Ugovor o prodaji u privredi je takav ugovor kojim se jedna strana – prodavač, kao subjekt ugovora u
privredi, obavezuje da stvar ( robu ) koju prodaje isporuči ( preda ) drugoj ugovorenoj strani – kupcu,
sa istim svojstvom i da mu prenese pravo svojine, a kupac se obavezuje da prodavaču plati cijenu u
novcu i preuzme stvar. Osim prava svojine, predmet prodaje mogu biti i druga prava. Iz ovakvog
posla prodaje u privredi ( trgovinske – trgovačke prodaje ) proizilazi da su za njega bitna dva
elementa: subjekti i predmet. Subjekti trgovinske prodaje ( kupovina radi preprodaje ili radi prerade )
su privredni subjekti – trgovci ( u širem smislu riječi ) koji obavljaju privrednu ( trgovinsku )
djelatnost. Predmet trgovinske prodaje je roba ( u načelu tjelesne pokretne stvari ), odnosno prenosivo
imovinsko pravo.

1.2 Bitni elementi

I ugovor o građanskoj prodaji, pa samim tim i ugovor o prodaji u privredi mora da sadrži određenje
stvari koju prodavac prodaje kupcu. To je bitni element ugovora o prodaji po prirodi posla. Ugovor o
prodaji u privredi najčešće sadrži i određenje cijene koju je kupac dužan da plati prodavcu. Ipak, čest
je slučaj zbog brzine zaključivanja ugovora (telefon, fax, mail) određenje cijene u ugovoru izostane.
U ovom slučaju, kada cijena nije određena ili se po osnovu elemenata ugovora ne može odrediti
( određena i odrediva cijena ) ugovor o prodaji u privredi, za razliku od građanske progaje, je ipak
punovažan. Pored bitnih elemenata po prirodi posla, ugovor o prodaji u privredi redovno sadrži i
označenje nekih drugih elemenata, koji mogu da budu bitni elementi na osnovu volje stranaka. Ipak,
izostajanje ovih elemenata u ugovoru može biti nadomješteno dispozitivnim zakonskim normama,
zakonskim klauzama ili običajima. Kao redovni sporedni elementi ugovora o prodaji u privredi, od
kojih neki može biti i bitan ako to bar jedna od ugovornih strana zahtijeva, pojavljuju se: rok, mjesto i
način predaje; rok, mjesto i način plaćanja; prevoz robe - rok otpreme, sredstvo prevoza, obavještenje
o otpremi; troškovi; osiguranje u prevozu; prelaz rizika; utvrđivanje kvaliteta i kvantiteta; ambalaža;
porezi, takse i drugi troškovi; pribavljanje dokumenata (transportna dokumentacija, faktura, uvjerenje
o porijeklu robe itd.); garancija prodavača; posljedice neizvršenja ugovora i specijalne sankcije ( npr.
ugovorna kazna, ograničenje naknade štete); mogućnost raskida ugovora i njegove posljedice; viša
sila i drugi osnovi oslobođenja od odgovornosti; mogućnosti eventualne revizije ugovora; nadležnost
suda ili arbitraže i, u spoljnotrgovinskim prodajama mjerodavno pravo za regulisanje odnosa iz
ugovora; eventualne rezerve ako se radi o spoljnotrgovinskim prodajama u pogledu dobijanja uvozne
ili izvozne dozvole i konačne (završne) odredbe (npr. isključiva važnost pismenih ugovora i izmjena i
dopuna ugovora, momenat stupanja ugovora na snagu, autentičnost primjeraka itd.).

1.3 Osobine ugovora

Ugovor o prodaji u privredi spada u imenovane ugovore ( zakonom je posebno regulisan i sam naziv
mu je zakonom određen) ; neformalne ugovore po samom zakonu, osim izuzetno kad je predmet ovog
ugovora prodaja nepokretnosti ( što ne znači da strane često ne ugovaraju bitnu pismenu formu, kad je
riječ o poslu veće vrijednosti ili poslu dužeg trajanja ); ugovor sa trenutnim ili trajnim prestacijama
( zavisno od predmeta ugovora, dužine trajanja, broja prestacija i slično ); jednostavne, a ne mješovite
ugovore; Komutativne ugovore (a izuzetno može biti i aleatoran ako je riječ o prodaji buduće
stvari);dvostrano obavezne i teretne ugovore; ugovore koji se zaključuju bez obzira na svojstva
ličnosti ( krajnje izuzetno mogu biti u intuitu personae ; kauzalne, a ne apstraktne ugovore, ugovore sa
sporazumno određenom sadržinom ( a izuzetno može da spada u ugovore po pristupu ).

1.4 Vrste ugovora o prodaji

Zavisno od polaznog kriterijuma moguće su raznovrsne klasifikacije ovog ugovora. Prvo, zavisno od
svojstva ugovornih strana i karaktera njihove djelatnosti razlikuju se građanska trgovinska prodaja.
Ova podjela posebno je značajna zbog niza specifičnosti koje važe za trgovinsku prodaju ( kao ugovor
u privredi ). Drugo, zavisno od predmeta prodaje, razlikuju se prodaja pokretnih stvari i prodaja
nepokretnih i sa njima u ovom pogledu izjednačenih pokretnih stvari prodaja brodova i vazduhoplova,
prodaja investicija – investicione opreme, prodaja električne energije itd. ). Ova podjela posebno je
značajna zbog niza specifičnosti koje se primjenjuju na prodaju nepokretnosti; zadržavanje prava
svojine do isplate cijene, odricanje od raskida, zakonska pismena forma ( upis u registar, često
zaključivanje tehnikom ugovora po pristupu i sl. ). Treće, zavisno od sjedišta ugovornih strana
( objektivni – teritorijalni kriterij ), razlikuju se domaća i međunarodna prodaja. Ova podjela posebno
je značajna zbog različitih izvora prava, koji diktiraju i određene specifičnosti ovih prodaja. Četvrto,
zavisno od načina plaćanja cijene, razlikuju se gotovinska prodaja, prenumeraciona prodaja, prodaja
sa obročnim otplatama cijene i prodaja na kredit. Peto, zavisno od sadržine ugovora, razlikuju se
fiksna prodaja ( ako je rok bitan elemenat ugovora i kad se ugovor njegovim protekom raskida
automatski – po samom zakonu, ako ga kupac eventualno ne održi na snazi ), prodaja na probu
( prodaja pod uslovom, a rizik slučajne propasti i oštećenja snosi prodavac do izjave kupca da ostaje
pri ugovoru ili do momenta dok je ugovoreno trajanje probe ), prodaja sa pravom preče kupovine
prodavca, prodaja sa zadržavanjem prava svojine prodavca do isplate kupovne cijene ( ali rizik snosi
kupac od momenta predaje ), prodaja po uzorku ili modelu ( prodavac odgovara ako predata roba
kupcu nije ,,saobrazna uzorku ili modelu“, po pravilimaodgovornosti za materijalne nedostatke,
izuzev ako uzorak ili model služe samo radi obavještenja ili približnog određivanja osobina stvari, bez
obećanja saobraznosti), prodaja sa specifikacijom ( ako kupac ne dostavi specifikaciju ni u naknadno
ostavljenom roku po isteku ugovorenog roka, biće obavezna specifikacija koju sastavi prodavac, ako
ako kupac po dostavljenoj specifikaciji prodavca u razumnom roku ne sastavi drugačiju
specifikaciju ), prodaja sa pravom ponovnog otkupa u određenom roku itd.

PREDMET PRODAVČEVE OBAVEZE

1.5 Stvari kao predmet prodaje

Predmet prodavčeve obaveze su redovno stvari (roba), kao proizvodi ljudskog rada koji
zadovoljavaju neke ljudske potrebe i namjenjene su razmjeni na tržištu, a ne neposrednoj potrošnji.
Predmet prodaje su pokretne stvari koje su u slobodnom prometu (a izuzetno i u ograničenom
prometu). Izuzetno, predmet prodaje u privredi mogu biti i nepokretnosti, koje su predmet poslovanja
ili u vezi sa predmetom poslovanja privrednopravnih subjekata. Sporno je da li razne vrste energije
(električna,gas,plin,nafta) predstavljaju robu. Bečka konvekcija određuje da se njene odredbe neće
primjenjivati u slučaju prodaje električne energije. U pojam robe ne ulaze ni hartije od vrijednosti, ni
moneta, mada su tjelesne pokretne stvari. Prodavac treba da je vlasnik stvari koju prodaje. Ipak, naše
pravo, za razliku od drugih, spada u prava koja dozvoljavaju i prodaju tuđe stvari, s tim što ako
prodavac izvrši ugovor sa pravnim smetnjama (evikcija), kupac ima pravo na naknadu štete i raskid
ugovora. Prodaja se po pravilu odnosi na stvar koja postoji u trenutku zaključenja ugovora, ali je
punovažna i prodaja buduće stvari (npr. ugovor o isporuci opreme koja tek treba da se proizvede). Kad
je predmet ugovora buduća stvar treba posebno voditi računa o razgraničenju ovog ugovora i ugovora
o dijelu (o čemu se govori kod ugovora o građenju), budući da za ova dva ugovora postoje posebni
izvori i posebna pravila. Predmet ugovora o prodaji u privredi su uglavnom generičke stvari (stvari
određene po rodu), što, međutim, ne znači da predmet ovog ugovora ne mogu biti i individualno
određene stvari. Određivanje robe kao predmeta ugovora o prodaji zavisi od toga da li je riječ o
generičnim stvarima ili je riječ o individualno određenim stvarima.

1.6 Individualne stvari kao predmet prodaje

Određivanje individualno određene stvari u ugovoru o prodaji vrši se njenim preciznim označenjem,
tj. označenjem na način da se može jasno da razlikuje od drugih sličnih stvari. Individualno određena
stvar može da bude i unikat, ali individualizirana generična stvar. Nepreciziranje individualnih stvari
kao predmeta ugovora o prodaji čini ovaj ugovor nevažećim, budući da nedostaju bitni elementi.

1.7 Prava kao predmet prodaje

Pored stvari, predmet ugovora o prodaji mogu da budu i prenosiva imovinska prava. Od stvarnih
prava pored svojine predmet prodaje mogu da budu i stvarne službenosti (zajedno sa povlasnim
dobrom), a od ličnih službenosti pravo plodouživanja (za života plodouživaoca). Može se prodati
takođe i zaloga, ali po pravilu ne odvojeno od duga. Mogu se prenositi i autorska i pronalazačka prava,
kao i tražbena prava – potraživanja (izuzev onih koja su vezana za ličnost). Način prodaje
potraživanja zavisan je od toga da li su izražena u hartijama od vrijednosti ili ne, kao i u kojim
hartijama od vrijednosti su izražena ( cesija, indosiranje, tradicija ).