2. POJAM BILANSA STANJA
Bilans stanja jeste iskaz finansijske situacije preduzeća na određeni dan a za
određeni predhodni period. Predstavlja računovodstveni prikaz stanja i strukture imovine
i njenih izvora promatranog subjekta u određenom trenutku tj. na određeni dan izraženih
u finansijskim terminima.
1
Porijeklo riječi bilansa, ne zna se tačno, međutim, pretpostavlja se da dolazi od
latinske riječi «bi» - dvostruki «lanx» - tas na vagi, što bi trebalo označavati vagu sa dva
tasa ili od italijanske riječi bilansia, što znači vaga. Vaga u ovom smislu je metafora, koja
oslikava jednakost ili ravnotežu između lijeve i desne strane tj. između sredstava prema
pojavnim oblicima i sredstava prema porijeklu, tj. izvora sredstava.
Prema tome, osnovna računovodstvena jednakost (jednačina) prilikom
sastavljanja bilansa glasi:
AKTIVA = PASIVA, odnosno
SREDSTVA = IZVORI SREDSTAVA, odnosno
SREDSTVA = KAPITAL + OBAVEZE
2.1. Statička i dinamička teorija bilansa stanja
S obzirom na značenje bilanse, mnogi autori su se bavili bilansom i bilansiranjem.
U tom smislu dominirajuće bilansne teorije predstavljaju statička i dinamička teorija.
Dinamička teorija ukazuje da bilans postoji u svakom trenutku bez obzira da li se
on u nekoj formi sačinjava ili ne. Prema statičkoj teoriji, u bilansu se sredstva i izvori
1
„Menadžersko računovodstvo“; Dr. Vinko Belak; str. 19.
3
prikazuju sumarno, što uslovljava da se to stanje iskazuje samo u vrijednosnim
pokazateljima.
Bilans stanja se može sastaviti u bilo koje vrijeme u toku poslovanja, ali se po
pravili sastavlja na početku poslovanja, odnosno na početku godine i na kraju poslovne
godine.
2
2.2. Aktiva
Aktiva je lijeva strana osnovne računovodstvene jednačine (A=P, tj. suma aktive
mora uvijek biti jednaka sumi pasive) i lijeva strana bilansa stanja preduzeća u kojoj se
prikazuje vrijednosno stanje imovine.
U aktivi se iskazuju sredstva i eventualno nepokriveni gubitak preduzeća
(potencijalna financijska snaga preduzeća i eventualno smanjenje te financijske snage).
Sredstva u aktivi bilance stanja dijele se prema dva kriterija: po namjeni, tj. funkciji
(osnovna, tj. fiksna sredstva i obrtna sredstva), te po pojavnim oblicima (stvari, prava i
novac).
Sastoji se od dvije temeljne grupe sredstava:
3
stalnih srestava
(zgrade, mašine, zemljišta ali i financijska ulaganja trajnog
karaktera kao investicije ili kupljeni udjeli u drugim kompanijama). Uz to, u
stalna sredstva se ubrajaju i neka nematerijalna prava koja su kupljena, kao što su
licence, patenti, ali i na tržištu dokazane marke ili neke specifične sposobnosti ili
znanja koja posjeduje preduzeće;
obrtna sredstva
(gotovina, potraživanja, sirovine, poluproizvodi, gotova roba).
2
„Računovodstvo“; Dr. Janko Klobučar; str. 53.
3
www.wikipedia.org
4
