Neke šablone življenja iz ega
Za bolje razumijevanje načina na koji pokušavamo kontrolirati život, navest ću tri klasična
primjera.
Određeni postotak ljudi će posebno jako biti
obuzeti potrebom za kontrolom
. Neki od
pokazatelja kontrole su pretjerana pažnja na detalje (perfekcionizam), kritiziranje sebe i/ili
drugih, strah od gubljenja kontrole, nemogućnost prepuštanja stvarima kao plesu, seksu, vožnji
kada druga osoba upravlja vozilom i sl, stav da znamo najbolje, dominacija nad drugima,
poteškoće u prepuštanju posla drugima, pokušavanje kontroliranja drugih osoba.
Teško je biti sretan i opušten kada imamo ovakav način reagiranja u životu, jer se život
jednostavno ne može kontrolirati. Ne možemo kontrolirati druge ljude i situacije. „Sreća“ osobe
koja kontrolira ovisi o tome koliko je u kontroli u pojedinom trenutku. Ako nije u kontroli javlja
se strah, napetost i nezadovoljstvo.
Neki od nas će preuzeti
mentalitet žrtve
. Karakteristike mentaliteta žrtve su ne preuzimanje
odgovornosti za svoj život (odgovornost nije isto što i kontrola) i svoje stanje nego uglavnom
okrivljavanje drugih, osjećaj da je život nepravedan, osjećaj uskraćenosti, samosažaljevanje
„jadan ja“ ili „nemam sreće“, pasivnost, fokusiranost na negativnu stranu života, odnosno na ono
što nemamo i ne možemo umjesto na ono što imamo i možemo.
Teško je biti sretan kada imamo mentalitet žrtve jer sve dok ne preuzmemo odgovornost za
svoje unutarnje stanje i svoj vlastiti doživljaj života, ne možemo na njega svjesno niti utjecati.
Kako ćete utjecati na nešto što je uzrokovano vanjskim okolnostima?
Velik dio nas će se preopteretiti životom i životnim zadaćama, svime onime što se „mora“ i
„treba“. Kroz ovo gubimo sebe i svoju životnu svrhu jer se neprestano vodimo vanjskim
utjecajima i društvenim normama. Vjerujemo da je život težak,
za sve se moramo truditi,
mučiti, boriti
kako bi opstali, ili kako je najvažnije "uspjeti" pri čemu se uspjeh obično mjeri
vanjskim mjerilima (klasični primjeri su imati uspješnu karijeru, novac ili obitelj). Potrebna je
stalna trka, stalna borba za opstanak, stalna napetost.
Teško je biti sretan kada ovako živimo jer nemamo ni vremena živjeti, moramo stalno raditi,
truditi se do makismuma i boriti. Život nam se niti ne događa. Život je u sadašnjem trenutku, ali
mi ga ne primjećujemo jer stalno trčimo za nečim. Život ne možemo osjetiti kad smo napeti,
nego samo kad smo duboko opušteni.
Ovo su samo neke od šablona ponašanja i stavova koji upravljaju našim životom. Oni dolaze iz
našeg svjesnog i još više podsvjesnog uma, u kojima su pohranjena sva vjerovanja koja smo u
toku života „pokupili“ i prihvatili kao svoja, kao i ona koja smo sami zaključili. Većinu smo
preuzeli još kao mala djeca. Ne zaboravimo, naša vjerovanja postaju naša stvarnost. Mi
privlačimo upravo one situacije i osobe koji će potvrditi naša vjerovanja, jer upravo s time
rezoniramo.
Od kuda dolazi nezadovoljstvo životom?
Sva tri spomenuta načina nošenja sa životom, kao i svi drugi načini koji dolaze iz ega, imaju
zajedničku karakteristiku, i to vrlo važnu. Radi se o otporu – otporu prema onome što jest u
sadašnjem trenutku. Bilo da sebe ili situaciju želimo kontrolirati, da je želimo označiti kao
nepravednu ili lošu, ili je želimo popraviti – izgubili smo sam doživljaj trenutka. Sadašnjem
trenutku smo rekli "NE!". A život se nalazi u sadašnjem trenutku. Mi se nalazimo u sadašnjem
trenutku i svijet se nalazi u sadašnjem trenutku. U svakom slučaju, kada smo nezadovoljni
sadašnjim trenutkom, nezadovoljni smo samim životom. Kada smo rekli "ne" sadašnjem
trenutku, rekli smo "ne" samom životu.
Onog trenutka kad se prestanemo opirati, kad prestanemo tragati za nečim i postanemo u
potpunosti zadovoljni onim što imamo u ovom trenutku, javlja se osjećaj ispunjenosti, mira i
ljubavi. Odjednom se počnu ukazivati nove prilike, rađaju se nove ideje, a naš doživljaj svijeta
mijenja se u pozitivan. Događa se čudo sadašnjeg trenutka, transformacija svijesti. Život počne
živjeti kroz nas, kada naš individualni otpor nestane.
“
Onog trenutka kad pustiš potragu, pustio si i ego. Onog trenutka kad više ne postoji potraga, ne
postoji ni tragaoc.
”
Osho
Od kuda dolazi otpor?
Otpor dolazi iz ega, našeg lažnog ja, jer je ego baziran na strahu. Ego je naša identifikacija sa
"stvarima" koje su prolazne, ranjive, nestalne i jednom će nestati (naše tijelo, naš um, razne
uloge, i sl.). Otuda dolazi strah, jer naš ego ne želi umrijeti. Ego želi zadržati koliku-toliku
kontrolu nad stvarima. On se boji nepoznatog, boji se budućnosti.
U svakoj domeni života u kojoj nismo zadovoljni i imamo otpor, razlog je neki od strahova. Ako
radimo posao koji ne volimo, zašto ga radimo? Ako smo u vezi koja nas ne ispunjava i koja nas
