VISOKA ŠKOLA „CEPS-CENTAR ZA POSLOVNE STUDIJE“ KISELJAK
Promet
Cestovni promet
NEDŽAD VELEDAREVIĆ
SEMINARSKI RAD
VAZDUŠNI JASTUK(AIRBAG) KAO PASIVNI ELEMENT ZAŠTITE
U VOZILU
Kiseljak, 2017. godine
2
VISOKA ŠKOLA „CEPS-CENTAR ZA POSLOVNE STUDIJE“ KISELJAK
Promet
Cestovni promet
SEMINARSKI RAD
VAZDUŠNI JASTUK(AIRBAG) KAO PASIVNI ELEMENT ZAŠTITE U
VOZILU
Mentor:
Student:
Pred. VŠ Nermin Palić
Nedžad Veledarević
1
1. UVOD
Air bag u nastavku zračni/vazdušni jastuci više od pola stoljeća čine bitan dio svakog
putničkih vozila. Airbag u slobodnom prevodu sa engleskog znači zračna vreća, no kod nas
je popularniji pod nazivom zračni jastuk. Prvi patent zračnih jastuka je upotrebljavan još za
vrijeme II. svjetskog rata u avionima, ali ovdje je imao funkciju da ublaži pad aviona kod
obaranja.
Njihova primarna uloga je da štiti putnike od saobraćajne nesreće ili ublažavanja posljedica
iste i predstavljaju jedan od stubova sigurnosti na cestama. U početku dizajniran samo za
zaštitu glave vozača u slučaju nesreće, jer je najveća stopa smrtnosti je upravo zbog povreda
glave. Sa razvojem nauke i tehnologije omogućio novi pristup u razvoju zračnih jastuka je
došao do zaključka da, osim glave putnika "su dobro zaštićeni i drugim dijelovima tijela. U
cilju ublažavanja posljedica nesreće i sigurnost putnika dovela na viši nivo u odnosu na
ostale godine osim prednje zračni jastuci su razvijeni i ugrađeni u putničkih i bočni zračni
jastuci za tijelo, bočni zračni jastuci za glavu tzv. vazdušne zavese, koljena jastuke kao i
zračni jastuci za zaštitu pješaka. U posljednjih nekoliko godina, zbog brzog razvoja
tehnologije vazdušnih jastuka, sa ciljem da se poboljša sigurnost svih ceste kompanije ulažu
više i više novca za poboljšanje sigurnosti putnika. Jedan od najvažnijih razloga za to je sve
veći interes kupaca za sigurnost vozila.
Cilj ovog rada je da se ukratko opišu karakteristike zračnih jastuka, historiski razvoj, vrste,
princip rada, način pripreme, kao i da se istakne važnost vazdušnih jastuka u sigurnost svih
učesnika u saobraćaju.
2
2. HISTORIJSKI RAZVOJ
Uređaji slični zračnim jastucima prvi put su korišteni u avionima ranih četrdesetih godina
prošlog stoljeća. Prvi zračni jastuci vode porijeklo od vazduhom napunjenih mijehurova, ovi
sistemi bili su veliki i masivni. Uglavnom su sadržavali komprimiran ili zagrijan vazduh,
komprimiran azot, freon ili ugljen-dioksid. Zračne jastuke kakve danas poznajemo izumio je
Džon V.Hetrik . Prema priči koju je kasnije tokom života ispričao za časopis „American
Heritage“, detaljno je ispričao šta ga je inspirisalo da izmisli vazdušni jastuk. U proljeće
1952. godine Džon Hetrik je zajedno sa svojom suprugom i sedmogodišnjom kćerkom
Džoan obilazo prirodu tokom nedljeljne vožnje u okolini Njuporta , u svom Vindsor-u iz
1948. godine, tokom vožnje posmatrali su jelene koji su skakutali preko puta, pritom ne
obraćajući pažnju na sam put, sasvim neočekivano na putu nalazi stijena koja nije bila
uklonjena.
Da bi izbijegao direktan sudar pritisnuo je naglo kočnicu i počeo da skreće u desno, sletjeo je
u jarak i pritom izbjegao drvenu ogradu i drvo koje se našlo na putu. U samoj nezgodi
prilikom kočenja, on i njegova supruga postavili su ruke ispred njihove sedmogodišnje ćerke
kako ona ne bi direktno udarila glavom u kontrolnu tablu. Nakon nesreće i tokom vožnje
kući, neprestano je mislio o samoj nezgodi i svemu što se desilo, u jednom trenutku zapitavši
se zašto nije „nešto“ izletjelo iz unutaršnjosti automobila i time spriječilo putnike da udare u
kontrolnu tablu. Kada je došao kući počeo je da skicira dizajn za njegov „zaštitni jastuk“.
Kasnije tokom godine 1952 podnio je prijedlog svog pronalaska i čekao više od godinu dana,
da njegov patent bude patentiran. Cio proces je koštao oko 250 američkih dolara. Također je
važno napomenuti da je američki inženjer Alan K. Brid razvijene senzore za aktiviranje
zračnih jastuka, čime se doprinosi razvoju industrije vazdušnih jastuka.
3. VRSTE ZRAČNIH JASTUKA
http://www.vidiauto.com/var/ezdemo_site/storage/images/media/images
(9.11.2017.)
