Anikina vremena

Pripovijetka „Anikina vremena“ objavljena je 1931.godine.Ona spada u red dužih pripovjedaka Ive Andrića.U središtu ove pripovijetke je ljepota primorana da živi uz opomene i osude savjesti.Oko glavne junakinje,ljepotice Anike,razvija se mržnja koja određuje sve ostalo.Pripovijetka je ispripovijedana iz pozicije sveznajućeg pripovjedača i možemo reći da se sastoji iz tri relativno samostalne narativne cjeline.U prvoj cjelini Ivo Andrić govori o ludilu popa Vujadina,o njegovoj nesreći i tajnim željama.Druga cjelina je posvećena odmetnici Tijani čija je priča podsjećala na Anikinu.Treća,a ujedno i najvažnija cjelina, pripada Aniki.Sve te cjeline se mogu sagledati kao jedna umjetnička cjelina iz perspektive svojevrsne fenomenologije mržnje koja se na razne načine ispoljava u „svijetu“ Anikinih vremena.U vezi s tim je analiziran fenomen kletve,kao ispoljavanja nemoćne mržnje.Pop Vujadin,kao i Tijana ali i Anika su drugačiji od ljudi sa kojima žive.To što su drugačiji dovodi do neslaganja sa okolinom koja živi po određenim moralnim normama.Svako ko se usudi izaći izvan tog moralnog okvira biva osuđen.Jedina poveznica između varošana i glavnih aktera je mržnja.