Električni izvori svetlosti

Poslije prvih eksperimenata za dobijanje električne struje hemijskim putem, veliki broj naučnika i pronalazača počeo se baviti pronalaženjem vještačkog izvora svjetlosti koji bi električnu energiju pretvorio u svjetlosnu.
Pored eksperimenata sa električnim lukom, bilo je u drugoj polovini 19.vijeka više pokušaja da se izradi električna sijalica sa usijanim vlaknom.

Električni izvori svjetlosti, koga ovdje možemo nazvati zajedničkim imenom električna sijalica, ima karakteristike o kojima vodimo računa prilikom izbora i ugradnje. Osnovni električni podaci za svaku sijalicu su nazivni napon ili nazivna snaga. Pored ovih podataka, važne su i sledeće karakteristike: nazivna struja, ukupan svjetlosni fluks, specifična proizvodnja, kriva raspodela svjetlosne jačine, vrijeme trajanja, mehaničke dimenzije i vrsta podnožja.