Novi eonomski poredak i principi medjunarodnih ekonomskih odnosa

UVOD

Od devedesetih godina pa na dalje sve se manje u ekonomiji problem razvoja posmatra preko postavki Solowljevog modela razvoja, nego su osnovni izvori ekonomskog rasta usmjereni na tehnološke promjene, na poboljšanje inovacija i na obrazovanje radne snage koja će biti sposobna upravljati novom tehnologijom. Te postavke prema istraživanjima omogućuju ostvarivanje snažnog privrednog rasta bez inflacije i uz nisku nezaposlenost, i omogućuju rast proizvodnosti. Nova ekonomija znači duboke i korjenite promjene u društvu i u ekonomiji, a njen konačan rezultat mora biti rast životnog standarda naroda.

Tržište postaje globalno, otvoreno što znači da je razmjena dobara i usluga između različitih zemalja u ekspaniziji i do danas dostiže svoj vrhunac. To nekim zemljama, a naročito nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju, kao i zemljama u tranziciji koje prelaze iz sistema komunizma (zatvorenog tržišta) u sistem kapitalizma (otvorenog tržišta) može predstavljati ptoblem. Takve zemlje se suočavaju sa problemom da je njihov proizvod nekonkurentan, potreba upumpavanja novca u razvoj privrede i konkurentnosti na globalnom tržištu je od krucijalnog značaja.

Javljaju se i novi društveni koncepti vezani za novo doba i novu ekonomiju kao što je društvena odgovornost. Društveno odgovona preduzeća ali i države su one koje u svom poslovanju uzimaju u obzir socio-ekonomski faktor šireg društva, dobrobit zajednice, kao i faktore zaštite životne sredine, to jeste da u sklopu svog poslovanja ne utiči negativno na okolinu.

Kako bi se pomoglo u uspostavljanju globalnog tržišta, dala podrška zemljama u ravoju, kako bi se podpomogli novi ekonomski principi osniva se nekoliko Institucija Međunarognog karaktera kao što je Međunarodni Monetarni Fond, Svjetska Banka, Svjetska Trgovinska Organizacija i Grupa 20.

 
NOVE INSTITUCIJE

G-20

G-20 ili engl. Group of Twenty (G-20) Finance Ministers and Central Bank Governors (srp. Skup od dvadeset ministara finansija i guvernera središnjih banaka) je neformalni forum koji okuplja ministre finansija i guvernere središnjih banaka 20 ekonomija: 19 (od 25) najrazvijenijih nacionalnih ekonomija i Europsku Uniju kao posebnu cjelinu.

Mandat G-20 je podsticanje otvorene i konstruktivne rasprave među razvijenim zemljama i zemljama čije je tržište u nastajanju (engl. emerging-markets countries) o ključnim temama vezanim za globalnu ekonomsku stabilnost. Doprinoseći jačanju međunarodnih financijskih struktura i pružajući priliku za dijalog nacionalnim politikama, međunarodnoj saradnji i međunarodnim finansijski institucijama, G-20 pomaže rast i razvoj u čitavom svijetu.

Prvi sastanak G-20 je održan u Berlinu od 15.-16. decembra1999.g. Države članice G-20 su (2008.): Argentina, Australija, Brazil, Kanada, Kina, Francuska, Njemačka, Indija, Indonezija, Italija, Japan, Meksiko, Rusija, Saudijska Arabija, Južnoafrička Republika, Južna Koreja, Turska, Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD. 20. članica je Europska unija, koju predstavlja predstavnik države koja u vrijeme sastanka predsjedava Vijećem i Europska centralna banka. Uz države članice sastancima G-20 prisustvuju visoki dužnosnici organizacija kao što su: Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska Banka. Zajedno 2008., države G-20 čine 90% svjetskog BDP-a, 80% svjetske trgovine i dvije trećine stanovništva svijeta