Doprinosi

1. DOPRINOSI
Doprinosi su važan finansijski instrument kojim se prikupljaju sredstva za finansiranje javnih rashoda. U literaturi se svrstavaju u red tzv. parafisklanih davanja.
Neka obilježja doprinosa su:
• Doprinosi nisu prihod budžeta,
• Namijena trošenja doprinosa je unaprijed utvrđena,
• Obaveza plaćanja se odnosi na određeni krug korisnika koji su povezani određenim ekonomskim, socijalnim ili nekim drugim razlozima i po pravilu obaveza plaćanja doprinosa nije utvrđena propisima državnog organa.
Doprinosi su javni prihodi novijeg datuma i još nedovoljno priznati i poznati u mnogim zemljama. Porodica doprinosa je danas veoma brojna, a najznačajniji član je socijalno osiguranje. Socijalno osiguranje predstavlja zaštitu koju društvo pruža svojim članovima kroz niz javnih mjera kako bi ih obezbjedio od ekonomskih i socijalnih poteškoća nastalih usljed znatnog smanjenja njihove ekonomske snage (prihoda) zbog bolesti, povreda na radu, nezaposlenosti, invalidonosti, starosti i smrti. Ono obezbjeđuje i pokriće troškova liječenja, kao posebnu pomoć u slučaju duže bolesti.
Doprinosi su karakteristični po tome što su javni prihodi, ne plaćaju ih sva lica nego samo oni koji će imati korist od tako prikupljenih sredstava, predstavljaju prinudno plaćanje, tj.obaveznu naknadu pojedinaca ili grupa za učinjene usluge, prikupljena sredstva su strogo namjenska sredstva,ne prolaze kroz budžet i budžetsku proceduru.

2. POJAM DOPRINOSA
Doprinosi su finansijski instrument koji koristi neka država da bi osigurala novčana sredstva za neki javni rashod. Doprinosi su ustvari posebna vrsta poreza, koji se obično naplaćuju iz bruto plate zaposlenih osoba. Predstavljaju dio poreznog tereta koji snosi radno aktivni sloj građana neke države. Zbog zakonskih okvira koje država stvara oko doprinosa, pravne osobe koje su dužne plaćati doprinos obično ne mogu izbjeći njegovo plaćanje ili ga zamijeniti s nekim drugim finansijskim instrumentom, kao što je plaćanje posebnog osiguranja za istu namjenu.
Doprinosi za socijalno osiguranje vrsta su izravnih, obveznih nameta kojima se finansira sustav socijalnog osiguranja građana kao što je na primjer mirovinsko ili zdravstveno osiguranje. Doprinosi se obično ubiru iz plate (tj. na teret zaposlenika) i na platu (tj. na teret poslodavca), te se skupljaju u izvanproračunskim fondovima čija je funkcija isplata naknada socijalnog osiguranja građanima. Doprinose isplatitelj automatski uplaćuje na račune fondova pri svakoj isplati plate.
Iako su slični porezima, doprinosi za socijalno osiguranje ipak se razlikuju od njih. Naime, namjena doprinosa je unaprijed određena, a njihova bi visina trebala biti proporcionalna pruženoj usluzi. Oni se koriste za financiranje određenih socijalnih potreba koje se ostvaruju u namjenskim fondovima. Za razliku od doprinosa, namjena poreza nije unaprijed određena, te se oni slijevaju u proračun iz kojega se financiraju različite javne potrebe.
Kako je riječ o izdvajanjima koja se moraju naumiti pri svakoj isplati plate, doprinosi se smatraju administrativno vrlo jednostavnim nametom. S obzirom na to da se za doprinose ne priznaju nikakva oslobođenja ni osobni odbici, ne treba popunjavati ni godišnju poreznu prijavu, pa ni porezna uprava ni porezni obveznici stoga nemaju administrativnih troškova. Doprinosima se u fondove slijevaju veliki iznosi uz relativno niske troškove njihova ubiranja.