1
UVOD
Uradu se razmatraju ekonomske teorije o poduzetniku, sa ciljem da se odrede
karakteristike uspješnih poduzetnika. Ekonomske teorije doprinjele su boljem
razumjevanju poduzetnika, i ukazale na značaj poduzetnika za privredni rast.
Teorija ličnih karakteristika poduzetnika polazi od pretpostavke da uspješni
poduzetnici imaju jedinstvene osobine, koje ih čine posebnim, i bavi se
identifikovanjem i mjerenjem osobina uspješnih preduzetnika.
Ne postoji univerzalni model tipičnog preduzetnika. Preduzetnički duh, pored
kreativnosti inovativnosti, podrazumjeva nezavisnost, samopouzdanje i
spremnost na preduzimanje rizika kao i rad u uslovima neizvjesnosti. Postoji više
razlika u ličnostima poduzetnika i njihovim osobinama, fizičkim i intelektualnim
karakteristikama u njihovom obrazovanju opštim i specifičnim znanjima, opštoj
kulturi, sposobnostima i vještini.
Liderski kapacitet polazi od sposobnosti i vještine da se prepoznaju ključna
pitanja i problemi, da se formuliše, artikuliše i saopšti odgovarajuća vizija, sve do
mobilizacije i motivacije ostalih članova menadžerskog tima i zaposlenih u cjelini
u pravcu ostvarivanja te vizije.
Lider je taj koji će motivisati i mobilisati kreativne snage svoje kompanije na
stalne promjene u pokušaju da se nađe najuspešniji odgovor na izazove
okruženja.
2
1. PODUZETNIK
1.1. Definisanje pojma poduzetnika
Poduzetnik je osoba koja posluje na vlastiti rizik. Raspolaže sredstvima
potrebnim za određenu gospodarsku djelatnost i samostalno donosi odluke koje
se odnose na tu djelatnost, organizira i kombinira proizvodne činitelje,
koordinira njihovo djelovanje, nadzire, rukovodi i upravlja cjelokupnim radom i
poslovanjem. Zarada poduzetnika je poduzetnička dobit, koja ostaje nakon što se
iz ukupnog prohoda odbiju troškovi.
Poduzetnici su također oni ljudi koji posjeduju sposobnost da vide šansu u
okruženju i da je iskoriste. Trebalo bi naglasiti da svi vlasnici malih preduzeča
nisu i podduzetnici, ukoliko su voljni da vode posao koji koji se neće razvijati.
Poduzetnici su okarakterisani na drugi način, kao ljudi sa kreativnošću i
vizijom, koji svoje snove pretvaraju u stvarnost i realnost. Znači pogrešno je je
proistovječivanje poduzetnika sa vlasnicima malih firmi ukoliko nemaju
navedene karakteristike.
4
Cilj podsticanja poduzetnićkog ponašanja u većim kompanijama jeste postizanje
korporativne prednosti na svim nivoima jedne korporacije, divizije, poslovne
jedinice, projektnog tima.
1
2.1. Poduzetnik i poduzetništvo
Postoje razni poduzetnici i imaju razne poduzetničke ideje. Zajedničko im je da
imaju strast prema onome što rade te da žele da upravljaju svojom sudbinom i
da im drugi ne određuju šta da rade.
Svi imaju neko znanje i ideju i traže način da je ostvare. Svako društvo ih ima i
predstavljaju 5 do 10% populacije.
Da li su svi poduzetnici isti i da li nam je
dovoljna samo jedna imenica da ih sve označimo? Još važnije, ako se slažemo da
su važni za društvo i da im stoga treba pomoći, kakva pomoć im treba?! U
poduzetnike, ne spadaju ljudi koji samo sanjaju novac pa su poduzetnici u
pronalaženju istih. Za njih postoje neke druge imenice. Da ne bi bilo konfuzije i
poduzetnici žele da zarade novac. Ali novac je samo posljedica njihove prve
ljubavi ako su uspešni. U slučaju neuspjeha, ljubav ostaje platonsaka.
Poduzetnici se razlikuju po veličini sna koji sanjaju i po mnogim posljedicama
njihovih snova na ostatak društva.
Neki ljudi imaju znanje, poznaju kupce i tržište, našli su rupu u ponudi na tržištu
i žele da naprave malu ili srednju kompaniju. To im je cilj. Da zadovolje kupce i
tržište, da naprave profit, da rastu umjereno i da im kompanija ostane u porodici.
Oni popunjavaju značajne rupe u ponudi na tržištu. Agilni su i za razliku od
velikih kompanija mogu brzo da reaguju. Ovo su preduzetnici koji grade
porodične firme-mala i srednja preduzeća (family business owners-small and
medium size businesses). Njihovi prihodi mogu da budu stotine hiljada evra ali i
da dosegnu i milione evra ako ne i stotine miliona.
Strašno su važni i ima ih mnogo manje od privatnika. Razuman broj njih ostvare
svoje snove sa više ili manje uspjeha. Neki poduzetnici pak sanjaju velike snove.
Oni su uglavnom inovatori ili su naišli na rješenje za koje shvate da može da
promjeni svijet i način na koji živimo.
1
Dr. Mića Jovanović, dr Momčilo Živković “PREDUZETNIŠTVO” MUPN Beograd 2004. godine, str. 31-
32.
5
U Bosanskom jeziku riječ poduzetnik označava sve tri kategorije:
1. Privatnici
2.
Poduzetnici
koji sanjaju male snove - male i srednje kompanije
3. Poduzetnici
koji sanjaju velike snove - nove velike kompanije
Snovi naravno nisu statični, tako da mnogi prelaze iz jedne u drugu kategoriju
kako im snovi rastu i kako uče i uspjevaju više. Svi su oni strašno važni. Velike
kompanije i banke čine temelj i stubove jednog društva. Privatnici i porodična
preduzeća popunjavaju ogroman prostor između.
Oni su uglavnom odgovorni za napredak, uzbuđenje, nove industrije i tržišta i
velike promjene. Za privatnike, put je manje više jasan. Znaš znanje, nađeš
prostor(u svom stanu, kući, garaži, kod rodbine, iznajmiš negde), nabaviš
opremu, za to što radiš već postoji tržište i počneš da radiš. Potrebna investicija je
relativno mala. Ako dobro radiš i otvorio si radnju na dobrom mestu i donekle
znaš šta znači marketing (da ljudi znaju da postojiš, da si dobar i povoljan)
ostvarićeš svoje snove. Moraš da postaneš profitabilan odmah i sve što radiš
finansiraš iz prihoda, preciznije novčanih tokova.
Za preduzetnike koji sanjaju MSP (mala i srednja porodična preduzeća)
trebaju
veća sredstva. Oni obično počinju na malo, često kao privatnici, često tako što su
u poslu i rade za veliku kompaniju pa uoče nepokriven prostor na tržištu,
dovijaju se za novac, dolaze do prvih ugovora. Glavni marketing je poznavanje
tržišta, velikih kompanija i ljudi koji posluju na tom tržištu. Na početku rade od
ugovora do ugovora, od isporuke do isporuke. Vremenom stvaraju kanale
distribucije svojih proizvoda i usluga. Vremenom dobijaju veče ugovore. Moraju
da postanu profitabilni odmah i sve što rade finansiraju iz sopstvenih prihoda,
preciznije novčanih tokova. Zbog toga i rastu jako sporo.
Za obe ove grupe, osnov investicija su sopstveni novčani tokovi, odloženo
plaćanje, lizing i krediti, uglavnom od banaka. Predpostavljanjem da većina zna
da banke nisu investitori. Banke ne trpe rizik. Poslovni model banaka je
pozajmljivanje sigurnog i osiguranog novca. Mora se imati imovina koja, ukoliko
