BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
UNIVERZITET SINERGIJA BANJA LUKA
FAKULTET ZA BEZBJEDNOST I ZAŠTITU
BANJA LUKA
Komuniciranje menadžera u bezbjednosti
-Seminarski rad-
MENTOR : STUDENT:
Banja Luka , maj 2012 godine
1. Komuniciranje - pojam, značaj i ciljevi
Uspješna komunikacija podrazumjeva i uspješan odgovor na neka od slijedećih
pitanja:
Da li se naša komunikacija zaista može nazvati uspješnom?
Da li razumjemo poruku koju smo primili?
Da li možemo prenijeti poruku, ali tako da njen pravi smisao ostane nepromijenjen?
Da li je način na koji komuniciramo odgovarajući za drugu stranu i da li nas druga
strana razumje?
Da li je naša poruka ostvarila efekat koji smo očekivali?
Da bi odgovor na navedena pitanja bio pozitivan, moramo poći od toga da je poruka
smislena i uspješna jedino ukoliko je sve strane u komunikacionom procesu razumiju i
prihvataju na isti način.
To nas dalje navodi na zaključak da je komuniciranje vještina koja se može učiti i
usavršavati. Šta podrazumjevamo pod komunikacijom? Postoji veliki broj definicija koje sa
različitih aspekata objašnjavaju ovaj pojam i time samo naglašavaju njenu
multidisciplinarnost i kompleksnost. Navodimo neke od najpoznatijih:
Š Komunikacija je proces slanja i primanja poruka.
1
Š Komunikacija je proces prenošenja poruke od jedne do druge osobe.
2
Š Komunikacija je sadržajna razmjena informacija kroz poruke.
3
Mišljenja smo da je radi potpunog razumjevanja procesa komunikacije neophodno poći od
definicije po kojoj je komunikacija transfer i razumjevanje značenja.
4
Time smo naglasili dva ključna obilježja komunikacionog procesa:
Prvo,
transfer
značenja – ne možemo govoriti o komunikaciji ukoliko se ne radi o
prenosu neke misli, ideje, informacije ili podatka.
Drugo, možda još važnije, obilježje komunikacije jeste
razumjevanje
značenja.
Ono podrazumjeva da su učesnici komunikacionog procesa saglasni u vezi sa značenjem
prenijete poruke. Ne treba pogrešno zaključiti da razumjevanje ujedno znači i saglasnost sa
porukom. Naime, o uspješnoj komunikaciji možemo govoriti i u slučaju kada se strane u
komunikaciji ne slažu sa saopštenim ili shvaćenim sadržajem poruke. Dakle, uspješna
komunikacija podrazumjeva da je informacija u pogledu sadržaja i značenja koje je odredio
pošiljalac, uspješno primljena od strane primaoca poruke.
Efikasna komunikacija ne samo da ima centralno mjesto u našoj sposobnosti da gradimo i
održavamo veze sa drugima, već predstavlja osnovni element svih odnosa, bilo da su oni
personalni ili poslovni. Time smo već naglasili jednu od najvažnijih podjela komunikacije:
na interpersonalnu i
organizacionu komunikaciju.
Nas će u ovom poglavlju prvenstveno zanimati poslovna komunikacija, ali, zarad njenog
boljeg razumjevanja, potrebno je da razmotrimo i najvažnije aspekte interpersonalne
komunikacije.
1
Bovee, C.L., Thill, J.V., Schatzman, B.E. (2003): Business Communication Today, str. 3
2
Weick, K.E., Browning, L.D. (1986): Argument and naration in organizational communication, Journal of
Management Studies, str. 243 – 259.,
3
Boone, L.E., Kurtz, D. L (2000): Contemporary Business, The Dryden Press, Harcourt College Publishers, str.
338
4
Robbins, S. P., Coulter, M. (2005): Menadžment, Data status, Beograd, str 256.
2. Interpersonalno komuniciranje
Komunikacija je esencijalni dio života ljudi i način na koji komuniciramo jedinstven je
činilac koji nas čini ljudskim bićima. Komunikacijom zadovoljavamo osnovne fizičke,
socijalne i potrebe identiteta, te je njena važnost velika upravo iz razloga funkcija koje
obavlja.
1. Informisanje. Jedan od razloga zbog kojih stupamo u interpersonalnu komunikaciju jeste
sticanje znanja o drugim ljudima. Naša želja da dobijemo informacije o drugima, proističe, po
mišljenju izvjesnog broja sociologa, upravo iz težnje da bismo efikasno mogli da
usmjeravamo našu dalju komunikaciju i interakciju sa njima. Na taj način, dakle ukoliko
saznamo ko su oni, zapravo možemo bolje da predvidimo kako će oni misliti, osjećati i
djelovati.
2. Razumjevanje. Stupamo u interpersonalnu komunikaciju da bismo razumjeli šta pojedinci
govore u određenom kontekstu. Riječi koje koristimo mogu imati veoma različita značenja u
zavisnosti od konteksta.
3. Identitet. Uloge koje imamo u odnosima sa drugim ljudima pomažu nam da izgradimo svoj
identitet, kao i sliku o nama koju predstavljamo drugima, jer uloge i slika o nama izgrađene su
na osnovu naših interakcija sa ljudima.
4. Socijalne potrebe. Interpersonalna komunikacija način je zadovoljenja naših socijalnih
potreba.
3. Elementi komunikacionog procesa
Bez obzira koliko učesnika je uključeno u komunikacioni proces, on se sastoji uvijek od
istih elemenata. Iako je proces komunikacije uvek više od samog zbira elemenata koji čine
njegov sastavni dio, a o kojima ćemo govoriti u tekstu koji slijedi, njihovo razumjevanje će
nam pomoći da objasnimo šta se to zapravo dešava kada jedna osoba pokuša da izrazi neku
svoju ideju, misao ili osjećanje drugoj osobi. Dakle, osnovni elementi komunikacionog
procesa su: poruka, pošiljalac, kodiranje, kanal, primalac poruke, dekodiranje, povratna
informacija i buka.
Na slici 1 možemo vidjeti sliku procesa komunikacije sa svim elementima
komunikacionog procesa, a tekst koji slijedi sadrži detaljnije objašnjenje svakog elementa
komunikacionog procesa.
Slika 1. Komunikacioni proces
