DJEČIJA KNJIŽEVNOST
„Dječija književnost je poseban dio književnosti koji obuhvada djela što po
tematici i formi odgovaraju dječijoj dobi (grubo uzevši od 3 do 14 godina), a
koja su ili svjesno namijenjena djeci ili ih autori nisu namijenili djeci ali su
tijekom vremena izgubivši mnoge osobine koje su ih vezale za njihova doba
postala prikladna za dječiju dob potrebna za estetski i društveni razvoj djece, te
ih gotovo najviše čitaju djeca.“
„Kao dječiji klasici slave ona djela koja u dječijoj književnosti neke zemlje ili
nekog jezičnog prostora igraju izvanrednu ulogu, odnosno koja su igral i koja se
obzirom na svoju literaturu – estetsku kvalitetu odlikuju naročitim inovacijskim
učinom i prezenttivnošdu z određenu epohu.“
Pojam literarne, estetske kvalitete objašnjava se sa 8 bitnih kriterija:
1. Inovativnost
2. Reprezentativnost
3. Estetsko oblikovanje jezika
4. Jednostavnos
5. Prikazivanje dječijeg doživljaja svijeta
6. Mašta
7. Poluvalencija
8 Krosvrajting
Bajka
je jedan od najstarijih oblika usmenog narodnog stvaralaštva i polazi od
mitološkog poimanja svijeta. U njoj se susredu fantastični likovi, prizori i
događaji. Bajka ima zaplet razvoj i zaključak. Zaplet i zaključak su obično u
realnom svijetu, tako da za bajku nema granice između stvarnog i zamišljenog
svijeta. Vrijeme i mjesto u bajci nisu određeni.
Bajka je književna vrsta s kojom se djeca najranije susredu, koja ih prati prilično
dugo i ostavlja najjače tragove. Dijete, doživljavajudi bajke, prolazi sve ono što
su narodi hiljadama godina mislili o svijetu, kako su u svojoj mašti predstavljali
sile koje vladaju u svijetu i odnose u društvu, što su željeli i za čime su težili.
Protiv bajke su ustajali u Rusiji, u doba revolucionarnih demokrata i u
dvadesetim godinama ovog stoljeda.
Izmišljanja su izraz narodne težnje za pobjedom nad prirodom, uvjerenja u tu
pobjedu. Letedi dilim je predviđanje aviona, čizme od sedam milja – modernih
prometnih sredstava, živa voda za djelotvornim lijekovima, zmajevi i zli duhovi
slikovit su prikaz bolesti pred kojima je narod bio nemodan, čarobne prelje i
tkalje koje za jednu nod opredu i otkaju goleme količine pređe ili vune su
zamisao kasnijih tekstilnih strojeva itd.
O porijeklu i motivima narodnih priča, pogotovo bajki
Nauka o narodnom stvaralaštvu posebna je i snažno razvijena znanstvena
disciplina. Narodna bajka stara je koliko i ljudski govor. Imaju je svi narodi. Prve
bajke vjerovatno su mitovi, plod antropomorfnog prikazivanja prirodnih sila.
Najstarija sačuvana narodna priča „Bajka o borodolomniku“ zapisana je prije
4000 godina u starom Egiptu. Bajke su bogato cvale u doba starih velikih
kultura (Indija, Kina, Egipat, Mezopotamija, Grčka), u Evropi su se silno razvile u
doba križarskih ratova, razdoblje romantike pokazalo je najvedi interes za njih i
tada su se počele sistematski bilježiti.
Postoje četiri teorije o postanku i širenju narodnih bajki:
1. Mitološka
– brada Grimm smatraju da su se bajke razvile iz mitologije
pojedinih naroda;
2. Migraciona
– motivi su se širili iz jednog središta i u toku tog širenja, mladi su
narodi preuzimali teme i priče od starijih;
3. Kontaktna
– jedan narod je uzimao motive od drugog, mijenjao ih i
dotjerivao na svoj način, a zajedničkog izvora nije bilo;
4. Antropološka
– svaki narod u sličnim uvjetima života i na sličnom stepenu
razvoja stvarao slične priče.
Najvažniji tipovi motiva, prema radovima stranih učenjaka, Milan Dimid navodi:
- natprirodni protivnici (ljudožderi, vještice, vampiri, đavoli, demoni, zmajevi)
- natprirodni pomagači (nadljudske prelje, čovječuljci i vile)
- čarolije i čuda (čarobnjačke sposobnosti, čarobni predmeti i lijekovi, čudesna
umijeda, bezgranična snaga)
- ljubavni i bračni odnosi (natprirodna žena, oslobađanje začarane žene ili
muža, iscjeljenje ranjenog, savlađivanje goropadne žene)
- najrazličitiji podvizi i traganja
- vjernost (vjerna žena traži muža, vjerna sestra, vjerni sluga)
- dobri i zli rođaci (nevjerna mati, žena ili sestra, podmetnuta nevjesta, uspjesi
