Zločin i kazna
Fjodor Mihajlovič Dostojevski
Bilješke o piscu:
F. M. Dostojevski je ruski književnik,
romanopisac, novelist i publicist, jedan od najznačajnijih književnika u
povijesti. Kad se pojavio njegov prvi roman (Bijedni ljudi), on postaje
član kružoka Petraševskog u kojem se potajno okupljaju mladi
revolucionari. 1848. je uhićen i osuđen na smrt, no minutu prije
pogibljenja dobio je pomilovanje i deset godina prisilnog rada u
Sibiru. Njegovi značajniji romani: Zločin i kazna, Braća Karamazovi,
Idiot, Mladić…
Tema
:
student Raskoljnjikov i njegov zločin, njegovo
razmišljanje o svijetu te na kraju njegova zaslužena kazna.
Vrijeme radnje:
19. stoljeće, a radnja se odvija u samo
devet i pol tjedana
Mjesto radnje:
Rusija (Sankt Petersburg)
Vrsta djela:
monološko-asocijativni
roman
Likovi:
Raskoljnjikov, Aljona Ivanova (lihvarka), Sonja,
Marmeladov, Lizaveta Ivanova, Katarina Ivanova,
Dunja, Razumihin, Puljherija, Svidrigajlov, Lužin
uljem. Oko tankog, otegnutog vrata, koji je ličio na kokošji nogu,
omotala je neku flanelsku krpu, a o ramenima joj visi, usprkos žegi,
krznen pršnjak, sav iskrzan i požutio“.
Sonja:
ona se iz ljubavi prema svojoj obitelji počela baviti
prostitucijom kako bi im donekle omogućila normalan život, da ne
moraju gladovati. Ona je jako dobra, pokorna i pobožna osoba i njoj
se Raskoljnjikov uspije povjeriti, to jest priznaje joj svoj zločin jer je
smatrao da je ona kao i on zbog drugih počinila „zločin“ (bavila se
prostitucijom što se protivi kršćanskom životu). Ona je uspjela
nagovoriti Raskoljnjikova da prizna svoj zločin i da se pokaje i odsluži
kaznu za njega.
Marmeladov:
propali činovnik koji se opijao u krčama, imao je
lijepu obitelj, kći Sonju i ženu Katarinu ali je sav novac trošio na
alkohol i zbog toga dolazio u česte svađe sa obitelji. Njegov fizički
opis:“Bio je to čovjek koji je prevalio pedeset godina, srednjeg rasta,
dobro razvijen, prosijed i velike ćele, lica nabuhla od neprestanog
pijančenja….. Ali nešto je u njega bilo veoma neobično: u pogledu kao
da mu je sjalo oduševljenje, pa i rasudljivost i um, ali u isti mah kao da
je podrhtavalo i bezumlje“. Imao je dobre namjere i uvijek pun
razumijevanja. Mnogo vremena je provodio razgovarajući s
Raskoljnjikovim.
Lizaveta Ivanova:
sestra Aljone Ivanove, po karakteru je bila
potpuno drugačija od svoje sestre, bila je plašljiva, poštena, pobožna i
uvijek je služila svojoj sestri:“To je bila visoka, nezgrapna, stidljiva i
tiha djevojka, skoro idiotkinja, koja je imala oko trideset i pet godina i
bila prava robinja svoje sestre, dan i noć je radila, drhtala pred njom i
čak batine od nje dobivala“.
Katarina Ivanova:
žena Marmeladova, voli svoju djecu i nije ih
napuštala do svoje smrti i povjerila ih je Sonji no siromaštvo i
Marmeladovo pijanstvo čine od nje gnjevnu i iscrpljenu ženu, na kraju
obolijeva od tuberkuloze i u tom razdoblju pronalazi svoj mir:“Bila je
strahovito isušena, prilično visoka i stasita žena…“
Dunja:
sestra Raskoljnjikova, jako lijepa i pametna djevojka,
poštena i voli svoju majku i brata i spremna je sve učiniti za njih kako
bi im pomogla. Trebala se udati za bogatog Lužinu kako bi se spasila
od sramotne guvernantske službe kod razvratnika Svidrigajlova, a
tako bi i novčano pomogla svome bratu. No Raskoljnjikov to nije
mogao prihvatiti i na kraju se Dunja udaje iz ljubavi za Ruzimihina,
dobrog prijatelja Raskoljnjikova.
Razumihin:
Raskoljnjikov dobar prijatelj, jedini ga razumije i jedino
se on družio s njim na fakultetu, jako pošten, voli njegovu sestru
Dunju s kojom se na kraju i vjenčao:“
To je
bio neobično veseo,
društven i u potpunosti dobar momak. Zapravo, pod tom prostotom
krili su se dubina i dostojanstvo. Njegovi najbliži drugovi shvatili su to
i svi su ga voljeli. Bio je prilično bistar, iako ponekad zaista priprost.
Bio je izrazite vanjštine- visok, mršav, uvijek slabo obrijan i crnokos“.
Puljherija:
ona je uvijek bila brižna i poštena majka, jako je voljela
svoju djecu, ne može se suočiti sa sudbinom sina pa su joj ludilo i
konačno smrt jedini izlaz:“Mada je Pulherija Aleksandrovna imala već
četrdeset i tri godine, njeno lice je još uvijek zadržalo ostatke
pređašnje ljepote, a uz to je izgledala daleko mlađe nego što jeste,
što gotovo uvijek biva kod žena koje do starosti sačuvaju jasnost
duha, svježinu utisaka, pošten i čist žar srca“.
Svidrigajlov:
ovisnik o kocki, jako nemoralan čovjek, ali je pred
kraj života ipak činio dobra djela i pokušao se iskupiti tako što se
-radi se o zločinu koji se detaljnije razrađuje i određuje
temu ovog romana.
Oksimoronski lik
-Raskoljnjikov je ujedno i zločinac i
darežljivac jer je zločinom htio pomoći drugima
Dostojevski najviše koristi unutrašnji monolog, diskusije, pa
čak i snove likova kako bi lakše opisao njihove psihičke
probleme, kojih kao ni fizičkih nikad ne nedostaje.
Pripovjedač nije naglašen ni eksponiran, ali se često
uživljava u likove.
FABULA:
I.DIO
1.
Početak je mjeseca srpnja, Raskoljnjikov je unajmio sobicu u
potkrovlju i svakodnevno izbjegava svoju gazdaricu jer nije platio
stanarinu mjesecima. Stalno ga je obuzimao strah kad bi prolazio
pokraj njene sobe no inače on nije bojažljiv no tada se jako povukao u
sebe i bojao se svakog susreta s ljudima. Razmišljao je o nekom
pothvatu koji želi učiniti i čega se on to boji. Krenuo je izvršiti „pokus“
svog pothvata i postajao je sve uzbuđeniji. Došao je pred vrata stare
lihvarice i pozvonio. Starica je jedva otvorila i pustila ga unutra. Kako
ga je starica gledala sa nepovjerenjem on je odluči podsjetiti da je bio
