Stilovi odlucivanja
SEMINARSKI RAD
TEMA: STILOVI ODLUČIVANJA
Predmetni profesor: Kandidat:
maj 2016. godine
1
1. UVOD
Tema mog seminara su Stilovi odlučivanja. Odabrao sam ovu temu
zato što je odlučivanje prisutno u svakodnevnom životu. Iako se odlučivanje čini
jednostavno nije tako, jer pogrešno donesene odluke mogu imati velike posljedice na
poslovanje. Nije isto odlučivati o osobnim pitanjima i poslovno. Poslovno odlučivanje
utječe na veći broj članova društva.
Seminar je podijeljen na četiri cjeline, prvu čini uvod, druga je pojam
odlučivanja unutar koje se definira odlučivanje i govori o poslovnom odlučivanju.
Treća cjelina govori o stilovima odlučivanja i tu se objašnjavaju autokratski i
demokratski stil odlučivanja, te faktori o kojima ovisi izbor stila odlučivanja. Četvrta
cjelina je zaključak.
2

poslovnom životu ne mogu se oslanjati samo na intuiciju, a ovisno od razine na kojoj
se donose, tiču se manjeg ili većeg broja zaposlenih pa i svih građana neke zemlje.
Poslovno odlučivanje zahtijeva više sistematičnosti nego ono u
privatnom životu jer se tiče većeg broja članova organizacije. Što je razina viša,
gledajući s aspekta raspona odgovornosti, to je i odlučivanje važnije, jer se tiče
velikog broja članova organizacije pa u slučaju pogrešne odluke to može imati
katastrofalne posljedice za poduzeće kao cjelinu.
Ako npr. u procesu odlučivanja top menadžment izabere pogrešnu
strategiju razvoja poduzeća, to će rezultirati nesagledivim dugoročnim negativnim
posljedicama, ne samo za top menadžment, već i za sve zaposlene odnosno
poduzeće kao cjelinu. Ako, nasuprot tome, u odlučivanju pogriješi neka niža razina
menadžmenta, posljedice takvih pogrešnih odluka izravno će se ticati samo te niže
razine menadžmenta i , eventualno posredno, i drugih u poduzeću.
Potreba za odlučivanjem, kako ističu H. Koontz i H. Wihrich,
postoji u
svim vrstama poslova i u svim organizacijama. Nema ni jednog radnog mjesta na
kojem se ne donose odluke. Razlika između pojedinih radnih mjesta ogleda se u
tome koliko se odluka donosi na pojedinim radnim mjestima i kolika je važnost i
značenje tih odluka. U tom smislu razlikuju se, s jedne strane, menadžerska i izvršna
radna mjesta, a s druge strane, radna mjesta više i niže razine menadžmenta.
Kod izvršnih mjesta u strukturi njihovog radnog vremena, dominirat će
izvršni posao, a posao odlučivanja bit će marginalno zastupljen, za razliku od
menadžerskih radnih mjesta kod kojih će dominirati posao odlučivanja u strukturi
njihovog radnog vremena.
J. R. Gordon, R. W. Mondy, A. Sharplin, S. R. Premeaux: Management and Organizational Behaviour, Allyn
and Bacon, Boston etc, 1990., str. 173.
4
2.1. Definisanje odlučivanja
"Odlučivanje je izabiranje smjera odnosno načina djelovanja između više alternativa."
– Kontz i Wihrich
U svezi s odlučivanjem jest i davanje odgovora na sljedeća pitanja: a) Gdje se neki
posao mora obaviti (mjesto odlučivanja)? b) Kada se određeni posao mora obaviti
(vrijeme odlučivanja)? c) Kako se taj posao mora obaviti (način djelovanja)? i d) Tko
će obaviti taj posao (osoba koja donosi odluke)?
R. L. Daft
odlučivanje definiše znatno šire, tj. kao proces identifikacije
problema i kao proces rješavanja problema. Identifikacija problema jest faza u
procesu odlučivanja u kojoj se prati kakvi su uslovi u organizaciji i okolini kako bi
izvedba bila zadovoljavajuća te kako bi se dijagnosticirali uzroci smetnji. Rješavanje
problema faza je u kojoj se razmatraju inačice i načini djelovanja te se odabire jedna
inačica koja se i provodi.
"Odlučivanje je proces rješavanja problema. Onaj ko odlučuje mora
vidjeti problem. S obzirom na sposobnost odlučivanja donositelji odluka mogu
pripadati slijedećim tipovima ljudi: a) tip koji ne zna da ne zna, b) tip koji zna da ne
zna, c) tip koji ne zna da zna i d) tip koji zna da zna." – Z. Baračkai
Za odlučivanje je bitno da se radi o procesu koji traje kraće ili duže
vrijeme, u kojem se vrši izbor između najmanje dvije ili više mogućnosti, a da bi se
riješio problem zbog kojega smo se i odlučili na odlučivanje.
Teškoća u odlučivanju, odnosno kod izbora, jest u tome što svaka od
mogućnosti u pravilu ima različite posljedice.
Problemi odlučivanja, odnosno izbor jedne od ponuđenih inačica, bit će
jednostavniji ili složeniji, pored ostalog, i u ovisnosti od broja raspoloživih
mogućnosti. U procesu odlučivanja jednako je nepoželjan preveliki kao i premali broj
inačica. Kod malog broja inačica mogućnosti optimalnog izbora su sužene zbog
malog broja ponuđenih inačica među koji ne mora biti i ona najpovoljnija. Nasuprot
tome, kod velikog broja mogućih inačica mogućnost optimalnog izbora je otežana, jer
veliki broj inačica znatno produžava proces odlučivanja, a teže je prepoznati onu
H. Koontz, H. Weihrich: Essentials of Management, Mc Graw-Hill Publishing Company , New York, 1990.,
str. 108.
R. L. Daft: Organization Theory and Design, Fourth Edition, West Publishing Company, Saint Paul, 1992,. str.
346
Z. Baračkai: Odlučivanje o poslovnim strategijama, Svjetlost, Sarajevo, 1987., str. 9
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti