kompanije IBM, kojim je ona nastojala da opiše transformaciju osnovnih poslovnih aktivnosti
kroz upotrebu Internet tehnologija, budući da se do tada pod elektronskim poslovanjem
podrazumijevalo poslovanje preduzeća u oblasti elektronske industrije. Elektronsko poslovanje
jeste vođenje poslova na Internetu, što ne podrazumijeva samo kupovinu i prodaju, nego i brigu
o klijentima i poslovnim partnerima, kao i organizacija poslovanja u sopstvenoj firmi online i
organizacija prema klijentima. Brzina, globalizacija, unapređenje produktivnosti, dolaženje do
novih klijenata i dioba znanja medu organizacijama i institucijama u cilju ostvarivanja
konkurentne prednosti-jesu termini koji određuju elektronsko poslovanje, prema riječima Lu
Gerstnera, generalnog direktora IBM. Ukratko, sinonim za savremeno poslovanje jeste
elektronsko poslovanje. Elektronsko poslovanje,e-business , predstavlja skup poslovnih
aktivnosti koje se odvijaju posredstvom informaciono-komunikacionih tehnologija, a posebno
Interneta, i koje podrazumijevaju:



optimizaciju poslovnih procesa ( proizvodnja, marketing, veleprodaja,
distribucija, prodaja, naplata, isporuka, dopuna zaliha );



unapređenje odnosa sa ciljnim javnostima ( klijentima, zaposlenima,
dobavljačima, distributerima ) i



unapređenje ostalih poslovnih servisa podrške ( banke, advokatske agencije,
računovodstvene agencije, zakonodavstvo i vladine agencije ).

Najvažnije ekonomske prednosti elektronskog poslovanja ogledaju se u : smanjenju

troškova poslovanja, smanjenju grešaka kod elektronskih transakcija, jeftinom globalnom
publikovanju informacija, mogućnostima za unutrašnju I spoljnu integraciju firme , kao I
mogućnostima za mikro marketing. Tehnološki razlozi su mogućnosti digitalizacije različitih
medija: tekst, slika, zvuk, video, jednostavnija obrada, pretraživanje, pohranjivanje, kopiranje,
prenošenje svih vrsta medija itd.

1.1.

Elektronsko poslovanje na zahtjev

Ovo je ideja koja se zasniva na tome da platimo samo onoliko koliko IT I poslovnih

procesa trebamo,kada ih trebamo. U poslovnom svijetu ova ideja je novijeg datuma ali je to vrlo
jednostavna ideja za provesti. Ovaj koncept, koji IBM naziva “elektronsko poslovanje na zahtjev
“ ( Eng. “ E-business on demand”), odnosi se na dostavu standardizovanih procesa, aplikacija I
infrastrukture preko mreže kao usluge koja omogućava da platite samo ono šta koristite. Tržište
“e-business on demand” ima veoma brz rast. Globalne mogućnosti za 2002 god. Su bile 25
biliona dolara, tj. Utrošeni novac za hosting-e, upravljanje servisima I IT-outsourcing. Ovi
troškovi su u 2005 god. Bili 107 biliona dolara. Ovdje takođe spadaju I usluge web-hostinga,
memorija za podatke I elektronsko poslovanje. Široko obuhvatajući servisi elektronskog
poslovanja su upravljani, hostovani, održavani, te dograđeni I dostavljeni na vrata bez onog djela
gdje kompanija mora imati specijalno znanje da bi se brinula za detalje. Sa konceptom
elektronskog poslovanja na zahtjev e-business može biti dostupan ( na način da ga možemo
priuštiti) jednostavan za koristiti poput vode, plina, telefona ili struje. Tradicionalni outsourcing
je sličan elektronskom poslovanju na zahtjev. Tako, IT se dostavlja kao usluga koja omogućava
stručnost provajdera da podrži jeftinu, pouzdanu, tehnološku platformu. Elektronsko poslovanje
na zahtjev dodaje nekoliko važnih inovacija ovom uspješnom modelu: ključne infrastrukturne
komponente koje uključuju poslovne procese, hardver, međusoftver I softver, process “znati-
kako” (Eng. “know-how”) . Ovi elementi se dostavljaju na zahtjev e-business zajednici gdje
zaposlenici mogu pristupiti ovim mogućnostima prema potrebi. Ovakav koncept je značajan kod
kontrole troškova, prvenstveno zbog toga što utiče na smanjenje troškova u kompaniji, jer se
plaćanja svode samo na plaćanja onih segmenata IT koji su im potrebni. Elektronsko poslovanje
na zahtjev velikim kompanijama predstavlja milionsku uštedu kod investiranja u hardver,
softver, integraciju I zapošljavanje.