donošenja odluke. Može se reći da oni predstavljaju spoj IS, primjene funkcionalnih znanja i
procesa donošenja odluke. Namijenjeni su za rješavanje složenijih odluka. U svrhu pružanja
podrške   pri   odlučivanju   DSS   sistemi   se   služe   mnogim   matematičkim   i   simulacionim
modelima.   Sve   brži   razvoj   računara   i   informacionih   tehnologija   (IT)   omogućile   su   veće
mogućnosti praktičnog primjenjivanja DSS sistema. Prvi koncepti DSS sistema nastali su
1980-ih godina, pvenstveno kao sistemi za podršku grupnom odlučivanju, međutim praktična
primjena   je   počela   sa   razvijanjem   mikoračunara   i   prilagođenih   DSS   alata.   Prije   toga,
donošenje odluke se zasnivalo na intuiciji i ličnom zaključivanju zbog čega donošene odluke
nisu uvijek bile najbolje. Sistemi za podršku odlučivanju (DSS - Decison Support Systems) su
slični i komplementarni standardnim informacionim sistemima i imaju za cilj da podržavaju,
uglavnom poslovne procese donošenja odluka. Predstavljaju simbiozu informacionih sistema,
primjene niza funkcionalnih znanja i tekućeg procesa donošenja odluka. Razvili su se zbog
uklanjanja jednog od glavnih nedostataka MIS-a (Managment Informaton Systems), a to je
orijentacija   na   pružanje   podrške   rješavanju   isključivo   struktuiranih   problema   odlučivanja.
DSS   je   problemski   orijentisan   i   mnogo   je   fleksibilniji.   DSS   se   zasnivaju   na   različitim
matematičkim,   simulacionim   i   analitičkim   modelima,   koji   su   projektovani   da   pomažu   u
procesu odlučivanja. Jedan od alata DSS-a je i Excel Solver koji se koristi za optimizaciju
linearnim ili nelinearnim programiranjem za izračunavanje minimuma ili maksimuma nekih
varijabli.Sistem za podršku odlučivanju počinje da se razvija nastankom programskih jezika
IV generacije (Generator aplikacija) To su sistemi koji pomažu rukovodstvu u rješavanju
problema koji nisu struktuirani   odnosno koji nisu rutinske prirode već su jako specifični.
Korištenje   informacija   je   veoma   fleksibilno.   Osnovna   karekteristika   DSS   sistema   je   da
korisnik donosi poslovne odluke u interakciji sa izlaznim informacijama sistema.

DSS sistemi su softveri koji pomažu u donošenju odluke na bilo kojem nivou

upravljanja. A naglasak se stavlja naročito na slabo strukturirane i nestrukturirane zadatke.
Kako smo rekli da su to softveri onda oni moraju imati i odgovarajuću hardversku podršku,
operativni sistem, bazu podataka i korisnički interfejs. Sistemi za podršku u odlučivanju
omogućavaju menadžmentu da testira ponašanje realnog sistema u raznim uslovima okruženja
kao i reakcije okruženja na različite promjene u sistemu. Ovi sistemi su lagani za korištenje je
su jezici za komunikaciju jednostavni, a sistem zbog svoje strukture omogućava brz i
jednostavan pristup podacima u radu. Pomoću DSS sistema korisnici mogu pokazati svoju
efikasnost, vještine i znanja naglašavajući svoju sposobnost.

Postavlja se pitanje da li je DSS uvijek primjenljiv. DSS sistemi su primjenljivi samo u
procesima odlučivanja koje karakteriziraju sljedeće:

Fokus na polustrukturiranim problemima gdje je potrebna menadžerska odluka,

U problemima gdje je naglasak na rukovanju podacima,

Kada je pristup podacima dostupan menadžeru,

Kada je važna menadžerska ocjena donošenja odluke,

Kada menadžer poznaje okolinu,

I kada je naglasak na efikasnosti.

DSS sistemi moraju da pružaju mnoge važne prednosti u odnosu na predhodne vreste
informacionih sistema u vidu :

Raznovrsnog izvještavanja

Korištenje grafičkih I drugih izlaznih mogućnosti

Smanjivanje obima I drugih štampanih dokumenata

Eliminacija većeg dijela papirne dokumentacije na izlazu

Uvođenje elektronske pošte.

Menadžerima je potrebna podrška pri odlučivanju zbog njihovih spoznajnih,

ekonomskih   i   vremenskih   ograničenja.   Spoznajna   ograničenja   odnose   se   na   ograničenja
ljudskih   sposobnosti   za   pohranjivanjem   i   obradom   informacija   (veličina   kratkotrajne
memorije, brzina obrade, greške u pamćenju i obradi informacija). Sve to ozbiljno ograničava
efikasnost   i       efektivnost   odlučivanja,   što   je   razlog   uvođenja   više   učesnika   u   proces
odlučivanja. Ekonomska ograničenja   odnose   se   na   ograničenja   mogućnosti   uvođenja
dovoljnog       brojaučesnika     u   proces   odlučivanja.    To   dovodi   do   povećanja   troškova
komunikacije i koordinacije. Vremensko ograničenje može biti uzrok grešaka u odlučivanju
jer se ne stignu razmotriti sve informacije, riješiti problemi i upotrijebiti poželjne strategije
odlučivanja.   Uspinjanjem   po   hijerarhijskoj   piramidi   upravljanja,   racionalni   pristup
odlučivanja   prepušta   svojemjesto   intuitivnim,   nestrukturiranim   i   iskustvenim   metodama.
Iskustvo i intuicija menadžera se ne   mogu  programirati  i   racionalizovati,  ali   se   mogu
pohranjivati i različitim metodama i tehnikama međusobno povezivati. Sirovi podaci koji
su   proizvod   transakcionog   informacionog   sistema   ne   mogu   zadovoljiti dinamičnost i
nepredvidivost   tržišta.   Podaci   koji   su   pohranjeni   u   bazama   podataka   se   skoro   nikad   ne
mijenjaju, oni su statični, tačno onakvi kakvi su i pohranjeni, dok su se u međuvremenun
brojni uslovi poslovanja promijenili. Stoga je, na osnovu pohranjenih   podataka i uz razvoj
različitih modela, potrebno razvijati nove i korisne informacije koje stalno prate tržišne prilike
i podržavaju tržišnu dinamiku. Djelokrug tih dinamičkih sistema je praćenje stanja poslovnih
procesa i podrška višim nivoima odlučivanja, stvaranje novih informacija i znanja, te pomak
prema stvaranju korporativne inteligencije. Sistemi za podršku odlučivanju (engl. Decision
Support Systems, DSS),   pored sirovih podataka,   posjeduju i baze modela, dokumenata,
prognoza i statistika koji su menedžerima od pomoći pri odlučivanju.     Ovi sistem   imaju
napredniju   mogućnost   obrade   informacija   na   osnovu   čega stvaraju baze modela. Oni
daju   mogućnost   simulacije   događaj   procesa,     predviđanja,   prototipiranja,     linearnog
programiranja,     analize   osjetljivosti,   analize   različitih   scenarija,   ‘što-ako’situacija       i

mnogo brže, lakše i pouzdanije dolazi do rješenja datog problema od samog
donosioca odluke,

dizajniranje i programiranje DSS sistema može ukazati na nove načine
razmišljanja i logičkog zaključivanja pri donošenju odluka

može pružiti značajne konkurente prednosti, pa čak i u slučaju kada ne može da
riješi neki problem može stimulisati donosioca odluke da razmišlja o problemu i
njegovom rješavanju.

Ukoliko govorimo o DSS u kompanijama, tada bi njegove prednosti mogle biti:

postizanje kvalitetnijih odluka,

dovodi do poboljšanja komunikacije,

smanjenje troškova,

povećavanje produktivnosti,

povećanje zadovoljstva i potrošača i proizvođača, te

ušteda vremena.

Općenito, kada govorimo o prednostima DSS sistema tu je svakako sama korist sistema i ona
se kao takva može podijeliti u tri grupe:

Ljudski resursi,

Kvalitet i

Uštede.

Kvaliteta kao prednost DSS sistema jeste ta što ovi sistemi nude ekspertsko znanje dostupno i
tako se kvalitet povećava izgradnjom baze znanje.

Nedostaci DSS su:

Urođene ljudske vještine i talenti se ne mogu unijeti u sistem,

Ograničen je na znanje koje „posjeduje“, tj., ograničene su mu sposobnosti da stekne
nova znanja,

Ograničen je vrstama obrade znanja koje posjeduje,

Mogućnosti sistema zavise od hardvera i softvera računara,

Jezik koji korisnici moraju koristiti da bi koristili sistem ograničava broj korisnika,

I DSS sistemi mogu biti dizajnirani i programirani za usku i specifičnu oblast
primjene, pri čemu je potrebno koristiti više različitih DSS sistema pri rješavanju
problema.