Divlja misao – Claude Levi-Strauss

Divlja misao-Claude Levi-Strauss
Prvo poglavlje znanost o konkretnom upućuje na apstraktnost riječi kao povlasticu ne samo jezika civiliziranih. Upotreba apstraktnih riječi ovisi o raznolikim interesima pojedinih zajednica nekog društva npr,apstrakcija riječi hrast ili bukva nije manje od riječi drvo. Autor ukazuje na pogreške koje je učinio Malinovski u smislu tvrdnje da je prazan želudac nadahnuo interes primitivaca za totemskim biljkama. Tako su Coahuilla Indijanci poznavali 88 vrsta biljaka ( za prehranu i lječenje), Seminole 250 vrsta i podvrsta, Hopi indijanci 350, a Navaho čak više od 500 vrsta. Urođena i prirodna radoznalost kod prema poznavanju biljaka kod urođenika je u suprotnosti sa indiferentnošću i nesigurnošću diskriminacije kod većine civiliziranih. U Tewa jeziku postoji 40 naziva za opis oblika vanjske građe listova drveća i biljaka, a za dijelove mladice kukuruza 15 različitih naziva. Za kategorije kojima identificiraju biljke Hununoi imaju više od 150 naziva, a urođenici Pinatubo za opisivanje dijelova i posebnosti biljaka upotrebljavaju oko 100 riječi.
Claude Levi-Strauss zaključuje da životinjske i biljne vrste  nisu poznate samo zato što su korisne , one su proglašene korisnim zato što su ih ljudi prije upoznali.
Prednost razvrstavanja zbilje ponekad se čini apsurdnim. Npr, vjerovanje u izlječenje zubobolje dodirom djetličevog kljuna, nije se javila zbog saznanja učinkovitosti apsurdnog povezivanja kljuna i zuba, već ga je uvjetovalo stanovito uvođenje reda u svijetu. Stvar čine svetim upravo njihov položaj i mjesto, jer bi njihovo uklanjanje(pa i u mislima) srušilo čitav svjetski poredak. Prema razvijenosti bizonovih embrija izvađenih iz utrobe u lovu ubijenih ženki,indijanci Blacfoot predviđali su dolazak proljeća. Tako vračanje može biti odgovorno za posebne okolnosti koje inače uobičajne, samostalne okolnosti pretvara u razarajuće, u odnosu na nekog pojedinca. Autor odbacuje tezu da je magija stidljiv oblik znanosti. Za mišljenje i djelovanje bolje je postupati kao da jednaka vrijednost zadovoljavajućeg estetskog osjećaja odgovara objektivnoj stvarnosti ustroja prirode. Tako privremeno više vrijedi nego ravnodušnost prema svakoj povezanosti, a nepravilnost svrstavanja olakšava stvaranje jednog pamćenja. Mitovi i obredi bili su otkrića koje dopušta priroda , polazne tačke od spekulativne organizacije i iskorištavanje osjetilnog mjesta pomoću istih takvih izraza.