1. OBLAST JAVNE BEZBIJEDNOSTI

Javna bezbijednost se definiše kao stanje koje omogućava efektivnu zaštićenost ljudi od opasnosti, a to stanje se 
održava i unapređuje obavljanjem poslova policije i javne bezbijednosti na zaštiti bezbijednosti ljudi.
Treba razlikovati 

dva pojavna

 

oblika. 

Prvi  

je  da se u oblasti javne bezbjednosti manifestuje javni (opšti) interes koi se konkretizuje ostvarivanjem 

(očuvanjem. unapređenjem) bezbjednosti svih ljudi. a moglo bi se dodati - i bezbjednosti drugih živih bića planete 
Zemlje n njenog okrlženja. 

Drugi  

je  da se u oblasti javne bezbjednosti manifestuje lična (individualna. pojedinačna) bezbjednost čovjeka, 

kao njegova zaštnćenost od opasnosti. odnosno )trožavanja žpvota. tjelesnog integriteta i nmovine n. s tim } vezi. 
kao njegova siprnost u ostvarnvanju osnovnih i drugih ličnih sloboda i prava koja m pripadaj}^

2. POJAM I VRSTE JAVNOSTI

Fenomen javnosti ima dva značenja: šire (nepolitičko) uže ( političko).

Pojam javnosti u političkom značenju

 usko je povezan i teško odvojiv od pojma „javno mnenje“, uprkos tome 

što je javnost čak i ovako shvaćena širi pojam od javnog mnenja budući da ona predstavlja društveni i politički 
prostor u kome djeluje javno mnenje. Javnost predstavlja posredujuću sferu imeđu društva i države u kojoj se 
formira publika koja je nosilac javnog mnenja.

Tajnu  

predstavljaju takve poznate činjenice o prirodi i društvu, koje određeni subjekti zbog suprostavljenih 

interesa   svjesno   i   organizovano   kriju   od   drugih   pojedinaca   i   njihovih   asocijacija   kao   mogućih   ili   stvarnih 
protivnika.

Javnost se dijeli na opštu, informisanu i nezainteresovanu

.

-opšta se pretežno interesuje za pitanja koja su vezana za vlastitu ličnost,
- informisana za lica sa visokim obrazovanjem ,većim prihodima i uticajem,
-nezainteresovana

Polntička javnost

 je poseban oblik socijalnog grupisanja u polntičkoj praksi. Ona. i svaki pojedinac u njoj. ne 

može se ni ispoljiti u ulozi subjekta političke prakse mimo javnog mnjenja kao forme kolektnvnog rasuđivanja.
Pored   opšte   javnosti   koja  je  difuzna.   neorgapizovana   i   neinstitucionalizovana,   može   se   govoriti   i   o 
institlcionalizovanoj javnosti. npr. o masovnim  medijima. političkim partijama. razlnčitim drlštvenim grupama.

3. NASTANAK I ISTORIJAT JAVNOSTI

Javnost je istorijska kategorija što znači da se javlja na odrđenom stepenu razvitka ljudskog društva, u trenutku 
kada su ostvareni određeni politički, društveni, tehnički i drugi preduslovi.

4. POJAM POLICIJE

Sama riječ policija potiče od latinske riječi „politija“, a preuzeta je od grčke riječi polis, što znači država ili grad. 

Riječ policija

 ima višestruko značenje, odnosi se na:

-posebnu državno-izvršnu službu, odnosno organ uprave koji vrši unutrašnje poslove,
-pripadnike ovih organa kao cjeline, uključujući i njihov uniformisani sastav,
-objekte u kojima su ovi državni organi i njihove jedinice smješteni,
-a nekada, na djelatnosti koje ovi organi i njihove policijske snage vrše.
U našem pravnom sistemu policija bi se mogla definisati kao organ državne uprave čiji je prevashodni zadatak da 
štiti javni poredak, tj. Da izvršava poslove koji se odnose na bezbijednost države i njenih građana, održavanjem  
JRM-a, prevencijom i represijom kriminaliteta, te izvršavanjem drugih poslova iz svoje nadležnosti.

5. POLICIJSKA FUNKCIJA

Najvažniji policijski zadatci koji i čine policijsku funkciju bili bi:
-zadatci iz domena održavanja poretka vlasti pod kojim se najčešće podrazumijevaju: prevencija i represija KD 
političkog kriminaliteta, kontraobavještajna služba, kontrola štampe, javnih informacija i komunikacija uopšte, 
kontrola nelegalnog organizovanja i udruživanja, kontrola vandrednih političkih stanja i obezbjeđivanje određenih 
ličnosti i objekata,
-prevencija i represija kriminaliteta u koju ulazi ukupna aktivnost policije u borbi protiv antisocijalnih ponašanja 
koja se kvalifikuju kao krivična djela

-„socijalno uslužni“ rad policije koji obuhvata zadatke koji nisu povezani sa represijom kao što su intervencije 
povodom različitih nekriminalnih događaja (nestala lica, porodični sukobi, izgubljene stvari i dr)
-održavanje JRM-a naročito kroz prevenciju i represiju nedozvoljenih ponašanja na javnim mjestima i drugih 
štetnih djela koji imaju karakter prekršaja,
-kontrola i regulisanje saobraćaja
-pogranični poslovi i poslovi u vezi sa strancima,
-zaštita od požara u užem i širem smislu
-ostali administrativni policijski zadatci iz domena javne bezbijednosti upravno pravne prirode i vođenje različitih 
drugih tehničkih službi, međupolicijska saradnja i sl.

6. NADLEŽNOST JAVNE BEZBIJEDNOSTI /POLICIJE/
6. DJELOKRUG POLICIJE

Djelokrug policije predstavlja organizacionu kategoriju kojom se označava okvir djelatnosti organa, oblast ili 
grupa poslova koje konkretni organ ili organizacija izvršava.
Po ZOUP-u proiuzilazi da je djelokrum ministarstva:
-ostvarivanje bezbijednosti RS-a
-ostvarivanje bezbijednosti građana RS-a
-obezbjeđenje ostvarivanja ustavom i zakonom predviđenih prava i sloboda građana.

7. NADLEŽNOST POLICIJE

Nadležnost podrazumijeva sledeće:
-utvrđeni okvir vršenja vlasti nekog organa u sklopu jedne organizacije,
-skup konkretnih prava i dužnosti svih organa jedne organizacije ili zajednice,
-osnov za ovlašćenja i njihov izraz i skup
Najvažnija podjela nadležnosti je na mjesnu i stvarnu. 

Mjesna nadležnost

 određuje se prema mjestu gdje se događaj desio, odnosno pokazuje na kojem dijelu teritorije 

državni organ vrši vlast. 

Stvarna nadležnost

 se određuje prema prirodi i vrsti poslova koje nekoi organ obavlja.

Nadležnost policije prema ZOUP-u predstavljaju sledeći poslovi:
-zaštita života, lične i imovinske bezbijednosti, ljudskih prava i sloboda,
-sprečavanje i otkrivanje KD i izvršilaca,
-održavanje JRM-a
-zaštita određenih ličnosti i objekata,
-obezbjeđenje javnih skupova ,
-kontrola saobraćaja na putevima.

8. OSNOVNA NAČELA ZA OSTVARIVANJE NADLEŽNOSTI POLICIJE

Pod djelatnošću policije podrazumijeva se ukupnost primjenjivanja svih ovlašćenja i obavljanja svih poslova 
policije koji ustvari proističu iz opšte nadležnosti i djelokruga policije.

9. NAČELO ZAKONITOSTI

- podrazumijeva saglasnost materijalnih akata sa svim pravnim aktima koji se na 

njih odnose, odnosno sagalasnost nižih pravnih akata sa višima

10.  

NAČELO PREVENTIVNOG DJELOVANJA

 

 

-

  

  podrazumijeva posvećivanje pažnje otklanjanju uzroka koji 

dovode do vršenja nezakonitih radnji.

11.  

NAČELO POZNAVANJA LICA I TERITORIJE

- za uspješan rad policije u cjelini neophodno je dobro 

poznavati lica i teritoriju na kojoj se izvršavaju konkretni poslovi i zadatci.

12.,  

NAČELO BRZINE, IZNENAĐENJA I OPERATIVNOSTI

  – načelo je bitno za obezbjeđenje uspješnog 

rada policije, prije svega iz razloga što se brzim postupanjem na licu mjesta izvršenja KD-a stvaraju predpostavke  
za kvalitetan početak na rasvjetljavanju KD-a. Operativnost podrazumijeva dobru informisanost, jaka uporišta 
među građanima, naravno i u kriminalnim krugovima, vladanje situacijom sa aspekta dobre involviranosti u 
zajednici u najširem smislu.

13.  

NAČELO OBJEKTIVNOSTI

  – podrazumijeva da policajac mora biti nepristrasan, nesmije u svom radu 

djelovati pod uticajem bilo kakvih sinpatija ili atipatija prema licu koje obrađuje.

background image

Policija   može   preko   sredstava   javnog   informisanja   davati   upozorenja   i   savjete
građanima kako da na najbolji način zaštnte svoju ličnu i imovinsku bezbjednost

-odnos sa pravničkim i advokatskim profesijama

Između policajaca i prppadnika pravničke i advokatske profesije skoro redovno postoji manje ili više izraženo 
neprijateljstvo i antipatije. Ovi antagonizmi proizilaze iz različitih stavova o krimina-iu i načinima njegovog 
suzbnjanja, kao i iz različitog društvenog statusa ovih profesija

-odnos sa drugim agencijama

Saradnja  

sa   drugim   agencijama   pretpostavlja   uzajamnu   kornst.   mada  je  ona   skopčana   sa   značajnim 

preprekama.  kao  što   s   stereotipi   o   pojedinim   organizacijamama.   međusobna   konkurencija.   različitost 
profesionalnnh subkultura, nerazgraničenost odgovoriosti, TJŠkoće u donošenju odl>'ka i razmjeni informacija.

-odnos sa sindikalnim organizacijama

Odnosi policije i sindkikalnih i drltih organizacija radničke klase. posebno u nekim zemljama. opterećeii su 

ulogom koju policija ima, ili  je  imala u prošlosti. u sprečavanju štrajkova. demonstracija i drugih radničkih 
protesta. često i uz otvorene međusobne s}kobe. kao i u prikzpljanju podataka o aktivnostima    snndikačnih 
pokretaJ Ako se koristi na ovaj način. postoji opasnost da radništvo doživljava policiju kao oruđe vlade. odnosno 
poslodavaca. S druge strane. pojedini snažni sindikalni pokreti u policiji vide moglćnost za širenje svog >'ticaja, 
utoliko prije što je socijalno porijeklo policajaca uglavnom radničko.

-odnos sa političkim partijama

političkim partijama polncija bi > pačel) trebalo da se odnosn 

no 

principu jednake uda-l>enoeti 

(ekvidistance). tj. da polazi od stanja o ravnopravoetn svih političknh partija. te da ih jednako tregtira bez obzira 
na njihovo političko svrstavanje i političku snagu "i to kako u pogledu izvršavanja pojedinih svojih zadataka u 
vezi sa ovnm organizacijama i njihovnm aktivnostimaj

-odnos sa preduzetnicima

Preduzetnici   od   policije   očeklju   da   im   omog}ći   nesmetano   poslovanji   i
zaštiti   imovinu.   Radi   toga   oni   se   angažuj}'   u   saradnji   sa   raznim   javnim   agencnjama.
uključujući   i   policij)   čijn   s>   važan   partner

 

u  

prevenciji   kriminaliteta.   učestvlju   u

različitim   tijelima   lokalne   vlasti.

 a

 tamo   gdje   se   policija   organizuje   i   finansira

na lokaanoj osnovi. kr}T1ni preduzetnici mogu je značano 'smjeravati i kontrolisati

-odnos sa naukom

Policajci podržavaj) nauku n nahčna istraživanja kolik'o s' ona primjenljiva u policijskom poslu^ S druge strane. 
policija kao organizacnja je relativno zatvorena za naučna istraživanja

-odnos sa crkvom

Crkva svojom logom ) socijalnoj kontroli može da bude akter preventnvnog sistema. a aktivno sudjelje n 

u lokalnnm savjetodavnim tijelima. te je "prirodni saveznik" policije. Odnosi policije sa vjerskim sektama znatno 
su složeniji i mogu poprimitn oblik s koba ukoliko se radi o totalitarnim n destr)'ktivnim sektama koje se bave 
nezakonntim aktivnostima.

-odnos sa udruženjima klubskog karaktera

Različše kllpske organizacije i udruženja nepolntičkog karaktera veoma s}' raširene na zapadu i često značajno 
utiču na vođenje politike i nzbor funkcioneraJ Njihov uticaj može biti konstruktivan. ali i u službi uskih interesa. 
dok u oba slučaja nastoje da ostvare tijesne veze sa pollICijcki^4 BpxoN4

22. OBUKA POLICIJE ZA ODNOSE SA JAVNOŠĆU

U okviru svog obrazovanja policajci moraju steći znanja koja im omogućavaju da razumiju ljude. Da bi se 

pripadnicima   policije   pomoglo   da   bolje   shvate   različite   pojave   i   odnose   u   društvu,   uz   sve   oblike   stručnog 
obrazovanja uvrštavaju se, u različitom obimu, društevene nauke, prije svega da bi se unaprijedila policijska 
djelatnost prema javnosti. Tako je , na primjer kanadska policija u okviru osnovne obuke početnika uvrstila ove 
nastavne predmete s područja društvenih nauka :

Želiš da pročitaš svih 14 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti