Alfred Adler – Psihologija deteta

POZICIJA DJETETA U PORODICI

Kod mnoge djece i odraslih nailazimo na tendenciju da se povezuju s drugim ljudskim
bićima,da zadatke obavljaju u saradnji s drugima i da se sa socijalnog stanovišta pokazuju
sasvim opštekorisni.Individualistička težnja za prevlašću počiva na shvatanju da individuum
može da se održi bez grupe, dok osjećanje socijalne privrženosti polazi od mišljenja da
individuum na izvjestan način zavisi od grupe.Ono prvo označava zdraviji,zasnovaniji i
logički utemeljeniji pogled. Darvin je zapazio da sve životinje koje je priroda zanemarila u
opremanju oruđem za odbranu uvijek žive i kreću se u čoporima.Npr.orangutan sa svojom
neobičnom tjelesnom snagom živi samo sa svojom saputnicom, dok manje i slabije članove
porodice majmuna uvijek susrećemo u grupama.To obrazovanje grupa služi, kako je Darvin
istakao, kao naknada ili kompenzacija za ono što je priroda životinjama individualno
uskratila. U izvjesnom smislu svako osjećenje socijalne privrženosti uvijek je i odraz tjelesne
slabosti, s kojom je nerazdvojno povezano.Kod ljudskih bića, bespomoćnost i spori razvitak
dojenčadi i djece možda najviše podstiče osjećanje za zajednicu. Individualna psihologija se
potrudila da pokaže da se uticaj sredine uvijek može prepoznati u greškama koje čini dijete.
Tako, npr. neuredno dijete uvijek je u sjenci neke osobe koja sređuje njegove stvari i
predmete;lažljivo dijete je uvijek u sferi uticaja neke dominantne odrasle osobe koja
okrutnošću i strogošću pokušava da izliječi dijete od nepoštenja,itd. Ne smijemo zaboraviti
činjenicu da se djetetov stil života učvršćuje u doba kad ono ima 4-5 godina. U toku tih
godina života kod njega se mora razviti osjećanje za zajednicu i sposobnost za
preorijentisanje, nužna za prilagođavanje.
PSIHOLOGIJA SITUACIJE I KAKO POMOĆI
Kao što smo vidjeli, dijete se razvija u skladu sa svojim nesvjesnim tumačenjem pozicije koju
ima u odnosu na svoju sredinu. Vaspitanje djeteta ne smije započeti prerano. Dok odrasta,
dijete dobija određeno mnoštvo pravila ili formula koji usmjeravaju njegovo ponašanje i
određuju njegove reakcije na razne situacije. Ako dijete pogrešno interpretira neku situaciju
ili svoju sposobnost da ovlada nekom posebnom situacijom, ta pogrešna procjena odrediće
njegovo ponašanje i nikakva, makar koliko razvijena logika ili common sense neće moći da
izmijeni njegovo ponašanje kad odraste, sve dok se ne koriguje prvobitno djetinje pogrešno
tumačenje. Mnoge situacije imaju takav uticaj na karakter djeteta koji ne treba potcjenjivati.
Koliko smo puta vidjeli dvoje djece u porodici od kojih je jedno milo a drugo nevaljalo !
Roditelji ne umiju sebi da objasne takve suprotnosti u istoj porodici. Ako stvar preispitamo,
ustanovićemo da je to dobro dijete otkrilo da svojim besprijekornim ponašanjem može
požnjeti više priznanja i da se može uspješno mjeriti sa nevaljalim bratom ili sestrom,
zavisno od slučaja. Dijete , možda, dobrim ponašanjem samo zadovoljava svoju težnju ka
nadmoćnosti i nikad ne možemo biti sigurni da će se takvo dobro ponašanje zadržati ako se
situacija izmijeni. Među djecom u školi često nailazimo na lijeno, inertno dijete koje se
povlači u sebe, ne prima znanje, disciplinu, prijekor, živi u svijetu svoje mašte i ni na
trenutak ne ispunjava neku težnju ka nadmoćnosti. Takvo dijete nema povjerenja u svoje
sposobnosti da uobičajenim sredstvima postigne uspjeh, pa usljed toga izbjegava sva sredstva
i mogućnosti zaa postizanje boljih rezultata. Ipak ta bezosjećajnost ne zahvata njegovu cijelu
ličnost;iza toga se obično krije vanredno osjetljiva, potresima podložna duša,kojoj je potrebna
ova ispoljena bezosjećajnost da bi se zaštitila od patnje i bola. Ako čovjek uspije da nađe
načina kojim će ovakvo dijete navesti da progovori, ustanoviće da se ono sobom peviše bavi,
da se stalno predaje sanjarenjima i maštanjima u kojima se samo pojavljuje kao veliko i
nadmoćno.U svojim snovima oni su junaci koji sve druge potčinjavaju;ili tirani koji postaju
moćniji od svih drugih;ili mučenici koji pomažu paćenicima .