2. SISTEM ZA HLADENJE MOTORA
Da bi se održali optimalni temperaturni uslovi unutar motora, koji
osiguravaju zadovoljavajuću transfrmaciju toplotne energije iz goriva u koristan
rad na vratilu motora potrebno je intenzivno hlađenje motora, bilo vazduhom,
bilo pomoću tečnošću tako da temperatura ni na jednom mjestu na površini
glave cilindra ne bude veća od 300 – 350
o
C.
Ovako intenzivno hlađenje potrebno je raditi što se pri sagorijevanju u cilindru
dobiva velika količina toplote, koja se samo djelimično pretvara u koristan rad.
Veći dio razvijene toplote izlazi sa sagorjelim gasovima i izaziva štetno
zagrijavanje raznih dijelova motora, što negativno utiče na njegov rad. Poznato
nam je da je tačka topljenja lakih legura od kojih su izrađeni klipovi leži na oko
650
o
C, a tačka omekšavanja na oko 450
o
C.
1
Visoke temperature također utiču i na ulja koja se upotrebljavaju za
podmazivanje kliznih površina motora a čije tačke paljenja obično leže oko 200
– 230
o
C. Znatnim povećanjem temperature u odnosu na potrebnu, pri normalnoj
eksploataciji dolazi do naglog smanjenja viskoziteta a zatim i do raspadanja i
sagorijevanja ulja što bi dovelo do zaribavanja motora.
Veliki broj dijelova motora izrađeno je od materijala koji međusobno imaju vrlo
različite koeficijente toplotnog širenja, a rade u sprezi sa vrlo malim zazorima.
Ako su radne temperature previsoke onda zbog različitog koeficijenta širenja ovi
mali zazori mogu da budu ugroženi.
Zbog svega predhodno navedenog mora biti uspostavljeno ravnotežno stanje
između:
dijela toplote koji mora biti odveden iz motora zbog održavanja
najviše dozvoljene radne temperature procesa i
količine toplote koja se odvodi u okolnu atmosferu putem rashladnog
medijuma ( voda ili zrak ).
Odvođenje toplote koje osigurava zadovoljavajuće temperaturne uslove prilikom
normalne eksploatacije motora obavlja se vanjskim i unutrašnjim hlađenjem.
Vanjskim hlađenjem odvodi se najveći dio toplote iz cilindarskog bloka i glave
motora pomoću rashladnog medijuma na okolnu atmosferu. Poseban način
vanjskog hlađenja je zračenje toplote iz vručih površina motora na okolni
vazduh. Na taj način se neposredno na okolni vazduh odvodi 2,5 – 7 % toplote
sadržane u gorivu.
Unutrašnje hlađenje obavlja se na taj način što se toplota sa vrućih unutrašnjih
površina predaje ulju za hlađenje, od kojeg toplota prelzi na okolni vazduh
preko stijenki kartera ili kod visoko opterećenih motora preko hladnjaka za ulje
1
Ranko Dučić; Drumska prevozna sredstva ( III dio ); Saobraćajni fakultet; Sarajevo 1984.god; str. 202
4
Danas se najčešće primjenjuju sistemi indirektnog hlađenja ili hlađenje
tečnostima.
Ovakvo hlađenje ima prednosti u odnosu na indirektno hlađenje zbog
mogućnosti sprečavnja lokalnih pregrijavanja motora, kao i održavanja
toplotnog režima, koji je jako bitan za ukupno iskorištenje motora.
Sistem za hlađenje motora SUS uglavnom se sastoji od:
vodenih kanala u bloku i glavi motora,
termostata ( termostatskih ventila ),
cjevovoda ( gumenih crijeva ),
hladnjaka ( izmjenjivači toplote ) sa ventilatorima i
pumpe za vodu .
U zavisnosti od rashladnog medijuma ( voda ili zrak ) razlikuju se:
sistem za hlađenje sa tečnošću i
sistem za hlađenje vazduhom
Prema načinu upotrebe sredstva za hlađenje, instalacije mogu biti:
protočne i
instalacije sa cirkulacijom.
Protočne instalacije za hlađenje
Ako se rashladno sredstvo poslije upotrebe odbacuje. Ove instalacije se
primjenjuju u slučaju, kada sredstvo za hlađenje stoji na raspoloženju u
neograničenoj količini (kao npr. morska voda za brodske motore, zrak kod
zračnog hlađenja, riječna ili jezerska voda za stabilne motore u
termoenergetskim postrojenjima i slično). Poseban problem pri ovom hlađenju
je što je teško da se u motoru stalno reguliše radna temperatura.
Instalacije sa cirkulacijom
Kada stanovita količina sredstva za hlađenje cirkuliše u kružnom sistemu.
Poslije zagrijavanja u motoru sredstvo za hlađenje se hladi u hladnjaku
(sekundarni sistem: voda – zrak, voda – voda) i ponovno se vraća u motor. Po
načinu ostvarenja cirkulacije, instalacija može da radi na principu prirodne
konvekcije ili sa prinudnom cirkulacijom pomoću pumpe za tečnost.
2
1.1.
Sistem za hladenje tecnošcu
2
Ivan Filipović; Cestovna vozila; Fakultet za saobraćaj i komunikacije; Sarajevo 2002.god; str. 227
5
