupe: komercijalne i ozbiljne medije. Komercijalni mediji su obično privatni i reklamama daju prednost. Ozbiljni mediji nisu profitni, nego više poštuju osnove komunikacijskog prava te više obuhvaćaju nacionalne javne ustanove. Mediji osim toga mogu u svom programu davati korisne i odgojne emisije. Kad mediji potiču kod djece učenje, razvijaju nadarenost, ističu lijepo ponašanje, naglašavaju kao pozitivne vrijednosti poslušnost, vjeru i rad, tada vrše svoju pravu zadaću
Prema Zakonu o medijima iz 2003. godine, mediji su: novine i drugi tisak, radijski i televizijski programi, programi novinskih agencija, elektroničke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičnog objavljivanja ured¬nički oblikovanih programskih sadržaja prijenosom zapisa, glasa, zvuka ili slike. Mediji nisu knjige, udžbenici, katalozi ili drugi nositelji objavljivanja informacija koji su namijenjeni is¬klju¬čivo obrazovnom, znanstvenom i kulturnom procesu, ogla¬ša¬vanju, poslovnoj komunikaciji, unutarnjem radu trgovačkih druš¬tava, zavoda i ustanova, udruga, političkih stranaka, vjerskih i ostalih organizacija.
Novine, koje su se pojavile prvi puta 1605. godine preteča su svih današnjih medija. U početku su one bile zamišljene kao glasilo koje će informirati određeni broj stanovnika nekog mjesta o događajima, koji su po mišljenju izdavača, bili od šireg interesa za zajednicu kojoj su se obraćale. Kroz povijest novine su se razvijale tako da su objavljivale razne vijesti iz društvenog, političkog, kulturnog i sportskog života. Izvještavale su o dnevnim događajima, donosile priče i druge zabavne sadržaje. Postupno su od periodičnog izlaženja, što su diktirali sami događaji, prelazi se na redovno dnevno izlaženje. Novine su čak nekoliko stoljeća bile jedini mediji preko kojega se neka vijest ili događaj mogao javiti većem broju ljudi. Tada se podrazumijevalo se da je sve što se objavi u novinama zaista i dogodilo te da su svi objavljeni događaji istiniti.