Sadržaj
Uvod
...................................................................................................................3
Porijeklo novca
..............................................................................................4
Funkcije novca
...............................................................................................6
3.1 Novac kao mjera vrijednosti i mjerilo cijene;………………..……....7
3.2 Novac kao sredstvo razmjene;…...…………………………………...10
3.3 Novac kao blago;………………………………………………….....11
3.4 Novac kao sredstvo plaćanja;………………………………………...11
3.5 Svjetski novac…………………………………………………….….12
Literatura
…………………………………………………….……………....13
1
Uvod
Novac je specifična roba koju je razvitak robne proizvodnje i razmjene
izdvojio iz ostalog robnog svijeta da monopolski vrši ulogu opšteg ekvivalenta. Na
taj način novac predstavlja prometnu vrijednost koja je apstraktan izraz
cjelokupnog bogatstva društvene zajednice, a ujedno služi i kao univerzalno
sredstvo za međusobno uspoređivanje i razmjenjivanje svih proizvoda ljudskog
rada. Novac je ekonomsko dobro koje služi u razmjeni materijalnih dobara i usluga
između učesnika u robnom prometu. On je nastao kao objektivna potreba
efikasnijeg funkcionisanja robne proizvodnje. U toku svog istorijskog razvoja
ulogu novca su obavljale veoma razliličite vrste materijala od stoke preko metala
do današnjeg čistog papirnog novca. Razvoj novca je direktno vezan za razvoj
robne proizvodnje. U početku su se robe mijenjale jedna za drugu (R-R) - trampa,
u kasnijem periodu bilo je moguće za jednu vrstu robe dobiti bilo koju drugu ili
više njih u istoj vrijednosti i na kraju se izdvojila jedna vrsta robe koja je postala
opšti ekvivalent koju su prihvatali svi učesnici razmjene odnosno novac u
današnjem smislu riječi. Novac ima nekoliko društvenih funkcija. U funkciji mjere
vrijednosti, novac svojom manjom ili većom količinom uptrebne vrijednost
izražava vrijednost bilo koje vrste robe. Novac u funkciji sredstava prometa je
posrednik u razmjeni, gdje se roba prvo prodaje za novac a on ponovo mijenja za
željenu robu (R-N-R). Novac kao blago je novac koji se povlači iz opticaja i
akumulira jer on kao simbol bogatstva i moći može da se pretvori u bilo koju drugu
vrstu robe u svakom trenutku. U funkciji sredstva plaćanja novac ne mora da bude
stvarno prisutan u momentu prodaje robe već se prihvata kao imaginarna vrijednost
(pretpostavljeni novac), a stvaran novac se pojavljuje tek kad pristigne rok za
plaćanje robe. Svjetski novac je takođe funkcija novca koja je značajna u
međunarodnoj razmjeni i najčešće se upotrebljava kao sredstvo plaćanja razlike
između uvoza i izvoza. U opticaju postoje različiti oblici novca. Metalni novac
odnosno kovanice su komadi metala (najčešće zlato) koji imaju tačno utvrđen
kvalitet, oblik i težinu i koji je predstavljaju stvarnu vrijednost (zlato). Papirni
novac za razliku od metalnog nema stvarnu vrijednost jer ne zavisi od zlata već od
cijena dobara koja se mogu za njega dobiti.
2
Pri toj naturalnoj razmjeni (trampa) tj. R
1
-R
2
(zamjena jedne robe za drugu
robu) javljale su se poteškoće:
1. Sve teže je bilo pronaći osobu koja je s jedne strane imala proizvod
kojeg mi
potražujemo
, a s druge strane da ta osoba traži baš ono što mi
nudimo
(susret jednakih zahtjeva i želja ili «double coincidence of
wants»);
2. Dolazi do stvaranja velikog broja odnosa među samim proizvodima koji
su se razmjenjivali tj. teško je bilo odrediti vrijednost robe jer su
postojali mnogi odnosi (riba za žito, riba za krzno, riba za medvjeđu
šapu …)
Kao 3. poteškoća javljaju se veliki troškovi poteškoća velikog broja odnosa među
proizvodima.
Važno je razlikovati upotrebnu vrijednost robe kao sposobnost neke stvari da
svojim fizičkim, kemijskim, estetskim ili nekim drugim svojstvima zadovoljava
određene ljudske potrebe, od prometne vrijednosti robe koja ukazuje na pojavni
oblik vrijednosti robe koja se iskazuje u procesu razmjene kao odnos upotrebnih
vrijednosti jedne vrste prema upotrebnoj vrijednosti druge robe.
Dogodilo se da su jednu robu više «voljeli» tj. imala je bolju prođu pa se i
više tražila ali ne zbog potrebe za njom nego zbog činjenice da se lakše mogla
zamijeniti ta roba za onu robu koju zapravo želimo. Znači da se tražila roba visoke
prometne vrijednosti i tako je zapravo došlo do jedne robe koja se izdvojila i
postala opći ekvivalent. Opći ekvivalent je «predstavnik» (zamjenik) za sve robe i
za to opće sredstvo razmjene moglo se kupiti tj. dobiti sva druga roba
R
1
-
R
0
-R
2
.
Ali to još nije novac! Poprima funkciju novca tek na širem tržištu – Akt
kupoprodaje
R
1
-
N
-R
2
(R
1
-
N
kupovina;
N
-R
2
prodaja).
4
