Opšta interna kontrola

SEMINARSKI RAD

IZ PREDMETA:

NAZIV SEMINARSKOG RADA:

Student:

Mentor:

Broj indeksa:

Ocjena: _______________

Banja Luka

, januar 2017. godine

SADRŽAJ:

UVOD…………………………………………………………………………………………3

1.0.

REVIZIJA…………………………………………………………………………...…

….4

2.0.

CILJ

POTREBA

REVIZIJOM……………………………………………..……….5

2.1.

Cilj

revizije………………………………………………………………….…..…5

2.2.

Potreba

revizijom……………………………………………………….…..…..5

2.2.1. Postojanje ili dešavanje…………………………………………....…..7
2.2.2. Komplentnost…………………………………………………….……7
2.2.3. Prava i obaveze…………………………………………………….…..8
2.2.4. Vrednovanje ili alokacija…………………………………………...….8
2.2.5. Prezentacija i objelodanjivanje………………………………………..8
2.2.6. Matematička tačnost…………………………………………..………8
2.2.7. Razgraničenje……………………………………………………….…9

2.3.

Ostale

tvrdnje

menadžmenta……………………………………………..……….9

3.0.

PRIKUPLJANJE

REVIZORSKIH

DOKAZA………………………………………..…10

3.1.

Kompetentnost

dokaza……………………………………………………..….…11

4.0.

ZNAČAJ

DOKUMENTOVANJA

REVIZIJI…………………………………………15

5.0.

INTERNA

KONTROLA………………………………………………………….…..…16

5.1.

Komponente

sistema

interne

kontrole…………………………………………....17

6.0.

LIMITIRANOST INTERNE REVIZIJE U SPREČAVANJU PRONEVJERA…………17

6.1.

Ispitivanje

interne

kontrole

strane

revizora…………………………………..18

6.2.

Opseg

metode

ispitivanja

interne

kontrole…………………………………..….18

6.3.

Izvor informacija za upoznavanje i opsivanje interne

kontrole………………….18

6.4.

Ocjena

izvještaj

interne

kontrole……………………………………………..…19

Uspješno izvršavanje revizije kao usluge zavisi od: odgovornosti i visokih ovlašćenja
zaposlenih, privrženosti firmi, kulturi organizacije, saopštenja misije, obrazovanja i
osposobljavanja, adekvatnog nagrađivanja, liderstva i poslovne etike. Sve to spada u domen
Kodeksa profesionalnog ponašanja koji je usvojila revizija.

1.0. REVIZIJA

Revizija  se  može   definisati   ''kao   sistematski   proces  koji  izvodi  nezavisan   i   kompetentan
revizor koji skuplja i vrijednuje dovoljne i relevantne dokaze o poslovnim transakcijama i
njihovim   posledicama   da   bi   utvrdio   na   koji   je   način   stanje,   vlasništvo,   vrijednovanje   i
objelodanjivanje   tih   akcija   iskazano   u   računovodstvu   i   nivo   saglasnosti   iskazivanja   tih
promjena sa računovodstvenim standardima. Utvrđeni rezulati nalaza se, na odgovarajući
način saopštavanju zainteresovanim korisnicima u vidu revizorskog izvještaja.''

Međunarodni standardi revizije definišu reviziju na sledeći način: ''

Cilj revizije finansijskih

izvještaja je da omogući revizoru da izrazi mišljenje da li su finansijski izvještaji po svim
bitnim pitanjima sastavljeni u skladu sa identifikovanim okvirom za finansijsko
izvještavanj

e.''

Primarni   cilj   svake   revizije   je   formiranje   i   saopštavanje   zainteresovanim   korisnicima
mišljenja   o   saglasnosti   finansijskih   izveštaja   sa   ustanovljenim   kriterijumima.   Do   tog
osnovnog cilja revizije dolazi se posredstvom sistema ciljeva kao što su sveobuhvatnost,
tačnost,   postojanje,   vlasništvo,   vrijednovanje,   procjena,   prikazivanje   i   objelodanjivanje   i
prekidnost.   Revizor   ove   ciljeve   ostvaruje   putem   analiza,   upitnika,   raspisivanja,
ponovnim izračunavanjem, konfirmacijama, testovima razgraničenja i sl.

Menadžment savremenog privrednog društva suočen je sa potrebom donošenja poslovnih
odluka u vezi sa ostvarenjem poslovnih ciljeva.

Sistem internog nadzora koji uključuje sve mjere pažnje usmjerene na sprečavanje grešaka
prekomernih troškova i prevare, provjerava i obezbjeđuje pouzdanost informacija. Ključni
zadatak internog nadzora jeste da kontroliše sve djelove preduzeća da li dosljedno redukuju
poslovnu politiku usvojenu na početku poslovnog perioda kao i da o tome podnose
informaciju menadžmentu privrednog društva. Za pojačano interesovanje za uspostavljanje
internog nadzora razlog više su i prisustvo nelojalne konkurencije, povecane konkurencije i
erozije poslovnog morala.

Početkom devedesetih godina prošloga vijeka u Engleskoj je raspravljala Komisija pod
imenom Cadbury (od prezimena njenog predsjednika), koja je imala zadatak da istraži neke
aspekte djelatnosti i postupanja uprava i njihovu odgovornost za unutrašnju kontrolu.

2.0. CILJ I POTREBA ZA REVIZIJOM

2.1. Cilj revizije

Međunarodni standardi revizije definišu reviziju na sledeći način: cilj revizije finansiskih
izvještaja je da omogući revizoru da izrazi mišljenje da li su finansiski izvještaji po svim
bitnim papirima sastavljeni u skladu sa identifikovanim okvirom za finansisko izvještavanje.
Primarni cilj svake revizije je formiranje i saopštavanje zainteresovanim korisnicima
mišljenja o saglasnosti finansiskih izvještaja sa ustanovljenim kriterijumima. Do tog
osnovnog cilja dolazi se posredstvom sistema ciljeva kao što su:



sveobuhvatnost

– predstavlja potrebu da se računovodstvenim izvještajima prikažu

ekonomske transakcije i iznosi kod klijenata koji su se delili kao klijenti u periodu na
koji se računovodstveni izveštaj odnosi,



tačnost

– podrazumjeva da se transakcije zasnivaju na precizno utvrđenim cjenama i

količinama i da su dokumenti i iznosi raspoređeni po principima računovodstva,



postojanje

– se odnosi na potrebu da svi iznosi budu prikazani na osnovu

dokumenata u bilansima,



vlasništvo

– podrazumjeva da svu te pozicije u bilansu vlasništvo klijenta,



vrednovanje

– podrazumjeva da su iznosi utvrđeni po prihvaćenom metodu koji se

neprekidno primjenjuje,



procjena

– podrazumjeva da prihodi omogućavaju utvrđivanje neto realizacije i

prispeli računi omogućavaju mjerenje troškova,



prikaz visine i objelodanjivanje

– podrazumjeva da su svi radni i transakcije

prikazani u finanskom izvještaju,



prekidnost

– podrazumjeva da su transakcije evidentirane i da se prikazuju na period

na koji se odnose.

Revizor ove ciljeve ostvaruje putem analiza, upitnika, raspitivanja, ponovnim
izračunavanjem, konfirmacijama i sl.

ciljeve dovodi u vezu sa tvrdnjama menadžmenta, tj. treba da se utvrdi da li su tvrdlje
menadžmenta opravdane, validne, razložne i zasnovane na činjenicama. Tvrdnje mogu biti
eksplicitne ili implicitne. Primjeri eksplicitnih tvrdnji se odnose na postojanje, kompletnost,
prava i obaveze i vrednovanje. Tvrdnje su: ''izjave menadžmenta date ekstracitno ili na drugi
način, koji su ugrađeni u finansiske izveštaje i odnose se direktno na pravilnost prezentiranja
ključnih bilanskih pozicija u tim izvještajima.

Postoji sedam opštih tvrdnji i to su:



postojanje ili dešavanje,



kompletnost,



prava i obaveze,



vrednovanje ili alokacija,



prezentacija i objelodanjivanje,



matematička tačnost,



razgraničenje.

2.2.1. Postojanje ili dešavanje

Menadžeri tvrde da sva imovina, obaveze i kapital zaista i fizički postoje kao takvi i oni su
prikazani u bilansu stanja kao i da svi prihodi, rashodi, dobici i gubici nastali u obračunskom
periodu za koji se finansiski izvještaji sastavljaju. Imovina, obaveze i kapital zaista postaju
kao takvi, a poslovne transakcije koje su evidentirane su se zaista i desile. Tvrdnje o
postojanju odnose se na to da li imovina, obaveze i kapital postoje na dan obračunskog
perioda.

Ove tvrdnje se odnose kako na bilanse pozicije u materijalnom obliku – (kao što su zalihe,
gotovina, potražnja i sl.) tako i na pozicije imaterijalne prirode kao što su kupci i dobavljači.
Tvrdnje o dešavanju se odnose na to da li nabavka i realizacija koje prisustvuju evedentirane
transakcije odražavaju ekonomske događaje koji su se zaista i desili takom određenog
vremenskog perioda.

Najbitnija briga revizora se tiče procenjivanja salda pojedinih bilansnih pozicija i to putem
uključivanja bilansnih stavki koje ne postoje.