UNIVERZITET U BEOGRADU

POLJOPRIVREDNI FAKULTET

TIPOLOGIJA GAZDINSTAVA

seminarski rad

             Mentor:                                                                                         Student:

      Dr Sreten Jelić                                                                              Marija Gavrilović

Beograd, mart 2020.

background image

2. Poljoprivredna gazdinstva

U Srbiji prevladava sitan posed, koji sadrži vrlo malo površina pogodnih za 

poljoprivrednu   proizvodnju.   Usitnjavanje   je   bilo   naročito   intenzivirano   u   drugoj 

polovini XX veka, u fazi takozvanog socijalističkog preobražaja sela, kada se verovalo 

da će to ubrzati stvaranje krupnih društvenih gazdinstava, što se inače nije dogodilo. Ni 

period tranzicije nije doveo do nekog poboljšanja stanja. 

Razlozi koji su uticali na smanjenje poljoprivrednog poseda su:



Broj malih porodičnih gazdinstva se smanjuje (pod uticajem procesa starenja 

sela, migracija, globalizacije, jačanja koncentracije kapitala u poljoprivredi;



Razvojna   ograničenja   malih   poljoprivredna   domaćinstva:   (a)   nedostatak 

sopstvenog kapitala (novca), (b) povoljnih kreditnih sredstava, (c) tržišta, kao i (d) niske 

cene poljoprivrednih proizvoda;



Višedecenijsko   dezinvestiranje   (niska   podrška   iz   agrarnog   budžeta, 

nerazvijeno   finansijsko   tržište   za   veća   ulaganja   u   modernizaciju   i   ukrupnjavanje 

poljoprivrednih fondova) i neefikasne organizacije proizvodno-prometnih tokova (na 

ovim   gazdinstvima   dominira   tradicionalna,   ekstenzivna,   nisko   produktivna 

poljoprivreda, koja je visoko oscilatorana i zavisna od klimatskih faktora);



Mala   veličina   poljoprivrednog   zemljišta   po   gazdinstvu,  što  dovodi   do 

nemogućnosti korišćenja efekata ekonomije obima, što dalje vodi visokim jediničnim 

troškovima proizvodnje i niskoj tržišnosti, koja se ogleda u tome da gazdinstva imaju 

performanse   naturalnih   ili   polunaturalnih   gazdinstava,   sa   skromnim   i   nesigurnim 

tržišnim viškovima.



Nesiguran   poslovni   ambijent   (promenljiva   i   nestimulativna   agrarna   i 

celokupna ekonomska politika), sitan posed, odsustvo povoljnih kreditnih izvora, kao i 

potreba za smanjivanjem rizika proizvodnje i profita, dovode do niske specijalizacije 

proizvođača;



Niska ekonomska vrednost gazdinstava, što je u direktnoj vezi sa ruralnim 

siromaštvom i niskim životnim standardom ruralne populacije. Rast standarda ruralne 

populacije   značajno   ograničava   nerazvijenost   ruralnih   oblasti,   posebno   u   brdsko-

planinskim krajevima zemlje.

1

1

  Paraušić,   V.,   Cvijanović,   D.   (2012).   Ekonomska   veličina   poljoprivrednih   gazdinstava   u   Srbiji   i 

preporuka mera za njeno osnaživanje. Zbornik radova „Primena podataka Popisa poljoprivrede”, 10-12.

Pod   prosečnim   gazdinstvom   se   podrazumeva   svako   domaćinstvo,   osim 

kolektivnog, koje je u vreme popisa koristilo najmanje 10 ari obradivog zemljišta. U 

Srbiji je preovladavao sitan posed, koji je toliko usitnjen da na njemu više nije bilo 

moguće ozbiljnije organizovati proizvodnju. Drugim rečima, došao je kraj parcelnom 

tipu gazdinstva. Prosečna veličina poseda pala je na 2–4 ha, uz odsustvo mlađih ljudi 

(migracija),   što   je   učinilo   svaku   proizvodnju   nerentabilnom.   Tamo   gde   ima 

proizvođača, oni su starije životne dobi (tzv. staračka domaćinstva). Oni svoju agrarnu 

proizvodnju neretko svode na okućnicu. Time se dobijaju poljoprivredne površine bez 

kultura, odnosno poljoprivredno zemljište se ne obrađuje i prepušta se korovu. To znači 

da je savremeno individualno gazdinstvo uglavnom napušteno. 

Od ogromnog broja malih, sitnih gazdinstava, kojih je u Srbiji čak oko 400.000, 

samo trećina (oko 100.000) spada u komercijalna gazdinstva. Svojevrsno ohrabrenje 

predstavlja to da je od 2004. godine u agrarnoj politici Srbije načinjen snažan zaokret u 

strateškim   opredeljenjima.   Reformisana   agrarna   politika   usmerena   je   na   rast 

konkurentnosti porodičnih komercijalnih gazdinstava.

2

Individualna   gazdinstva   predstavljaju   najbrojniju   kategoriju   proizvođača   u 

poljoprivredi Srbije. Ona poseduju najveći deo obradivog zemljišta. U Srbiji prema 

popisu iz 2002. godine bilo je ukupno 778.891 gazdinstvo, od čega je u centralnoj Srbiji 

bilo   577.416,   a   u   Vojvodini   201.475   gazdinstva.   U   odnosu   na   podatke   popisa   iz 

1991.   godine,   kada   je   bilo   ukupno   1.115.663   gazdinstva,   došlo   je   do   apsolutnog 

smanjenja za 336.772 gazdinstva. Preduzeća i zadruge čine manje od 1% ukupnog broja 

gazdinstava. U posmatranom periodu došlo je do smanjenja broja zadruga i preduzeća 

koja poseduju gazdinstva. 

Prosečna veličina gazdinstva se promenila. Trend ukrupnjavanja poljoprivrednih 

gazdinstva se nije nastavio prema podacima popisa iz 2012. godine. U periodu od 2002. 

do   2012.   godine   došlo   je   ponovo   da   smanjenja   veličine   prosečnog   poljoprivrednog 

gazdinstva. S druge strane, došlo je i do smanjenja broja poljoprivrednih gazdinstava. 

Prema popisu iz 2012. godine, broj poljoprivrednih gazdinstava je bio 631.555.

3

Prema podacima Popisa poljoprivrede iz 2012. godine, u Srbiji je bilo 631.555 

gazdinstva,   koja   koriste   3,437   miliona   hektara   poljoprivrednog   zemljišta   i   imaju 

2

 Božić, D., Bogdanov, N. (2006): Agrarna politika Srbije u period tranzicije, monografija: Poljoprivreda 

i ruralni razvoj Srbije u tranzicionom periodu. DAES i Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Beogradu, 

str. 17–34.

3

 Republički zavod za statistiku (2013): Popis poljoprivrede 2012. Poljoprivreda u R. Srbiji, Knjiga 1.

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti